Ako misliš da je to samo igra, onda je ne igraš dobro

Sa svakim novim člankom sve sam uvjereniji da bi hrvatski odgojno-obrazovni sustav uvođenjem šahovskih aktivnosti dobio na kvaliteti. Mislim da ćete se složiti da bi u širenju masovnosti i popularizaciji šaha kod naše mladeži koristi imao i hrvatski šah. U ovom članku su na temelju istraživanja u razvijenim državama dokazane odgojne i obrazovne koristi koje djeca imaju od bavljenja šahom, a navedeni su i statistički podaci koji podupiru pozitivno djelovanje šaha. Ističe se uloga natjecanja kroz koja se nastoji ojačati interes za šah, a kroz njih se radi i selekcija koja u konačnici izbacuje buduće šahiste. Djeca koja se bave šahom postižu bolje obrazovne i radne rezultate od čega koristi ima cijelo društvo. Skrećem Vam pozornost na primjer Kanade i Nizozemske. Koristim priliku da pozovem čitatelje i čitateljice ovih redaka da prevedu slične strane radove kako bi se stvorila baza radova koji podupiru uvođenje šaha u odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske. Danas sutra biti će puno lakše pokrenuti projekt koji bi za cilj imao uvođenje šaha u sve odgojno-obrazovne ustanove krenuvši od vrtića, preko osnovnih škola, srednjih škola, đačkih domova pa sve do fakulteta!

Šah to zaslužuje,a primjeri koji se mogu vidjeti u ovom i dosadašnjim člancima jasno ukazuju da ne trebamo izmišljati “toplu vodu” već se koristiti iskustvima država koje su šah na ovaj ili onaj način uvele u svoj odgojno-obrazovni sustav. Slike Walt Disneya najavile su početak produkcije filma (Biram ostati), koji će biti realiziran 2005.g. Baziran je na knjizi “Biram ostati: Crni učitelj odbija napustiti središte grada”, publicirano 2003.g. od Kensington Publishing i napisala Salome Thomas-EL. Gospodin Thomas-EL, nadareno dijete koje je uzdignuto u projektima Philadelphije, steklo je na Iwy Legue obrazovanje i vratilo se u Philadelphiju 1987., da postane učitelj na Vaux srednjoj školi. Tamo je oživio šahovski klub s temeljitom vjerom u njihov studentski potencijal, učio je djecu igrati šah. Ta su djeca pobjeđivala na lokalnim i nacionalnim natjecanjima. Gospodin Thomas-EL je upotrijebio ove rezultate za motivaciju stotina djece za pohađanje privlačnih srednjih škola i nakon toga na važnijim fakultetima i sveučilištima. Mnogi su nastavili raditi u višem obrazovanju i u profesionalnom svijetu.

Može li šah doista na taj način utjecati na djecu? Ali, jesu li ta postignuća ostvarena zbog bavljenja šahom? Prije svega to je samo igra, zar ne? Ono što sve više roditelja počinje uočavati je da šah može i pomaže poticati razvojno razmišljanje kod djece. Yasser Seirawan jedan od prvih američkih velemajstora, svjetski juniorski šampion ( 1987 ), četiri puta američki šampion ( 1981, 1986, 1989 i 2000 ), deset puta član američkog olimpijskog šahovskog tima. Također jedan od najboljih rezultata na Bledskoj olimpijadi 2002. g. postižući individualno srebrnu medalju za svoj nastup i pet puta natjecatelj za prvaka svijeta ( 1985, 1987, 1997, 1999 i 2000 ) volio je reći da šah podučava na pet područja: čitanje, pisanje, artimetika, odgovornost i poštovanje.

Šah i pet učinaka kod djece
Šah i čitanje: jer djeca moraju čitati iz mnogih knjiga da poboljšaju svoju igru.
Šah i pisanje: jer pravila šaha kažu da je poželjno zapisivati svoje partije.
Šah i matematika: jer svaka figura na šahovskoj ploči ima neku vrijednost, jedna veća od druge; ako izgubiš jaču figuru za slabiju može te koštati cijele partije.
Šah i odgovornost: jer jedino ti odlučuješ da se tvoja vojska tj. tvoje figure razvijaju u najboljem smjeru, bilo kakva loša odluka rezultirat će gubitkom ljudi (figura) bez mogućnosti nadoknade. To te može koštati gubitka partije.
Šah i poštovanje: jer poštuješ sebe i svog protivnika, a isto vrijedi i za tvog protivnika; svaka partija počinje i završava sa rukovanjem.