Pristup šahu

Šah ima svoje korijenje u davnini, značajan po bogatstvu i profinjenosti sadržaja,vrijedan je i društven po tome jer svim svojim razinama, od obične prijateljske do natjecanja majstora, priznaje uspjeh boljem, a ne srednjem igraču. Umijeće igranja i znanja ujedinjeno s karakterima, svojstvima jesu temelji na kojima se razvija šahista, pa bio on slab ili jak, uvijek ga bavljenje šahom upućuje na izvore na vlastitoj svijesti, a ne na slučajnosti, sreću ili zlosreću. Iako igra, šah je igra nad igrama, koja se na svom putu razvoja ne može izostaviti iz civilizacijske baštine. Pogodan za ljude koji vole misliti i u trenucima razonode, igra u kojoj se teži ugođaju pobjede koja protivnika ne ponizuje, igra koju bi valjalo stvoriti da je nismo baštinili, to je šah.

Mlad čovjek koji pristupa šahu sa željom da se u toj igri usavrši, neka ne zaboravi što je sve neophodno za napredak. Dobro je podsjetiti ga da se ne pouzdaje samo u znanje i pamćenje ili pak u sami talent, intuiciju… I jedno i drugo je potrebno neobilazno, treće, već napomenuto: određena svojstva karaktera. Samo sretno podešena mješavina ovih elamenata daje potpunog šahistu koji u igri nalazi zadovoljstvo i uspijeh prema dometu svog talenta. Svi oni koji će ostati osrednji šahisti, zadovoljni možda da uvijek nalaze partnera s kojim mogu izaći na kraj, oni koji će se polagano uspinjati i ogledati na raznim natjecanjima i oni koji će naglo rasti u snazi sve do pravog majstorstva, trebaju se u šahovskom bavljenju držati mjere dobrog, kulturnog i prijateljskog ponašanja. Tada će u šahu otkriti i nepresušan izvor zadovoljstva. Osim radosti igranja, knjiških analiza ili onih uživo sa društvom, i u šahu postoje djelatnosti manje spontane i popularne, ali neophodne. Tu spadaju u prvom redu šahovsko obrazovanje najčešće ostvarivano kroz treniranje i organizaciju šahovskih temeljnih jedinica djelovanja sa međusobnim povezivanjem.Slijedeći tekstovi posvećeni su tim sastavnicama šahovskog pokreta, nedovoljno osvijetljenim i slabo, nesistematično postavljenim kod nas. Završno poglavlje o emigraciji sportaša i trenera Zagreba, prikazuje šahovsku disciplinu na međunarodnom sportskom tržištu u usporedbi sa ostalim sportovima.

Drevna šahovska igra, koju su vjekovima stvarali, stoljećima je cvjetala na kraljevskim, kneževskim i velikaškim dvorovima, gdje je uvijek bila vrlo omilje-  na i s pažnjom njegovana.Ali samo kao igra, kao zabava. Međutim, u novije vrijeme, otrgnut iz ruku onih koji su željeli da im sve bude igra, postavši popularan u širim krugovima pučanstva, doživljava šah dubok preobražaj. Od igre ostade mu samo forma, ostade za mnoge nevidljiva bit sadrža- ja, sposobnog  za osebujnu manifestaciju u vrelo mnogih aktivnosti u kultutno-sportskom životu. Zbog te njegove forme navikli smo da još i danas nazivamo šah igrom, da u njemu gledamo zabavu pa makar bila i misaona zabava, zabava duha. Istina, ima i ljudi, koji vole misliti i kad se zabavljaju, ali ni oni nisu ni  približno u stanju da iscrpu sav onaj sadržaj što ga krije u sebi ta, naoko jednostavna kvadratna ploča sa 64 crno bijela polja. Zar se zaista samo igrom mogu nazvati oni raznovrsni pokreti figura, koji upravo oživljavaju tu ploču, koji od nje stvaraju poprište borbe pune života, ljepote, kombinacija i neočekivanih, iznenađujućih promjena?     Pred onima koji igraju šah uvijek se stvara nešto novo. Novo po obliku, novo po sadržaju. I koliko to novo  traži snage, volje, odlučnosti, sabranosti, oštroumnosti! Koliko bujne mašte i koliko istovremeno točnog i hladnog proračunavanja! A koliko to sve pruža ljepote, ugodnog doživljavanja i osjećaja stvaralaštva?

Sigurno je: šah nije ni igra, ni sport, ni čarobnjakova vještina, ni umjetnost. Nije ni nauka. Previše je igre u njemu, da bi bio nauka, još više nauke da bi bio igra. Nije ni jedna od ovih aktivnosti čovjeka, ali sadrži sve elemente iz kojih se one razvijaju. Sadrži nešto ljudsko. I to ljudsko treba tražiti u njemu.To je borba, plemenita borba duha. Ona je široko polje za manifestaciju snažne i zdrave volje, koja po svojoj prirodi teži da se izrazi. Šahovska borba izražava jedinstvo stvaralaštva uma,volje i fizičke otpornosti. Viski stupanj šahovske snage odaje uvijek prisutstvo svih ovih triju elemenata ljudske aktivnosti. Rijetko gdje, kao u šahovskoj borbi, upaznaje čovjek u kojem su mu obimu razvijene te tri komponente. Koliko su one važne u ljudskom stvaranju, toliko je i šah važan instrument za upoznavanje samoga sebe.