preload preload preload

Čaturanga se vratila kući

November 2nd, 2008

Od vremena dvoboja Bobbvja Fischera i Borisa Spaskoga 1972. godine u Revkjaviku za fond od nezapamćenih 250.000 dolara, zanimanje publike za najstariju i najumniju kombinatornu igru opada. Tadašnji američki vunderkind, koji je ekscentričnošću privlačio publiku, podgrijanu metaforom hladnoratovskog sudara na otoku vulkana i leda, igrao je drzak koliko i inovativan šah. Malo je to koga zanimalo što je u najboljem izdanju Fischer u srpnju 1972. imao izmjerenu igračku snagu (rejting) na 2785. Sve poslije toga dvoboja, i s drugim igračima koji su tkođer osvajali osobnošću (i sve snažnijom igrom), bio je antiklimaks.

Sovjetski inkubator
A samo su četiri igrača na svijetu prešla čarobnu granicu rejtinga od 2800: Gari Kasparov, Veselin Topalov, bivši prvak Vladimir Kramnik i sadašnji potvrđeni prvak Indijac Viswanathan Anand! Upravo završen dvoboj u Bonnu za svjetsku šahovsku krunu i žezlo bio je najbolje što šah može ponuditi. Ta igra ipak stalno napreduje i više nema mjesta za razbarušene romatične osamljene borce poput Capablance, Aljehina, Talja, Korčnoja i Fischera. Bezličniji svjetski prvaci iz sovjetskog inkubatora, ma koliko bili jaki, nisu pridonijeli popularnosti igre šire od krugova onih koje je igra obuzela i bili su dobri. Gledano logikom samog tog umnog sraza na 64 polja, na neki je način prošloga tjedna ispunjena kozmička pravda: caturanga je krunu vratila kući. Ipak, za ovu igru poniklu u Indiji mnogo je važnije što je objedinjeni naslov šahovskog prvaka svijeta potvrđen, a Anandovoj tituli nema ni najmanje zamjerke, prvi put poslije Mihaila Botvinika, koji je naslov osvojio 1948. godine igrajući redovito na turnirima kroz zone da bi došao do finalnog dvoboja. Caturanga je kao igra nastala u VI. stoljeću u Indiji u razdoblju kraljevstva Gupta. Tada su se na ploči s kockastim uzorkom, koju metafizička logika dijeli na polja za četiri elementa (vatru, vodu, zemlju i zrak), sukobljavala četiri roda vojske: pješaštvo, konjica, slonovi i zaprege. Ime na sanskrtu znači upravo to: četveroručna igra, a u Indiji moderni šah i danas zovu caturanga, u prenesenom značenju “rat”. Iz igre u kojoj su na početku igrači prije svakoga poteza još bacali kocku, šah je preko Perzije i islamskoga svijeta prenesen na jug Europe, pa se sredinom XV stoljeća igrao u Portugalu, Španjolskoj i Italiji. Potkraj toga stoljeća u Salamanci je tiskana i prva knjiga šahovske teorije. Tada je pješacima dopušteno da u prvom potezu prođu dva polja, a u igru j e uvedena dama, najmoćnija figura.

Na Zapadu zapostavljen
Danas je šah za mnoge izvrsna rekreacija. Pasionirani igrači pronalaze medu gracima približne snage arhineprijatelje s kojima u nedogled razvijaju strastvene ratove, s porazima i pokušajima uzvraćanja. Tko se šahom tako zarazio, razumjet će i što se događa u dvobojima najboljih, ali žešće za nekoliko redova veličina. Dobri šahovski komentatori poput Braslava Rabara postaju medijske zvijezde. Bez obzira na njihovu igračku snagu, njihova je vještina u tome da prenesu sve što u pojedinačnoj igri nosi uzvišenost iznimnih suparnika: taktiku, strategiju, psihološka stanja koja laviraju od očaja do ekstaze i od previda do ingeniozne inovacije. A elegancija pojedinih rješenja uspoređuje se s najuzvišenijim estetskim doživljajima. U zapadnoj kulturi postoje četiri neslužbena klasična kulturna temelja kojima mora ovladati svaki pojedinac. Dva su tjelesna, a dva duhovna: voziti bicikl, znati plivati, pročitati barem jednu knjigu od korica do korica i znati pravila šaha, s tim da se odigra barem nekoliko partija. Među njima jedino šah pouzdano mozak oštri na kompetitivnost: istodobno treba imati pregled protivnikovih i vlastitih resursa, igrati agresivno na pobjedu računajući da se protivniku ne otvori nebranjeni trbuh. I kad je sve to izjednačeno, da se svaki put nade iskra mentalne snage da se tanka crta simetričnih rasporeda odlučno prevali u vlastitu korist. Na napregnutom kompetitivnom Zapadu šah je zapostavljen. Možda zato jer poslije svake partije protivniku valja stisnuti ruku.

Piše Miroslav Ambruš-Kiš, Večernji list

Dodaj komentar na "Čaturanga se vratila kući"