preload preload preload

Osvrt na Dugave Open 2008 II. dio by Vlado Karagić, državni šahovski sudac

December 26th, 2008

Kao relativno dobrom poznavatelju kadetskog šaha odmah mi je zapelo za oko ime Magdalene Kujundžić (OŠ Trnsko). Koliko se sjećam, ta je djevojčica bila vrlo visoko na tablici ovogodišnjeg kadetskog prvenstva do 11 godina. Letimična provjera je to i potvrdila. Magdalena je ondje bila šesta s istim brojem bodova kao i 4. Roklicer Heike što dovoljno govori o njenoj kvaliteti. Njen pravi rejting 1701 te članstvo u ŠK Caissa i ŠK HAŠK-Mladost, odaje nam da je prošla zavidan stručni rad s nekim od trenera u Domu športova. I Miljenko Muha (1. OŠ Dugave) je bio u Šibeniku, kao član ŠK Ericsson-Nikola Tesla i postigao solidan skor od 50%, osobito za dječaka rođenog 2000. Njegova mama Mirela Mikić Muha, igrala je 2. ploču u 2. ženskoj ligi centar, također za ekipu „Ericssona“. Sjećam se njene napete partije protiv Ive Hlavač. Dječak je dakle, osim ozbiljnog i sustavnog rada s profesorom Margitićem u klubu, u prilici raditi i kod kuće. To je ponekad velika prednost. Frane Puklin (OŠ Gustav Krklec Travno) je član Caisse, ali nije bio na državnom kadetskom prvenstvu. Početni rejting 1600 odaje da je tek krenuo, mada i to zna zavarati.

3 od 66 ili 4,54% sudionika imalo je dakle člansku iskaznicu Hrvatskog šahovskog saveza. Blizanci Marko i Milan Savić iz Trnskog još nisu nigdje registrirani, ali mi se učinilo da netko s njima ozbiljno radi. U svakom slučaju, vrlo brzo ćemo to doznati. Svi ostali igrači bili su članovi školskih šahovskih družina, nekih aktivnih i već dokazanih, poput Šahovske škole Dugave, a nekih u onoj lijepoj početnoj fazi razvoja. Kako to već zna biti, kasnilo se s početkom jer je kasnila jedna ekipa. Dvije ekipe su došle u malčice okrnjenom sastavu, ali ni to nije utjecalo na turnirski sustav. Napokon se moglo krenuti s 1. kolom. Već na startu su oštro krenuli 1. nositelji, ekipa domaćina „Kraljevi“, a uz njih i „Dame“. Trnsko i Travno upisali su „petice“, pa su se te 4 ekipe odmah nametnule kao kandidati za pobjedničko postolje. Botinec i Sopot su s 3:3 ostali u zlatnoj sredini, a svi ostali na začelju tablice. Odmah sam ustanovio da suđenje na 30 stolova neće biti lak posao, jer ni mnogim voditeljima a ni većini kapetana nije bilo jasno kako unijeti rezultat u zapisnik. Bilo je nekoliko reklamacija nemogućih poteza, što je posve podnošljivo, a jedan je stariji voditelj koristio metode košarkaških trenera kraj aut-linije. Sve u svemu, preživjelo se.

Tablica nakon 2. kola, najavila nam je napetu trku između dvije ekipe. Svi ostali mogli su se još nadati nekom skoku prema 3. mjestu kog je držao Botinec. Disciplina u sali se malo popravila, u hodu smo rješavali male „sporne“ situacije, a i voditelji su djelovali puno mirnije.

3. kolo donijelo je rasplet na vrhu. Ekipa Trnskog se prilično lako i sigurno domogla ključne pobjede, pa je time pobjednik bio praktički odlučen. Dugavske „Dame“ su pobjedom nad direktnim konkurentom prestigle Botinec, a Travno je pobjedom protiv Utrina zadržalo priključak u borbi za 3. mjesto. Razmak od 3. do 9. mjesta bio je samo 2,5 boda, pa je s te strane turnir ostao neobično napet i zanimljiv. Kako je turnir odmicao, sudački posao je bio sve lakši, a djeca su brzo svladala „protokol“ prijave rezultata. Smirivanje voditeljskih emocija također je išlo u pozitivnom pravcu. Dugavske „Dame“ otrgle su vodećem Trnskom 2 boda, a „Kraljevi“ su s visokih 5:1 svladali Botinec. Travno je iskoristilo trenutak, pa je sa skromnih 3:3 protiv Sopota izbilo na 3. mjesto. Visoko su se vinuli i dugavski „Prinčevi“ pobjedom 5:1 protiv susjedne škole „Frana Galovića“.

Peto kolo donijelo je dugo očekivani rasplet. Ekipa Trnskog je „dodala gas“ i s visokih 6:0 otklonila bilo kakvu mogućnost preokreta. Dugavski „Kraljevi“ su sa 6:0 protiv Travnog tako samo potvrdili visoko 2. mjesto. U borbi za 3. našle su se „Dame“ protiv zahuktalih „Prinčeva“. Završna tablica na kraju je bila posve pravedna jer se osvojeni bodovi nisu kosili s meč-bodovima. Što se poretka od 4. do 7. mjesta, možda bi Bergerov turnir donio nekih pravednijih odstupanja. Dvije posljednje ekipe, su na začelju jer nisu nikoga pobijedile, a svi ostali su upisali barem po dvije meč-pobjede.

Kako su svi sudionici Dugave-opena dobili medalje, nitko nije otišao pokunjen, a mnogi su se u sebi zarekli da će se vratiti jači, puno jači. Organizator zbog kupnje tih medalja i ne samo zbog toga, zaslužuje svaku pohvalu, a u barem dvadeset obitelji iz Novog Zagreba će se ove zime igrati šah, pričati o njemu, tražiti računalne programe i adrese šahovskih klubova. To je najveća pobjeda Dugave-opena 2008. Profesor Brdal ispunio je novim i neobičnim detaljima rijedak mozaik svog šahovskog sna. Nisam ga stigao pitati, kako je u njemu morala odjekivati ta jeka bitaka, žamor glasova i suspregnutih šapata, uz zvuke 30 šahovskih ura. Na trenutke sam bio zaboravio na njega, iako je bio posvuda u sali, pomažući savjetima svojim malim organizatorima da sve ide kako treba. Za vrijeme najveće gužve pojavio se novinarski dvojac Večernjeg lista i zanimao se za zvijezde natjecanja, što je također vrlo pohvalno. Ekipne tablice često znaju sakriti vrijedna pojedinačna postignuća, pa pogledajmo i njih. Braća Savić i Miljenko Muha jedini imaju učinak 100%. Lovci na talente u zg-klubovima, svakako bi trebali pohitati u Trnsko i ponuditi članstvo nadarenim blizancima i ne samo njima. Još je ovdje djevojčica i dječaka koji bi u budućnosti mogli zasjati.

Zamjerke, zapažanja, bodlje, otrovne strelice? Bilo ih je doista malenkost, da nisu vrijedne spomena. Ponašanje igrača, voditelja i publike, na trenutke je izlazilo izvan granica fair-playa, ali nipošto u zloj namjeri. Mislim da nam je svima za ovakve događaje potrebna edukacija, ali da strpljivosti, tolerancije i dobre volje ima već u sasvim dobroj mjeri. Šah ponekad zna biti „incidentna igra“ i predmet višegodišnjih prijepora i tumačenja, ako se jasno ne postave i provode pravilnici i njegova važeća pravila. Jedan se dječak iz ekipe domaćina kasnije požalio na suca jer mu ovaj nije uvažio reklamaciju remija na temelju „20 šahova“. Njegov protivnik iz Trnskog tjerao je izloženog kralja u forsirani mat. Nasmiješio sam se na tu reklamaciju, rekavši „Igrajte dalje“. Nije bilo vremena za edukaciju ili brzi tečaj. Kasnije sam mu sve objasnio e-mailom, iako on i dalje ima dojam da je oštećen. „20 šahova mora biti remi?“ Ne mora. Mnoge su najljepše partije velikana imale puno šahova, a neke su „šetnje“ kralja ušle u legendu. Druga stvar bi bila neki „vječni šah“, gdje se opetovano (3 puta) ponavlja ista slika. Ali, dobro je. Važno je da djeca kritički promišljaju neke situacije na ploči i odluke suca. Meni osobno je to simpatično i obećavajuće.

Na otvaranju sam im rekao da su „oni duša ovog lijepog događaja“, a sudac samo vodič i ispomoć dok prolaze kroz njega. Sve što se u Dugavama tog petka događalo bilo je za njih i zbog njih. Brdala, Froutha, Karagića i ostale će neumoljivo prekriti sjene vremena. Ostat će djevojčice i dječaci rođeni u osvit novog stoljeća, koji će duboko i daleko segnuti u njegova tajanstvena prostranstva. Zamislite neki lijepi turnir u Novom Zagrebu 2078. godine gdje će oni nastupiti kao veterani, puni priča i uspomena o svojim šahovskim počecima. Šahovska igra sa svojim znanjima, tajnama i čarima, prenosit će se s očeva na sinove, djedova na unuke, prijatelja na prijatelje, sa starije braće na one mlađe, u neobjašnjivim permutacijama jednog duhovnog krijesa davnine, što se tisućama godina sjajio u očima znanstvenika, mudraca, svećenika i kraljeva. Šah je poput vatre, nešto najdavnije i najistinskije što se sačuvalo iz doba kada se nama ljudima ukazivao početak. Vrijedi ga igrati, razvijati i čuvati, poštujući sve one koji ga vole i potičući one koji će ga tek zavoljeti. Šah je jedan od najljepših načina da osjetimo svijet mira, punine i jedinstva.

Vlado Karagić

Dodaj komentar na "Osvrt na Dugave Open 2008 II. dio by Vlado Karagić, državni šahovski sudac"

You must be logged in to post a comment.