preload preload preload

Archive for June, 2009

Mikronis kup 2009

Tuesday, June 16th, 2009

Šahovsko natjecanjeTrenutak zastajanja… (Nisam ni slutio da će ovaj početak biti u zagradi. Valjda sam se napokon dočepao mudrosti da nevoljko govorim o ljudima i stvarima kojima se nehotice divim. Kako bilo da bilo – iskreno udivljenje bit će ovdje smetnja objektivnosti, pa mi na pomanjkanju tog spasonosnog svojstva, za svakog tko se ovih dana laća pera, a od njeg ipak ne pogiba, pokušajte ne zamjeriti odviše.) Koliko smo puta u svom životu požalili zbog iskrenosti? Kad god zastanem na tom tragu sjetim se očeva savjeta da je poneke impresije o ljudima i događajima najbolje zadržati za sebe. Treba li reći da se tog savjeta nisam držao ni u mladosti, pa ni u ovo tzv. zrelo doba, s neodoljivim mirisom jeseni. (I onda netko kaže da bi ljudi s vremenom trebali napredovati.) Pa onda, neka bude iskrenost… premnogo je ovih dana zapisa u kojima je sva ružina ljepota lišena svog neodoljivog trna iskrenosti. Profesor Brdal u nekoliko me navrata podsjetio na „tužnog viteza“ u svijetu parnih vjetrenjača. Jednom riječju: „idealist“ – dragi neizlječivi idealist. Izazov kojeg se svojski prihvatio, da „s krive strane rijeke“ rasplamsa plamen jedne profinjene drevne igre, sa mnogim svojstvima znanosti, umjetnosti, matematike, glazbe – a opet grube i okrutne, načinjene da se u njoj gladijatori uma nasite ushita imaginarne svjetine. Kao da je i sam koraknuo među crno-bijele figure, poput misionara šahovnice uporan i opčinjen, odlučio je još jednom otkriti i osvojiti svijet, stoljećima prije osvajan i otkriven, pa nanovo zagubljen. Kao čovjek s karizmom „čarobnjaka davnine“, iskoristio je tu svoju prednost (kad su mu neke druge, nesretnom igrom sudbine, grubo oduzete!) da lakoćom dopre do mladih i njihove vječne težnje – da se izraze.

Šahovsko natjecanje

Kako se baš šah našao ondje da načini mostove među svjetovima i nove svjetove među neboderima koji su toj djeci jedini zavičaj, neka ostane njihova posvećena tajna. „Imamo sve uvjete da stvorimo nove generacije Barbara!“, rekao mi je u žučnoj polemici o našem stvaranju boljeg svijeta, jedan drugi prijatelj, koji je tvrdio da ništa više u ovo naše doba „nema smisla“. Nikakav napor, težnja ili iskrena borba. Željko Brdal pronašao je svoj smisao u nastojanju da bude najbolji profesor u školi, najbolji otac svom djetetu, najbolji suprug ženi koju voli i najsretniji šahovski trener na svijetu. Zlobnici će reći da su to „Sizifova posla“ i da svijet obično nađe načina da umiri svoje odveć revnosne sinove. U svakom slučaju, ovaj čovjek je kao i većina neshvaćenih književnih junaka na koje me podsjetio, na najboljem putu da uspije u svom naumu; od jednih osporavan i ismijavan, od drugih, čija je pozornost vrijedna svake žrtve: cijenjen i prihvaćen kao istinski junak našeg varljivog doba. Vjerujte, nije ovaj čovjek bez mane i ponekad je do zla boga zahtjevan u svojoj upornosti, da ostvari svoje zamisli. (Tko ne vjeruje, neka dođe zaviriti u moj mail-sandučić!) Ponekad mu u svemu nedostane taktičnosti, pa se jezikom oštrim poput sablji iskovanih u Damasku, obruši na kojekakve strukture u školstvu i šahovskoj organizaciji, imenujući zatišje ili potpuni izostanak šahovskog rada u školama kao – „šahocid“. Hvala Bogu pa ja nemam te njegove smjelosti, jer sam i za puno benignije kovanice upoznao, u dolby-stereo izdanju, razne „kuke i motike“, osporavanja i kritike.

Šahovsko natjecanje

Sreća pa više ne živimo u doba kad se u gradu „s prave strane rijeke“, zbog nesmotrene riječi i napisa gubila glava ili svršavalo onkraj bodljikave žice. Svatko danas ima pravo na prihvatljiv način iznijeti svoje viđenje, ponuditi svoje organizacijske modele ili opstruirati i blatiti po volji, sve živo na što naiđe. Svijet šaha, šahista i šahovnice nije nipošto od toga izuzet. I lovci na vjetrenjače naiđu ponekad na sretne saveze. Jedno od takvih moglo bi se nazvati i savezništvo koje je profesor Brdal sklopio s tvrtkom „Mikronis“, jednom od vodećih na tržištu prijenosnih računala i ine informatičke opreme. Tako je jedno natjecanje pod predugim nazivom „Pojedinačno šahovsko prvenstvo Osnovnih škola Novog Zagreba“, dobilo puno probojniju i zvučniju inačicu: Mikronis kup. Još bolje od toga zvučala je činjenica da će taj ambiciozni šahovski događaj biti kvalitetno pokriven nagradama, iz najuže sfere interesa prosječnog osnovnoškolca. Bauk kruži nad Europom – bauk apatije! Oprostite što sam se na ovakav način poigrao prvom rečenicom iz nezaobilazne crvene Marxove brošurice. Htio sam naime, podvući kako će današnjih dana „organizatorima“ biti sve teže, šahovskim organizatorima napose. U duhovitom crtiću o „muzikalnom žapcu“, očajni organizator je, da napuni salu morao pribjeći napisu „besplatno pivo“ i naravno – požalio! Da ne karikiram previše, uzmite bilo koju svibanjsku subotu, u bilo kojem gradu i pokušajte u bilo kom sportu privući više od 60-70 klinaca. Zašto? Zato jer tada mame i tate mahom slave te i te godišnjice mature, bratići i sestrične imaju pričesti i krizme, a oni koji nemaju idu na vjeronaučne pripreme, rijetki sretnici ukradu neki mirni vikend pa odu do omiljene morske uvale, a brojni drugi pretovareni obavezama, bijedno protrate svoj djelić slobode u vječnoj jurnjavi od robnih centara, kroz 10 semafora, do parkinga ispred zgrade. Zato danas šahovskim organizatorima ne idu na ruku ni jesen ni proljeće. Kalendari kadetskih liga, otvorenih turnira, državnih prvenstava, Svetih Filipa i Jakova, Novih Vinodolskih i Bjelolasica između kojih treba skoknuti u Dom sportova, Sisak, Dugo Selo, Krapinu, Štrigovu, Đurđevac i gdje sve ne; ti kalendari jednostavno ne ostavljaju puno prostora za „još nešto“, nešto što svakako nedostaje na ovim prostorima.
I sam sam, priznajem, tražio način da se nekako ispričam, da ove godine ne sudjelujem na Mikronis kupu kao glavni sudac, jer me život počeo žvakati i pljuckati kao južnjački duhan u spotu Rednexa „Cotton Eye Joe“. Na kraju sam popustio, riskirajući da me „rastrgnu vjetrine događaja“ i čak nagovorio svog najboljeg prijatelja među šahovskim sucima, državnog suca Slavka Bejuka, da mi pomogne odsuditi događaj, za kog sam lani u nastupu dragosti rekao da će ga pohoditi preko stotinu klinaca. (Mogao bih se sada poslužiti retorikom ministra Šukera, da „nitko nije mogao znati da će doći kriza“. Zar doista?).

Šahovsko natjecanje

Te subote sam i ja imao turnir, „Gospodar svibnja“, dan kasnije trebalo je ići u Štrigovu na 5. i 6. kolo 1. Kadetske lige –centar. Dan prije smo imali Dan škole i malo finale „Proljetnih izazova“ – dakle, alibija „kao blata“. Nešto mi ipak nije dalo da budem „gad“ i ostavim na cjedilu čovjeka, za kog su me već dobronamjerni upozoravali da ga se klonim, jer ima na čelu znak: nesreća. Sve sam to stavio na „ignore“ i ipak odlučio poći u najšahovskiji kvart u ovom dijelu svijeta.
Slavko Bejuk i ja krenuli smo iz Rovišća u pola 7, zbog mog opsesivno-kompulzivnog straha od kašnjenja. Na „Glazbenom horoskopu“ svirala je „Lady“, a u Kraljevcu mi je preko puta prešla nečija umiljata crna mezimica, što je značilo toplo-hladnu kombinaciju predskazaja. (Još će ispasti da sam užasno praznovjeran!) U Dugave smo stigli u 7.44 h, što je apsolutna sramota čak i za vozača početnika, jer naš župnik, primjerice, istu razdaljinu prevali za 48 minuta, a svatko tko ne vozi starog dajca – barem unutar sata. Al’ dobro! To je samo jedna od nekoliko mojih mana. Kad smo ušli u 1. OŠ Dugave – ostali smo paf! Njeno veličanstveno predvorje bilo je urešeno stotinama šahovskih ukrasa, slika i znakova. Trud koji je pri tom uložen – odavao je sate i sate jednog zajedništva koje je ovaj prostor pretvorilo u istinski šahovski hram. Voljeli ili ne voljeli da nam „slijepi profesori“ ili „samouki treneri“ pred nosom drže lekciju kako se voli, uči i prenosi s naraštaja na naraštaj ova čudesna igra – moramo bar na tren ostati zadivljeni i reći: svaka čast! Tko nikada nije nacrtao i izrezao iz kartonskog papira jednog jedinog skakača ili damu – neka pokuša. Ovako nešto, kad su osnovne škole u pitanju, jedinstveno je čak i u svijetu. Mogu samo reći da je to nešto najšahovskije što sam vidio u zadnjih nekoliko godina, a proputovao sam dosta.

Šahovsko natjecanje

Tko god ušao ovamo i zaigrao na jednoj od pedesetak složenih garnitura, osjetit će nešto od „magije šaha“. I najsumnjičaviji će roditelj kad dovede dijete ovamo na trenutak zastati zadivljen. Na ovom mjestu je progovorila je čista ljubav za šah i svakog je unutra barem malo dotakla. Ja se rijetko naježim od samih vizualnih događaja, osim ako netko pri tom ne pusti „One“ od grupe U2, no koračajući kroz ovaj Brdalov šahovski hram, osjetio sam nešto poput velebne sjene piramida. Nešto nadsmrtno i neuništivo, prošlo me pri tom, ostavljajući pri tom svu onu ranjivu mekoću ljudskog tijela da u sebi traga za svojim prvim iskonima i ishodištima. Što se mene ticalo – ovaj dan bijaše dar. Nitko ne zna koliko je pripremnih razgovora, elektronskih upita i prijateljskih obraćanja prethodilo turniru. Mene je od svega toga „zakačio“ samo dio te komunikacije. Čitav događaj planiran je mjesecima unaprijed, pravilnik pažljivo sastavljan i popravljan, a lista potencijalnih sudionika osvježavana i dopunjavana. Možda će čitavu atmosferu završnih priprema oslikati e-mail koji je profesor Brdal poslao skoro svim školama u Novom Zagrebu.

Šahovsko natjecanjeŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola Dugave

U prilogu su pojedinačni rezultati po kolima, statistike i konačan poredak > Download

Ekipno prvenstvo Osnovnih škola Republike Hrvatske 2009 – Šahovske dame

Tuesday, June 16th, 2009

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvoPo treći put u ovom stoljeću šahovske dame iz Dugava su ostvarile plasman na Državno prvenstvo. Nakon što je osvojeno drugo mjesto (iza OŠ Retkovec) na Ekipnom prvenstvu grada Zagreba za osnovne škole pristupilo se ispunjavanju papirnatih preduvjeta za sudjelovanje. Ovogodišnje Državno prvenstvo po prvi puta organizirao je Hrvatski školski športski savez kojem je trebalo poslati prijavu za natjecanje. Prvi korak bila je molba koju je I. OŠ Dugave poslala Hrvatskom školskom športskom savezu za pratnju našem voditelju i treneru profesoru Željku Brdalu. Prvi put je to bio Dean Sarapa, drugi put je to bio Pavao Vrbanec, a ove godine je profesor izabrao Luku Bačelića (6a). Molba je odobrena pa nam je profesor dogovorio liječnički pregled kod naše školske liječnice. Kada smo i to odradile poslana je prijava i počele smo odbrojavati dane do odlaska u Solaris – Šibenik. Kao i u prethodna dva navrata šah se pokazao prihvatljvijim športom jer smo mi svoje natjecanje odigrale bez dodatnih putovanja koja su imala ostali športovi.

I sat je otkucao zadnje sekunde nedjelje 10. svibnja 2009. godine, a tko se iz naše dugavske ekspedicije naspavao kao da je znao da će slijedećih dana biti pospan.

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Ponedjeljak, 11. Svibanj, 2009. godine
Prema dogovoru mama Baraba i Čorluka otkotrljale su Luanu i Vitu, a tata Perica je prvo pokupio Maju, “bossa” i mene (Anamariu)te potom i profesora. Budući da su Luana i Vita na autobusni kolodvor zbog dostave brata na vlak stigle već oko 06:30 javile su nam na kojem je peronu naš autobus. Spremili smo stvari u prtljažnik i smjestili se na profesorov zahtjev tik do vrata, krovnog prozora i stolića što se tijekom vožnje pokazalo kao najbolje mjesto u autobusu.Vozač je sve putnike “umilnim” glasom zamolio da ne pretvaraju autobus u blagovaonicu, a tek što su se putnici zapitali kada će moći jesti autobus je stao i iz zvučnika se čulo “Stajanje 20 minuta”!!! Ideš, putovali smo čitavih 20-tak minuta!!!!!! Stali smo kod Lučkog na benzinskoj pumpi. Tko je još vidio da autobus prije polaska na put napuni rezervoar. Novo autoprijevozničko pravilo je da se putnike ukrca, vozi 20-tak minuta i potom im se odredi stanka od 20 minuta, a kako smo mi još jednom tijekom puta stali na 30 minuta ispada da smo stajali skoro čitav sat na putovanju koje brat bratu traje tri (3) sata. Nismo znali kaj ćemo od sebe pa smo bezveze išli na wc. Maja je prala ruke 13 minuta, potrošila je svu vodu. U busu nam je bilo jako vruće jer vozač nije htio otvoriti prozor. Od te vrućine Vita je poblesavila pa je počela smišljat čudnu rimu. Skompali smo se s dečkima iz Sigeta, među kojima je bio Jarčovov frend Ivan Janković. Ivan je ispitivao našeg profesora za metar ekipe iz naše škole, a zanimljvo je da je bio jako dobro upoznat sa učenicama naše škole. Uz našu i školu Trnsko u autobusu su još bile škole iz Sigeta, Zapruđa, Prečkog – sve u svemu odlična ekipa. Sljedeće nam je stajalište bio restoran Macola. Osim gužve i hrpe putnika vidjeli smo puno prepariranih medvjeda i dabrova koji su kartali belu.

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Luka je kroz prozor busa vidio mjesto gdje mu živi baka. I konačno smo stigli. Šibensko-kninska županija, grad Šibenik, Šubićevac i na kraju Solaris. Po izlasku iz autobusa šahovske dame su se lagano sa stvarima uvalile u najdeblju hladovinu,a profesor i Luka su se uputili prema hotelu. Prvo su predali našu prijavu koordinatoru za šah kojim je uručio fascikl sa uputama i komplet majica. Problem sa muškim i ženskim bojama riješen je na Lukino zadovoljstvo. No pravi posao bio je u samom hotelu gdje se stvorio red za akreditacije i gdje smo dobili „doping anketu“ o kojoj će više riječi biti kroz dan-dva. Nakon akreditacija na kojima je na naš užas jasno pisalo I. OŠ Dugave – Sloboština profesor i Luka su stali u novi red – ovaj put za sobe. O tome koliko je to sve trajalo najboje govori Luanin poziv i pitanje: „Gdje ste? Kaj ste zapeli kao vlak u snijegu“!!!!

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Nakon njihovog povratka krenuli smo prema hotelu „Niko“ u kojem smo dobili sobe. Prilikom ulaska u sam hotel Maja, njena kotrljajuća torba i Anamaria izvele su tzv. Dvostruki aksl Anamarie Pavlek. I gle slučajnosi, baš ispred cijele hrpe košarkaša. Kroz metar hodnika došli smo do naših soba s tim da su profesor i Luka bili u srednjoj sobi. Sobe su bile u prizemlju pa smo na balkonima imali „rešetke“ protiv Spajdermena, Betmena i onih menova kojih je ovdje kao što se kasnije moglo vidjeti bilo u izobilju. I stigla je prva sretna novost za našeg profesora u Majinoj rečenici da joj je izbila alergija na komarce ili nešto slično, ali bez brige ima ona ljekarnu za to. Prošetali smo se hotelom, a potom odradili slikanje. Profesor nas iz prve nije pustio na bazen, a i nakon našeg nažicavanja ostao je pri zabrani. No onda je ipak odlučio da se možemo okupati, ali se za svaki slučaj dokotrljao i on do bazena. Što zbog Martina što zbog Kreša.

Šahovske dame su se prepustile ljenčarenju nakon kupanca, a profesor i Luka su otišli na sastanak šahovskih voditelja sa kordinatorom radi dogovora i ždrijeba. Dok su oni sastančili nama je u želucima kruljilo a hrana je bila 5 metara od nas, ali je profesor odlučio da idemo na večeru u kompletu što se kasnije pokazalo boljom varijantom. Naime dok su oni završili prestala je gužvetina i mi smo se prepustili bogatom jelovniku i ubili u hrani na terasi. Naravno uz krik galeba – obrnuta personifikacija galeba u kamion koji istovaruje dvije-tri tone kamenja. Kao da ga nema dovoljno pa su ga još trebali dovoziti. Uslijedio je povratak u sobe i PFPZSODP tj. Psiho-fizička priprema za svečano otvaranje državnog prvenstva. Boss je lagano otišao pronaći naš autobus broj 20 tako da smo se bez velike frke gdje i što dokotljali do istog u kojem su bili smješteni svih šahisti i šahistice. Potom se formirala kolona autobusa koja se pod policijskom pratnjom dovezla do gata Vrulje gdje smo se iskrcali.

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Tamo su nas dočekale mažuretkinje koje su nosile natpise pojedinih sportova radi lakšeg snalaženja, ali su se kolone tako izdužile i ispremiješale da smo na kraju stigli vjerovatno iza mažoretkinje atletike. No stigli smo na Trg Hrvatske Republike gdje je organizirano svečano otvaranje. No stigli smo i to je to. Teta voditeljica je, kako je kasnije čuo naš profesor dobila upalu jezika zbog čitanja svih športova i škola. Šteta što nije pročitala svih 1500-tinjak natjecatelja poimence, bilo bi efektnije. Uslijedila je himna, a po tko zna koji put našem je profesoru pao mrak na oči zbog pljeskanja nakon završetka himne. Potom nam se obratio predsjednik Hrvatskog školskog športskog saveza Franjo Arapović, ali smo usred govora dobili samo sliku bez tona – crkla tehnika. Po popravku predsjednik je zatražio pljesak za tehničare, a jedna naša dama je dodala da su tako dobri ne bi im tehnika crkla usred govora. Potom je nastupilo par ovih ili onih grupa među kojima i jedna za jogu, a za kraj otvaranja je nastupila klapa Maslina sa pjesmom od klape Intrade. Mi smo obrstili jednu slastičarnicu, a “boss” je sreo najboljeg prijatelja iz Grebaštice. Na žalost naših dama to nije bio Krešo! Ubrzo smo se svi razišli i krenuli prema busevima. U busu su Luana i Vita pjevale, a Maja na play back.

Potom smo se ubacili u xy sobu i „jezično izrešetali“ sve profsore i profesorice naše škole….
A sada ono zbog čega smo i došli na državno – šahovsko natjecanje!!!

Utorak, 12. Svibanj, 2009. godine
Zahvaljujući činjenici da su u našem hotelu bili smješteni isključivo natjecatelji i natjecateljice onih športova koji nisu morali putovati nigdje naše je buđenje počelo sa profesorovim kucanjem na vrata. Tog smo jutra također naučili da Luki nikada ne dajemo obavezu da nas budi pomoću mobitela. O čemu se zapravo radi odgovor je jednostavan. “Boss” je namjestio buđenje, ali je isključio zvuk. Nakon razbuđivanja krenuli smo na doručak koji se btw. počinjao posluživati od 06:30 sati.

Kao i jučerašnja večera i doručak je bio raznolik, ali svima nama će ostati u sječanju jer smo po prvi puta vidjeli kako su palačinke jeli naši preci neandertalci. Detalji poznati samo nazočnima na tom doručku. Najeli smo se i po izlasku iz restorana na terasi prisustvovali prigodnom otvaranju šahovskog dijela ovog državnog prvenstva. Laganom šetnjom smo se otkotrljali do hotela “Niko“ u kojem su se igrala šahovska natjecanja. Došli smo u dvoranu za igru, a kada smo našem profesoru rekli da nema prozora na uši mu je počela izlaziti para koja se pomiješala sa smradom ljepila kojim je zaljepljen novi novcati tepison u prostoriji.

“Ne možemo se sada preseljavati”: kraj citata!!!

No ni to nije sve. Uslijedila je odluka da se šahovske garniture i satovi po završetku određenog kola odnose što je sasvim razumljivo nepotrebno kompliciranje odigravanje pojedinih susreta. Ali na žalost niti to nije sve. Uprkos odluci da se iz prostorije maknu svi koji tam ne trebaju biti tijekom natjecanja po prostoriji su se vrtili i oni koji igraju i oni koji su završili svoje partije. Naravno da pogađate – bilo je šaptanja kojem smo sami svjedočili, a vjerovatno je bilo i kihanja, držanja noseva i svih ostalih “šaptajućih” trikova.Nakon odigranih tri kola pobrali smo svoje garniture i satove i krenuli na ručak. Jedan izgubljen i dva dobivena meča obečavali su dobar rezultat. Pri povratku obistinila se uzrečica tko drugome jamu kopa sam u nju upada. Naime Luana je pri ulasku u hotel upozorila Anamariu da nema potrebe za ponavljanjem predstave svečanog ulaska jer nema na vidiku niti jednog Kreše! A potom zamalo odignula prag na ulaznim vratima i izvela jedan “ručnomašuči” ulazak u hotel. Na žalost i ovaj je prošao bez ikakvog odaziva nekog Kreše. Osvježili smo se na kratko u sobama i krenuli na ručak. Rucak se posluživao u terminu od 13:00 do 15:00 sati (za ekipe koje nisu morale uzimati lunch pakete – mi smo srećom bili među njima).

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Tijekom ručka bilo je zanimljivo gledati kako se pojedini gladni sudionici natjecanja zagledavaju u jedan naš tanjur koji je zapravo mogao poslužiti kao jelovnik. Naime na tom je tanjuru bilo cca šest (6) različitih menija. Poslije ručka okupali smo se u bazenu, a professor je navratio do suvenirnice kako bi izabrao plišanca za svoju šeficu. Osviježili smo se u sobama, uzeli garniture i satove i krenuli opet prema šahovskom poprištu ovog prvenstva. Budući da se uvjeti igranja nisu promijenili naš je professor na mobitel nazvao ni manje ni više nego predsjednika Hrvatskog školskog športskog saveza Franju Arapovića. Ukazao je na nedostatke prostorije I zamolio da promijeni okolnosti u korist 90-tak mladih šahista I šahistica. Nakon par minuta predsjednik je nazvao profesora i rekao da je potaknuo uključenje ventilacijskog sustava u prostoriji pa neka mu professor javi kako će se situacija dalje razvijati. Naravno da ste pogodili – ništa se nije promijenilo što zapravo znači da su učenici i učenice šahisti tog dana proveli sedam (7) sati u prostoriji bez dnevnog svjetla, bez doticaja svježeg zraka = jer je to prostorija bez prozora! Uz to smrad ljepila kojim je zaljepljen tepison u prostoriji je osim što je smrdio uspješno “drogirao” učenike I učenice. Možda su na to mislili autori anketnog upitnika o dopingu iako je ovdje riječ zapravo o “pasivnom” snifanju!!! I to da se tako organizira kada na izbor imate pet prostranih hotela! Profesor je poslao sms predsjedniku Arapoviću, ali ništa se nije promijenilo.

Za vrijeme trajanja mečeva naša je baza bio stol i par fotelja nakojem su dame koje su igrale profesoru analizirale svoje partije, a tu su se okupljale i curke iz OŠ Retkovec. Boss je intervijurao sve i svakog tko mu je naletio, ali prema njegovoj izjavi nije mu naletjela niti jedna Martina osim možda jedne. Dame su također izjavile da nisu vidjele Krešu, ali su zato Kreše vidjele njih…

Tijekom jednog od dosadnih čekanja rezultata imali smo priliku slušati jedan jako poučan dijalog između jedne voditeljice i hotelskog zaštitara. Ukratko: voditeljica je četvorici osamgodišnjaka rekla da je čekaju na xy mjestu dok ona ode po nešto u sobu, a oni su se zaputii u tri kilometra udaljen hotel na bazen. Kvaka je u tome da je samojedan od njih tzv. plutajuči plivač, a ostala trojica ne znaju plivati pa su ih zaštitari vadili iz bazena. Vračajući se prema hotelu šumskom stazom Boss je našao loptu koja mu je postala omiljena igračka. Večera se posluživala u terminu 19:00 do 21:00 sati.

Potom je professor sa kolegom Tomislavom Čolakićem (OŠ Dragutina Domjanića) otišao na domjenak za voditelje na terasu hotela Ivan. Mi smo išli van sa Omišankama (Leona, Hana, Martina) i curama iz Retkovca (Maja, Marina, Matea) i pričali u sobama do 00.30 h. Dok smo mi lagano pričali i zafrkavali se u sobi profesor je iznenadio dva Betmena koji su se penjali po mojoj i Majinoj sobi prema gornjim katovima uz riječi da probaju do sobe doćikroz vrata na hodniku nakon čega su odletjeli glavom bez obzira.

Srijeda, 13. Svibanj, 2009. godine
Nismo se zapravo ni okrenuli,a već je stigla srijeda – zadnji dan prvenstva. Profesor kaže da stojimo odlično, nismo zadnje već više bliže sredini tablice što je, ako tako ostane sjajan rezultat. No jutro je počelo sa zdravstvenim problemom tj. Luanu je počelo jako boljeti uho. Po dolasku u šahovsku dvoranu profesor je zatražio od šahovskog koordinatora da ga uputi gdje je medicinska pomoć koja prati natjecanje, a on ga je uputio na recepciji. Budući da se professor već bio obratio na recepciju, ali bezuspješno zamolo ga je da kontaktira nekog iznad sebe. Na to je on odgovorio da je kolo počelo, a da ne zna koga bi nazvao. Uvidjevši da od njega nema pomoći profesor je bez ustezanja uzeo mobitel i nazvao predsjednika Arapovića koji ga je spojio sa glavnim medicinarom. Tada smo saznali da su oni spremni na lomove koljena i ligamenata, ali da za ovakve stvari idemo u Info centar. Profesor i Luana su otišli, a ostatak ekipe, gdje se javila jš jedna bolesnica” kojoj je bilo jako zlo Anamaria, ostao je odigrati ta zadnja tri kola. U info centru smo ušli u klimatizirane prostorije u kojima je bilo jako uodno boraviti za razliku od prostorije u kojoj je 70 učenika i učenica igralo punih devet (9) sati u dva dana!

Nakon što su Luana i profesor pronašli info-pult utvrdii su da tamo nema nikoga,ali ih je recepcionarka uputila u prostoriju – gore navedena kao klimatizirana i ugodna za boravak. U info centru nema gospođe koju je preporučio glavni medicinar, ali, pomoć pruža gospođa uz pitanje: «Jeste li vi voditelj iz Dugava?“

Bila je to tajnica Hrvatskog školskog športskog saveza Tanja Drmić koja nam je pružila potrebnu pomoć – lekadol. Po povratku na šah voditelj OŠ Ante Kovačića Božidar Iveković također nam je dao lekadol pa smo tako imali i za popodnevni povratak u Zagreb. Za ovu srijedu se može reći da je bila obilježena zdravstvenim problemima Šahovske škole Dugave. U zadnjem kolu bod koji nas izvlači na 9. mjesto osvaja na 1. ploči Vita te uprkos porazu hvatamo 9. mjesto na ovogodišnjem državnom. Kada bolje razmislim misli da smo mogle biti sedme,ali mislim daje i naš profesor bio u pravu kada je rekao da nam cilj treba biti izbjegavanje zadnjeg mjesta. Naime, tijekom natjecanja i brbljanja sa ostalim učenicama saznale smo da su većinom profesionalne šahistice tj. Igraju i treniraju u klubovima dok u školama i nemaju nekog šahiranja. Čak i naše frendice iz Retkovca u školi nemaju ništa već treniraju u Domu športova. Naš je profesor rekao da smo mi super klapa, da nitkonema šilterica-kapa kao mi, a jedino smo mi imale majice. O tome kakva je naša Šahovska škola najbolje govore naše Internet stranice… I tako je završio natjecateljski dio ovog Prvenstva. I dok su se oko nas na sve strane muvali natjecatelji sa svojim torbama, koferima i sportskim rekvizitima mi smo lagano krenuli na ručak, a Boss je dobio dozvolu za posjet „rupi punoj morske vode“ na zadnje kupanje . Tijekom ručka naš je stol posjetio i „međimurski“ atletičar,ali je ostao bez traženog broja mobitela. Pri povratku profesor je u suvenirnici kupio šefici malog Kralja lavova. Usljedilo je spremanje torbi i kofera. Planirano je ukrcavanje u autobuse u 15:15 sati. I opet smo pod policijskom pratnjom krenuli prema dvorani na Baldekinu. U toj je dvorani svoje košarkaške korake započeo hrvatski košarkaški Mozart, najbolji hrvatski košarkaš svih vremena, legendarni i prerano preminuli Dražen Petrović. Autobusi su nas iskrcali ispred same dvorane, a potom smo se uspentrali preko hrpetine stepenica do ulaza u dvoranu. Za razliku od većine natjecatelja prvaci su se po izlasku iz busa lagano upućivali na drugi ulaz, vjerovatno bez ove hrpe stepenica. Smjestili smo se u gledalište,a ispred nas je sjedio „Spori“. Sve škole prvaci su uz najavu, muziku i vatromet pristizali na parket dvorane,a nakon što su se svi posložili počele su govorancije izaslanika, dogradonačelnika, predsjednika i drugih, a tu negdje su proglašavani i pobjednici po športovima. Usljedilo je i najavljivano iznenađenje – nastup Luke Nižetića. Potom je voditeljica istaknula sve koordinatore pa smo tada saznali da je šahovski koordinator bio Goran Grozdanić. Profesor ga je ovdje usmeno „pohvalio“ za glupost pri izboru prostorije bez prozora i besplatnim „nafiksavanjem“ svih sudionika šahovskog dijela natjecanja. Po završetku ceremonije zatvaranja krenuli smo pješaka prema autobusima koji su nas čekali na gatu vrulje. Prolazeći kroz tunel iznenadio nas je uzvik na temu Dugava… Nakon ukrcavanja zaputili smo se prema Zagrebu – 17:30. Kući smo se vraćale sa ekipnim državnim prvacima u košarci čijeg je trenera profesora Čedu majstorovića pohvalio naš profesor koa „tjelesnjaka“ koji podržava šah u svojoj školi. Na kolodvoru su nas dočekali mama Baraba I tata Bačelić te nas sve lagano dostavili našim kućama…

Autorica:
Anamaria Pavlek, 7b

Memorijalni šahovski turnir ‘Željko Matić’

Friday, June 5th, 2009

Botinec - šahovsko natjecanjePolaznici šahovske škole Dugave sudjelovali su na šahovskom turniru povodom Dana OŠ braće Radića. Turnir je bio ujedno i memorijalnog karaktera jer je organiziran u spomen na preminulog profesora matematike i istinskog zaljubljenika šahovske igre Željka Matića. Međuškolsko šahiranje novozagrebačkih učenika i učenica odigralo se u petak 29. svibnja 2009. godine s pocetkom u 09:00 sati u prostorijama OS Braće Radić, Senoine Branke 22. Na turniru su igralislijedeći dugavski kraljevi i jedna princeza: Tomislav Ovčarić (7b), Tonko Pale (7b), Karlo Weiser (7b), Miljenko Muha (2b), i Magdalena Muha (1b). Autoprijevozničke usluge su odradile obitelji Ovčarić, Pale I Muha te se ovi putem zahvaljujemo roditeljima. Osim naše škole na turniru su uz domaćina nastupili i učenici OŠ Gustava Krkleca iz Travnog. Tempo igre bio je 10 minuta po igraču, a igralo se sedam (7) kola. Turnir se igrao kao pojedinačno natjecanje,ali Su se rezultati tri najuspjesnija učenika-ice iz svake skole vrednovali za ekipni plasman.

Turnir je sudio školski šahovski voditelj Nenad Frouth koji je uz ravnatelja Darka Stimca bio i glavni organizator ovog šahovskog događaja. Natjecanje se igralo u učionici biologije,a svim učenicima-icama organizator je osigurao sendviće i sokove. Učionica je bila vrlo lijepo ukrašena, u njoj  se nalaze akvarij i krletka s papagajom. U učionici je klima i na zidovima ima puno  slika. Mi smo prvi došli i čekali smo poprilično dugo da bi došli drugi igrači i sam organizator. Nakon četrtog (4) kola svi su igrači otišli u blagavaonicu na užinu.

Na kraju samog turnira podjeljeni su pehari prvoj trojici:M iljenku Muhi,Tomislavu Ovčariću i Ivanu Kujundžiću. Podijeljene su i diplome prvim trima ekipama: I.OŠ DUGAVE, OŠ GUSTAV KRKLEC iz Travnog i trećeplasirana škola domaćina OŠ BRAĆE RADIĆA 

Konačni poredak – Memorijal Željka Matića 2009  

1. Muha, Miljenko
2. Ovčarić, Tomislav
3. Kujundžić, Ivan
4-5. Sermaul, Antonio
Sekelez, Antonio
6-10. Weiser, Karlo
Pale, Tonko
Hedžet, Hrvoje
Maravić, Ivan
Pehar, Ivan
11-15. Muha, Magdalena
Pavlak, Ivan
Rukavina, Luka
Tomljenović, Fran
Jerković, Ivan
16-17. Pazin, Ante
Bubalo, Josip
18-21. Matijas, Dominik
Pandza, Mihaela
Bertić, Tin Matija
Horvat, Zoa

Autor:
Tonko Pale, 7b

Međuškolski šahovski turnir Gustavijada 2009

Thursday, June 4th, 2009

Šahovsko natjecanjeNaša je Šahovska škola Dugave ponovno sudjelovala na Gustavijadi i na taj način pridonijela proslavi dana škole u Travnom. Osobito mi je drago da smo ovaj put na turnir išli kao ekipa Dugava u kojoj je bilo učenika-ica iz obiju dugavskih škola,a kao što ćete pročitati brojem i kvalitetom bili smo u vrhu turnira. Zanimljivost je i to da su ovogodišnju većinu naše ekspedicije činili polaznici projekta Tri, četiri, pozor – šah! Gustavijada 2009. godine odigrala se u utorak 19. svibnja 2009. godine s početkom u 17:00 sati. Mi smo se okupili ispred škole gdje smo utvrdili ekipe i podijelili zaduženja. Odredili smo 18 hodajućih mjesta u šahovskoj koloni koja mi je najviše sličila gusjenici. Naša šahovska gusjenica se formirala tako da je na čelu išao „turbo“ trojac koji će osvojiti turnir u sastavu Maja, Miljenko i Zvonimir, potom ekipe i na začelju doktor Zbiljski koji je budno pratio da sve bude pod kontrolom.

Šahovsko natjecanje

Umjesto policijske pratnje imali smo podršku tate Mladena koji je dodatno osiguravao ovu našu šahovsku kolonu…. Uspješno smo forsirali ceste i našli se pred vratima škole,a kad tamo glavni je ulaz sporedan ulaz ili tako nešto… No ušli jesmo, našli mjesto održavanja,a kad tamo iznenađenje. Šahovski sudac Siniša Režek, šahovski voditelj Boris Zadro i to je sve – nema ekipa domaćina, nema ekipa iz ostalih škola Novoga Zagreba. Moram priznati da sam pomislio da ćemo odigrati turnir Šahovske škole Dugave u prostorijama OŠ Gustava Krkleca. No na sreću domačini su uspjeli formirati ekipu (istini za volju od dva člana),a pristigla je i ekipa OŠ braće Radića paje turnir započeo. Igran je berger u sedam (7) kola, a tempo igre je bio deset (10) minuta po igraču.

Šahovsko natjecanjeŠahovsko natjecanje