preload preload preload

Mikronis kup 2009

June 16th, 2009

Šahovsko natjecanjeTrenutak zastajanja… (Nisam ni slutio da će ovaj početak biti u zagradi. Valjda sam se napokon dočepao mudrosti da nevoljko govorim o ljudima i stvarima kojima se nehotice divim. Kako bilo da bilo – iskreno udivljenje bit će ovdje smetnja objektivnosti, pa mi na pomanjkanju tog spasonosnog svojstva, za svakog tko se ovih dana laća pera, a od njeg ipak ne pogiba, pokušajte ne zamjeriti odviše.) Koliko smo puta u svom životu požalili zbog iskrenosti? Kad god zastanem na tom tragu sjetim se očeva savjeta da je poneke impresije o ljudima i događajima najbolje zadržati za sebe. Treba li reći da se tog savjeta nisam držao ni u mladosti, pa ni u ovo tzv. zrelo doba, s neodoljivim mirisom jeseni. (I onda netko kaže da bi ljudi s vremenom trebali napredovati.) Pa onda, neka bude iskrenost… premnogo je ovih dana zapisa u kojima je sva ružina ljepota lišena svog neodoljivog trna iskrenosti. Profesor Brdal u nekoliko me navrata podsjetio na „tužnog viteza“ u svijetu parnih vjetrenjača. Jednom riječju: „idealist“ – dragi neizlječivi idealist. Izazov kojeg se svojski prihvatio, da „s krive strane rijeke“ rasplamsa plamen jedne profinjene drevne igre, sa mnogim svojstvima znanosti, umjetnosti, matematike, glazbe – a opet grube i okrutne, načinjene da se u njoj gladijatori uma nasite ushita imaginarne svjetine. Kao da je i sam koraknuo među crno-bijele figure, poput misionara šahovnice uporan i opčinjen, odlučio je još jednom otkriti i osvojiti svijet, stoljećima prije osvajan i otkriven, pa nanovo zagubljen. Kao čovjek s karizmom „čarobnjaka davnine“, iskoristio je tu svoju prednost (kad su mu neke druge, nesretnom igrom sudbine, grubo oduzete!) da lakoćom dopre do mladih i njihove vječne težnje – da se izraze.

Šahovsko natjecanje

Kako se baš šah našao ondje da načini mostove među svjetovima i nove svjetove među neboderima koji su toj djeci jedini zavičaj, neka ostane njihova posvećena tajna. „Imamo sve uvjete da stvorimo nove generacije Barbara!“, rekao mi je u žučnoj polemici o našem stvaranju boljeg svijeta, jedan drugi prijatelj, koji je tvrdio da ništa više u ovo naše doba „nema smisla“. Nikakav napor, težnja ili iskrena borba. Željko Brdal pronašao je svoj smisao u nastojanju da bude najbolji profesor u školi, najbolji otac svom djetetu, najbolji suprug ženi koju voli i najsretniji šahovski trener na svijetu. Zlobnici će reći da su to „Sizifova posla“ i da svijet obično nađe načina da umiri svoje odveć revnosne sinove. U svakom slučaju, ovaj čovjek je kao i većina neshvaćenih književnih junaka na koje me podsjetio, na najboljem putu da uspije u svom naumu; od jednih osporavan i ismijavan, od drugih, čija je pozornost vrijedna svake žrtve: cijenjen i prihvaćen kao istinski junak našeg varljivog doba. Vjerujte, nije ovaj čovjek bez mane i ponekad je do zla boga zahtjevan u svojoj upornosti, da ostvari svoje zamisli. (Tko ne vjeruje, neka dođe zaviriti u moj mail-sandučić!) Ponekad mu u svemu nedostane taktičnosti, pa se jezikom oštrim poput sablji iskovanih u Damasku, obruši na kojekakve strukture u školstvu i šahovskoj organizaciji, imenujući zatišje ili potpuni izostanak šahovskog rada u školama kao – „šahocid“. Hvala Bogu pa ja nemam te njegove smjelosti, jer sam i za puno benignije kovanice upoznao, u dolby-stereo izdanju, razne „kuke i motike“, osporavanja i kritike.

Šahovsko natjecanje

Sreća pa više ne živimo u doba kad se u gradu „s prave strane rijeke“, zbog nesmotrene riječi i napisa gubila glava ili svršavalo onkraj bodljikave žice. Svatko danas ima pravo na prihvatljiv način iznijeti svoje viđenje, ponuditi svoje organizacijske modele ili opstruirati i blatiti po volji, sve živo na što naiđe. Svijet šaha, šahista i šahovnice nije nipošto od toga izuzet. I lovci na vjetrenjače naiđu ponekad na sretne saveze. Jedno od takvih moglo bi se nazvati i savezništvo koje je profesor Brdal sklopio s tvrtkom „Mikronis“, jednom od vodećih na tržištu prijenosnih računala i ine informatičke opreme. Tako je jedno natjecanje pod predugim nazivom „Pojedinačno šahovsko prvenstvo Osnovnih škola Novog Zagreba“, dobilo puno probojniju i zvučniju inačicu: Mikronis kup. Još bolje od toga zvučala je činjenica da će taj ambiciozni šahovski događaj biti kvalitetno pokriven nagradama, iz najuže sfere interesa prosječnog osnovnoškolca. Bauk kruži nad Europom – bauk apatije! Oprostite što sam se na ovakav način poigrao prvom rečenicom iz nezaobilazne crvene Marxove brošurice. Htio sam naime, podvući kako će današnjih dana „organizatorima“ biti sve teže, šahovskim organizatorima napose. U duhovitom crtiću o „muzikalnom žapcu“, očajni organizator je, da napuni salu morao pribjeći napisu „besplatno pivo“ i naravno – požalio! Da ne karikiram previše, uzmite bilo koju svibanjsku subotu, u bilo kojem gradu i pokušajte u bilo kom sportu privući više od 60-70 klinaca. Zašto? Zato jer tada mame i tate mahom slave te i te godišnjice mature, bratići i sestrične imaju pričesti i krizme, a oni koji nemaju idu na vjeronaučne pripreme, rijetki sretnici ukradu neki mirni vikend pa odu do omiljene morske uvale, a brojni drugi pretovareni obavezama, bijedno protrate svoj djelić slobode u vječnoj jurnjavi od robnih centara, kroz 10 semafora, do parkinga ispred zgrade. Zato danas šahovskim organizatorima ne idu na ruku ni jesen ni proljeće. Kalendari kadetskih liga, otvorenih turnira, državnih prvenstava, Svetih Filipa i Jakova, Novih Vinodolskih i Bjelolasica između kojih treba skoknuti u Dom sportova, Sisak, Dugo Selo, Krapinu, Štrigovu, Đurđevac i gdje sve ne; ti kalendari jednostavno ne ostavljaju puno prostora za „još nešto“, nešto što svakako nedostaje na ovim prostorima.
I sam sam, priznajem, tražio način da se nekako ispričam, da ove godine ne sudjelujem na Mikronis kupu kao glavni sudac, jer me život počeo žvakati i pljuckati kao južnjački duhan u spotu Rednexa „Cotton Eye Joe“. Na kraju sam popustio, riskirajući da me „rastrgnu vjetrine događaja“ i čak nagovorio svog najboljeg prijatelja među šahovskim sucima, državnog suca Slavka Bejuka, da mi pomogne odsuditi događaj, za kog sam lani u nastupu dragosti rekao da će ga pohoditi preko stotinu klinaca. (Mogao bih se sada poslužiti retorikom ministra Šukera, da „nitko nije mogao znati da će doći kriza“. Zar doista?).

Šahovsko natjecanje

Te subote sam i ja imao turnir, „Gospodar svibnja“, dan kasnije trebalo je ići u Štrigovu na 5. i 6. kolo 1. Kadetske lige –centar. Dan prije smo imali Dan škole i malo finale „Proljetnih izazova“ – dakle, alibija „kao blata“. Nešto mi ipak nije dalo da budem „gad“ i ostavim na cjedilu čovjeka, za kog su me već dobronamjerni upozoravali da ga se klonim, jer ima na čelu znak: nesreća. Sve sam to stavio na „ignore“ i ipak odlučio poći u najšahovskiji kvart u ovom dijelu svijeta.
Slavko Bejuk i ja krenuli smo iz Rovišća u pola 7, zbog mog opsesivno-kompulzivnog straha od kašnjenja. Na „Glazbenom horoskopu“ svirala je „Lady“, a u Kraljevcu mi je preko puta prešla nečija umiljata crna mezimica, što je značilo toplo-hladnu kombinaciju predskazaja. (Još će ispasti da sam užasno praznovjeran!) U Dugave smo stigli u 7.44 h, što je apsolutna sramota čak i za vozača početnika, jer naš župnik, primjerice, istu razdaljinu prevali za 48 minuta, a svatko tko ne vozi starog dajca – barem unutar sata. Al’ dobro! To je samo jedna od nekoliko mojih mana. Kad smo ušli u 1. OŠ Dugave – ostali smo paf! Njeno veličanstveno predvorje bilo je urešeno stotinama šahovskih ukrasa, slika i znakova. Trud koji je pri tom uložen – odavao je sate i sate jednog zajedništva koje je ovaj prostor pretvorilo u istinski šahovski hram. Voljeli ili ne voljeli da nam „slijepi profesori“ ili „samouki treneri“ pred nosom drže lekciju kako se voli, uči i prenosi s naraštaja na naraštaj ova čudesna igra – moramo bar na tren ostati zadivljeni i reći: svaka čast! Tko nikada nije nacrtao i izrezao iz kartonskog papira jednog jedinog skakača ili damu – neka pokuša. Ovako nešto, kad su osnovne škole u pitanju, jedinstveno je čak i u svijetu. Mogu samo reći da je to nešto najšahovskije što sam vidio u zadnjih nekoliko godina, a proputovao sam dosta.

Šahovsko natjecanje

Tko god ušao ovamo i zaigrao na jednoj od pedesetak složenih garnitura, osjetit će nešto od „magije šaha“. I najsumnjičaviji će roditelj kad dovede dijete ovamo na trenutak zastati zadivljen. Na ovom mjestu je progovorila je čista ljubav za šah i svakog je unutra barem malo dotakla. Ja se rijetko naježim od samih vizualnih događaja, osim ako netko pri tom ne pusti „One“ od grupe U2, no koračajući kroz ovaj Brdalov šahovski hram, osjetio sam nešto poput velebne sjene piramida. Nešto nadsmrtno i neuništivo, prošlo me pri tom, ostavljajući pri tom svu onu ranjivu mekoću ljudskog tijela da u sebi traga za svojim prvim iskonima i ishodištima. Što se mene ticalo – ovaj dan bijaše dar. Nitko ne zna koliko je pripremnih razgovora, elektronskih upita i prijateljskih obraćanja prethodilo turniru. Mene je od svega toga „zakačio“ samo dio te komunikacije. Čitav događaj planiran je mjesecima unaprijed, pravilnik pažljivo sastavljan i popravljan, a lista potencijalnih sudionika osvježavana i dopunjavana. Možda će čitavu atmosferu završnih priprema oslikati e-mail koji je profesor Brdal poslao skoro svim školama u Novom Zagrebu.

Šahovsko natjecanjeŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola Dugave

U prilogu su pojedinačni rezultati po kolima, statistike i konačan poredak > Download

Dodaj komentar na "Mikronis kup 2009"

You must be logged in to post a comment.