preload preload preload

Archive for October, 2009

2. otvoreno kadetsko i juniorsko prvenstvo Zagreb u ubrzanom šahu

Friday, October 30th, 2009

Šah, BotinecPrvenstvo se odigralo 12. rujna 2009. godine u novozagrebačkom naselju Botinec. Organizator prvenstva bio je Zagrebački šahovski savez. Škola domaćin i suorganizator prvenstva bila je Osnovna škola braće Radić. Prvenstvo je počelo u 10:00 sati i trajalo do 16:00 sati. Mjesto igre bila je športska dvorana Osnovne škole braće Radić, Šenoine Branke 22. Sustav natjecanja bio je švicarski sustav, 9 kola uz tempo igre 15 minuta po igraču. Igralo se u tri turnirske grupe:

– do 11 godina (1998. godište i mlađi)
– do 15 godina (1994. godište i mlađi)
– do 19 godina (1990. godište i mlađi)

Rekvizite za igru svim natjecateljima osigurao je Zagrebački šahovski savez. Za sve sudionike turnira i njihove voditelje bila je osigurana užina i ručak.

Kotizacija za sudjelovanje na turniru bila je:
– u kategoriji do 11 godina 30 Kn
– u kategorijama do 15 i 19 godina 40 Kn

U svakoj turnirskoj grupi (do 11, 15 i 19 godina) za najbolje plasirane natjecatelje dodjeljivale su se nagrade:

– pehar i predmetna nagrada za 1., 2. i 3. mjesto i za najbolje plasiranu igračicu.
– za sve učesnike bile su osigurane prigodne nagrade i priznanja za sudjelovanje.

Prijave za natjecanje primale su se do 10. rujna:
Zagrebački šahovski savez, tajnica: Vlasta Maček
Tel. (01) 6398-595, mob. (098)218-890, fax (01) 6395-479 ili na mail: zagrebacki.sahovski.savez@zg.t-com.hr.

Nakon 10. rujna prijave su se primale do dosezanja broja od 150 igrača. Učesnici su morali osobno potvrditi prijavu na dan igre do 945 sati. Kako bi se svi sudionici turnira i njihovi pratitelji ugodno osjećali, organizator je zadržao pravo da ne prihvati prijavu, ne dozvoli pristup u dvoranu ili isključi s turnira igrače ili gledatelje koji se nedolično ponašaju i ometaju druge u igri. Na prvenstvu je sudjelovalo 99 natjecatelja u sve tri konkurencije,a Šahovsku školu Dugave predstavljalo je 16 polaznika i polaznica. S ponosom treba reći da smo bili najbroniji i jedini sa „dresovima“!

Šahovsku školu Dugave predstavljali su slijedeći polaznici i polaznice:

Andrea Bolta, 6b; Denis Dumić, 3.a; Filip Pajtlar, 3a HRVOJE MALIGEC 6.c; Karlo Badanjak, 6.b; KARLO WEISER 8b; KRISTIJAN OLUJIĆ 6.c; Magdalena Muha, 2b; Maksimilijan Balatinec, 6.b; Miljenko Muha, 3b; Nikolina Micek, 4b; PETAR TIŠMA 6.c; Tea Stojanović 3.a; Tomislav Ovčarić 8.b; Tonko Pale, 8.b; Zvonimir Šćulac, 3.b!

Auto prijevoz odradili su:Mama Micek, Mama Šćulac, tata Bolta i tata Tišma,a voditelj ekipe bio je profesor Željko Brdal. Ostvareni rezultati dugavskih šahista i šahistica zorno pokazuju da smo mi amateri koji u ovakvoj konkurenciji nemaju velikih izgleda. Jedini naš igrač koji se ravnopravno mogao nositi je Miljenko čije je šahovsko umijeće rezultat klupskog treninga. Mislim da je Tomislav mogao ostvariti bolji rezultat. Za slijedeću godinu predviđam da će se Zvonimir i Denis plasirati još više prema sredini tablice. Ne mogu a da ne ponovim da nama kao šahovskoj školi nedostaje novozagrebački šahovski klub sa klupskim prostorijama. U njemu bi najtalentiraniji i najzainteresiraniji mogli još više napredovati pod vodstvom klupskog trenera.Ponosan sam na činjenicu da smo sa 16 natjecatelja bili uvjerljivo najbrojniji, a naše šahovske majice su zorno pokazale da smo mi pravi zaljubljenici u šahovsku igru.

Promocija knjige “Školska šahovska epidemija”

Friday, October 30th, 2009

Željko BrdalU Gradskoj knjižnici Dugave, 17.09.2009. održana je promocija knjige prof. Željka Brdala « Školska šahovska epidemija » (recenzentica: Ana Biti). Profesor Brdal od 1995. godine vodi Šahovsku školu Dugave u Zagrebu, te je u ovoj knjizi iznio svoja praktična iskustva i spoznaje o vrijednostima školskog šaha. Knjiga je namijenjena svim istinskim ljubiteljima kraljevske igre, a osobito onima koji su na bilo koji način zainteresirani za popularizaciju školskog šaha. Okosnicu knjige čine materijali s bloga http://www. igramilijuna.bloger.hr, koji je 2007. godine pokrenut s ciljem popularizacije šaha među školskom djecom. Knjiga sadrži tri dijela. U prvom dijelu knjige su šahovska događanja koje je, u cilju popularizacije školskog šaha, organizirala Šahovska škola Dugave. Drugi dio knjige posvećen je teoriji i praksi odgojno-obrazovnih mogućnosti šahovske igre u nastavi, dat je pregled aktualnog stanja školskog šaha u regiji, izviještaji sa tribina zagrebačkog saveza na tu temu i dr.

Prezentacija knjige

Prilozi u trećem dijelu knjige namijenjeni su svima koji od šaha žele nešto više tj. ambicioznim šahovskim voditeljima, instruktorima, trenerima te polaznicima šahovskih škola. Promocija knjige izazvala je veliki interes, a autor je u cilju širenja školske šahovske epidemije gostovao na Radio Sljemenu, Hrvatskom radiu 1. i 2. programa. Na sam dan promocije emitiran je odličan prilog u televizijskoj emisiji Dobro jutro na HRT-u – odlična najava odlične promocije. Zanimljivost je i to da je prilog za eemisiju Šesto čulo prvog programa Hrvatskog radia koja će se emitirati u četvrtak 24. 09. 2009. (između 09:00 i 10:00 sati) snimljen doslovno pet minuta prije početka promocije. Prostorije knjižnice za vrijeme odlično organizirane promocije bile su premale da prime sve zainteresirane ljubitelje šaha.

Šahovska ploča i knjiga

Uvodni dio pripao je kratkom filmu sa tematikom ovogodišnjeg dana I. OŠ dugave koji je u cijelosti bio posvećen šahovskoj igri. Promociju je odlično vodila gđa. Narcisa Potežica (voditeljica novozagrebačkih knjižnica), a ispred Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport podršku autoru i širenju školskog šaha dala je stručna savjetnica za šport gđa Tanja Ališić. U svom govoru prof. Brdal se zahvalio svima koji su pomogli izdavanje knjige ( sponzori : Toding i Mikronis). Iznio je i svoju staru ideju da se šah uvede u hrvatske škole kao izvannastavna aktivnost, a u blizoj budućnostikao izborni predmet kao što je to već u mnogim državama. Na promociji su, uz autora, govorili i Dejan Medaković, šahovski poduzetnik iz Borova, Krunoslav Lešić, šahist i organizator iz Slavonije, te Mladen Nagl zagrebački šahist koji je 1988. god sa svojom osnovnom školom Gustav Krklec senzacionalno postao prvak bivše države! Nakon službenog dijela nazočni su se pidružili domjenku.

dmr (Damir Mravunac)

Dobro jutro epidemijo šaha

Friday, October 30th, 2009

Željko BrdalPovijesno gledano ovaj je prilog počeo još u rujnu 2007. godine kada je pokrenut blog http://www.igramilijuna.bloger.hr! Da nije bilo tog bloga vjerovatno ne bi nastala niti knjiga Školska šahovska epidemija. A bez knjige vjerovatno se ne bi uspjelo školskim šahovskim virusom „zaraziti“ HRT!!! Nakon što je autor ubacio školski šahovski virus u redakciju Dobro jutro javila se novinarka Danijela Kokanović i sve se pokrenulo.

Srijeda 16. rujan 2009. / 14:00
Za ovu priliku učionica povijesti u kojoj se održavaju školskišahovski treninzi dodatno je ušminkana „šahovskim plahtama“ koje je za ovogodišnji dan škole napravila i osmislila učiteljica Ksenija Adamović. Domar Dalibor je „presvukao“ šahovski stol i pano,a na panou su umjesto povijestnih materijala stavljeni plakati sa šahovskih natjecanja. Tete spremačice Željka i Silvija su učionicu uredile za završne pripreme koje su pod budnim okom profesorice Ćurić odradili slijedeći učenici: Leon Rašlić (8b), Mihael Marković (8b), Hrvoje Kovač (8b), Josip Kosjek (6a) i Maks Grubišić (6a).Na klupe su složene garniture i satovi,a na šahovskom stolu postavljena je garnitura na kojoj igra profesor Brdal. Potom je usljedilo prikupljanje polaznika Šahovske škole Dugave kako bi sve spremno dočekalo ekipu sa HRT-a.

Srijeda, 16. rujan 2009. / 16:30
Stigla je ekipa HRT-a sa opremom i počelo je snimanje prilogA. U njemu su se više ili manje vidjeli svi polaznici Šahovske škole Dugave,a bilo ih je tu oko 30-tak iz obiju dugavskih škola. Zvijezdani trenutak najbolje su iskoristili Mario Dumić (3a), Maksimilijan Balatinec (6b), Karla Krasnić (3a) i Luana Baraba (8c).

Četvrtak, 17. RUJAN 2009. / 07:00
Prilog je emitiran u četvrtak 17. rujna 2009. godine u emisiji Dobro jutro Hrvatska oko 07:45 sati na prvom programu HRT-a. Ovom prilikom se zahvaljujemo novinarki Danijeli Kokanović koja je snimila prilog bez ijedne greške, a smontirala je snimjeni materjal točno na dan promocije knjige Školska šahovska epidemija. Promocija se održala u Gradskoj knjižnici dugave u četvrtak 17. rujna 2009. godine. Promociju možete također pogledati. Kako i gdje? Posjetite stranicu Šahovske škole Dugave, „odmišajte“ se do linka mi i mediji i tamo ćete pronaći pregršt zanimljivih video materijala o radu malih dugavskih šahista i šahistica.

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=XJLSE_Wbo8o Epidemija šaha]

Željko Brdal, prof.

Širitelj školskog šahovskog virusa

Od građanskog odgoja do ovog filma

Friday, October 30th, 2009

Ivan DukićInterview sa voditeljem Građanskog odgoja u OŠ J.J.Strosmayer profesorom povijesti i geografije Ivanom Dukićem napravila je voditeljica školskog lista prof. Silvija Čurić.

Čurić: Možete li nam za početak reći nešto više o građanskom odgoju kao predmetu?
Dukić: Građanski odgoj je izborni predmet u nekim osnovnim školama gdje se uz upoznavanje s temeljnim ljudskim pravima uz to uči o demokraciji, parlamentarizmu, a kod učenika se razvija i građanska svijest. Radi se i na prihvaćanju različitosti uz suzbijanje predrasuda prema nacionalnim i ostalim manjinama,razlike po spolu.. Obilježavaju se i svi prigodni datumi vezani uz sve navedeno. Npr. Dan UN-a, Međunarodni dan djeteta, Svjetski dan Roma, Dan bijelog štapa…Mislim da nije posebno potrebno naglašavati koliko je značajna odgojna zadaća ovog predmeta, nažalost još nedovoljno zastupljenog u hrvatskim školama.

Čurić: Zašto ste izabrali baš film kao medij kroz kojeg će učenici učiti građanski odgoj?
Dukić: Zašto film? Zato jer su film i televizija, kao i računala primjerice, medij blizak učenicima i vrijedan izvor informacija. Stoga smo se odlučili snimiti intervju s nekime interesantnim čija se svakodnevica ne razlikuje bitno od svakodnevice drugih, osim utoliko što taj netko ulaže velike napore kako bi savladao svoj invaliditet i radio svoj svakodnevni posao s velikim žarom i entuzijazmom upravo poput ostalih “normalnih” ljudi.Mogli smo otići u Centre za odgoj i obrazovanje kao što su COO Slava Raškaj ili COO Vinko bek i tamo snimiti emisiju o učenicima s posebnim potrebama. No, interesantnije nam se činilo napraviti priču o nekome tko je iz jednog takvog centra uspio se izdići iznad svog invaliditeta i postati uspješan i priznat.

Čurić: Kako ste saznali za našeg profesora Brdala i zašto baš on?
Dukić: Kolegu Željka upoznao sam preko našeg rada u Školskoj knjizi gdje smo obojica ostvarili autorske radove u obliku udžbenika, a kada sam saznao da je član Hrvatskog saveza slijepih nisam mogao doći k sebi od divljenja što je sve on napravio, usprkos sudbini koja mu je oduzela tako važno osjetilo kao što je vid. Radi se o kvalitetnom nastavniku, voditelju šahovske škole, autoru udžbenika koji gotovo slijep radi u redovnoj školi. Kad sam svojim učenicima ispričao njegovu životnu priču,a posebno o nejgovim metodama rada, klinci su se zapalili i krenuli su u realizaciju filma.

Čurić: Možete li nam reći tko je sve sudjelovao u stvaranju ovog filma?
Dukić: Film su realizirali učenici 8. c: Marko Petir-Frkač, Ana Brcko, Nikolina Berta i Hiam Hamed. Film je snimio i montirao Stejpan Erić 20. svibnja 2004.

Čurić: Što je po Vama poruka ovog filma?
Dukić: Osim što u filmu kolega Željko objašnjava svoj način rada, o njemu su govorili i učenici, što je još vjerodostojnije. Poruka filma je vidljiva iz izjave kolege Željka:’Šanse da slijepi profesor se danas zaposli u redovnoj školi jednostavno ne postoje,a time a to jasno ukazuje na društvo puno predrasuda i skreće pozornost na položaj osoba sa invaliditetom!’

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=WCzCKjqUBus Intervju sa Ivan Dukić]

Mikronis kup 2008

Friday, October 30th, 2009

Utrine, Dugave, Travno…davno jednom zavukla su mi se ta imena u lelujavi svijet perifernog pamćenja iz pjesme Johnya Štulića. Tko ne dođe onamo i ne vidi izbliza, teško će pojmiti o čemu je pjevao. Novi Zagreb, najveći «novi grad» u Hrvata, grad preko rijeke što je duhom i vizurom izmaknuo mašti svojih graditelja. Zahvaljujući jednom šahovskom entuzijastu, što ga je zlosretna ljudska sudbina učinila Homerom u tijelu Cezara, Novi je Zagreb postao mjesto gdje se uči, slavi, igra i voli šah. Profesor Željko Brdal, mnogima poznatiji kao autor povijesnih udžbenika, pokrenuo je i nadahnuo rijedak i neobičan fenomen rada s mladima u nas, koji bi se s pravom mogao nazvati «Dugavska šahovska bajka». Upoznao sam ga slučajno, iako će zakleti sljedbenici teorije svrhovitih slučaja reći da čiste slučajnosti u našem svijetu nema, kad se sa ženskom šahovskom ekipom plasirao u finale državnog školskog natjecanja u Poreču 2005. «Ja sam najsretniji čovjek na svijetu», uskliknuo je tada. Kakav velebni optimizam, čovjeka koji je praktički slijep. Sve moje predodžbe o slijepim ljudima što samuju na okrajcima događaja, blagujući obilja nezamjetna nama što koračamo u žurbama, obilja mirisa, zvukova i unutrašnjih boja, promijenile su se u hipu. Ovaj čovjek se nije mirio s novim poretkom stvari, u kome bi trebao uzmaknuti ili žalovati nad nesrećom što ga je snašla.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=QkbYcMDK-DY[/youtube]

Kao samouki trener iz provincije, srećući na natjecanjima nadarenu djecu iz Zagreba, uvijek sam se pitao kako to da ih sve do jednoga znam po imenu. Igrajući poneki meč u Domu športova, lako je bilo zamijetiti taj nesrazmjer između broja malih šahovskih šegrta i ogromne populacije osnovaca što je obitavala u metropoli. Šahovska masovnost, sa svime što ona donosi, bijaše i onda i sada našem glavnom gradu nepoznata pojava. Ima Zagreb Ivekoviće, malog Vučića, Greba, Blažeke i Petru Kruljac, ima Zagreb Vršeka, Starčevića i Rukavinu, Čupića, Majera i malog Meglića, (neka mi oproste oni koje sam slučajno izostavio) ima i osvojenih titula i prvenstava i pehara, ali masovnosti nema. Nema je jer mu nedostaje ljudi kakav je profesor Brdal. Reći ćete, pa Zagreb ima ove godine prva dva mjesta u juniorskoj ligi! Da, ima ih, zahvaljujući obiteljskom fenomenu Ivekovića i udruživanju energije djece koju je svojedobno stvorila «Caissa», Ericsson i HAŠK. Uvijek će se naći 4 genijalca koja će popuniti 4 ploče najboljeg zagrebačkog kluba i ta će zg-repka lako osvojiti jedan od pehara. Ono o čemu govorim je da Zagrebu nedostaje šahovska piramida. Dvije tisuće solidnih početnika dalo bi 500 četvrtokategornika, 200 trećekategornika, 100 drugokategornika, 20 prvokategornika i 10 majstorskih kandidata i barem dvojicu extra-talenata kalibra Jurice Srbiša. Znate li kako bi tada izgledala juniorska prvenstva Zagreba?

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=YmuRmyP0sSc[/youtube]

Ako se pitate kojim pravom ja govorim o stvarima koje nadilaze moju maštu, znanje i utjecaj, reći ću ovako. U selu gdje nikad nije bilo šahovskog kluba osnovao sam klub za rad s mladima 2003. godine. 2007. smo ušli u 1. Juniorsku ligu. 2008. smo se popeli na pobjedničko postolje, kao 3. ekipa 1. lige. Škola u kojoj radim ima nešto više od 800 učenika, od čega ih je 30% doselilo sa Kosova. Djeca s kojom radim žive u selima i zaseocima kojih nema na kartama, pa ipak smo na školskim natjecanjima od 2005. do danas osvojili dva srebrna i jedan brončani pehar. Uspjeli smo u tome jer nas je na početku krenula stotina, jer smo voljeli i vjerovali u šah. Uspjeli smo jer smo imali malu piramidu masovnosti i vrašku upornost nadmetati se s najboljima. Nije mi namjera ovdje veličati ili do neba uznositi svoj rad, već reći Zagreb u školskom šahu sve manje postaje ozbiljna konkurencija. «Vratimo šah u škole», vapaj je koji sam čuo već nekoliko puta u raznim varijacijama. Profesor Brdal je u svoju školu vratio šah, potaknuvši i svoje susjede da učine isto. Ne tako davno zarekao sam se da neću pričati i polemizirati o šahu. Najbolji argumenti u carstvu tih vječitih prijepora su ljubav i rad. Odlučio sam šutjeti i raditi, održavati mali šahovski svjetionik na Bilogori gdje je već godinama bio samo mrak. Odlučio sam urediti mali šahovski hram i u njemu sačekivati nova i nova dječja lica. Odlučio sam u svemu biti na pomoći svim entuzijastima i prijateljima. One velike, reprezentativne domete treba prepustiti velemajstorima i čarobnjacima igre. U jednom velikom i uređenom svijetu svatko treba nastavati svoj dio piramide i činiti najbolje što može. Tako ja vidim sebe u svijetu čudesne igre.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=0n6ylE8aZew&feature=related[/youtube]

Ove godine me je profesor Brdal pozvao da sudim «Mikronis kup», otvoreno prvenstvo osnovnoškolaca Novoga Zagreba. Prihvatio sam taj poziv kao čast i izazov. Iskreno, bio sam znatiželjan vidjeti izbliza to malo šahovsko čudo. Isto tako, osjetio sam da se od mene očekuje da budem i nešto više od jednog državnog suca sa A-licencom. Čim sam dobio Pravilnik turnira, vidio sam da je dobro osmišljen i lijepo isplaniran u svim segmentima. Odabir Mikronisa kao pokrovitelja turnira bio je pun pogodak. Organizator je osigurao stotinjak predmetnih nagrada, 12 medalja i poklon za svakog sudionika. Svaki osvojeni bod jamčio je 1% popusta pri kupnji nekog iz bogate ponude mikronisovih proizvoda. U doba kada nam stalno trebaju informatičke komponente i oprema, to je bio pun pogodak. Sala za igru bila je više nego lijepa i prostrana, a ambijent je zračio nečim iz antičkog doba. Kad netko noć prije postavi i uredi dvoranu za 100 sudionika, u prostoru gdje se inače ne igra šah, onda tome svakako treba skinuti kapu. Nehotice sam u sebi usporedio Mikronis kup sa svojim Gospodarima mjeseca i vidio niz stvari koje zaslužuju pohvalu. U samoj organizaciji uz sveprisutnog profesora Brdala sudjelovale su profesorice Tubikanec i Čurić, školski domar Dalibor , spremačice teta Anđa i teta Marica i dvadesetak učenika. Sve je funkcioniralo kao dobro organizirani šahovski mravinjak. Osiguran je razglas, projektor, platno i sva potrebna informatička oprema. Prostor za okrjepu, sa nekoliko vrsta čokoladica i slastica, sokovima bio je blizu i dostupan svima. Noć prije događaja svi su podaci o sudionicima, uključujući i školu, razred i nadnevke rođenja bili dostupni već dan ranije, tako da nije bilo uobičajene gužve i nervoze kod unosa. Djeca iz Novog Zagreba, pristizala su puna vedrine, energije i temperamenta. Opazio sam neprocjenjivo bogatstvo različitosti među njima. Njihovi roditelji i djedovi došli su ovdje iz raznih zavičajnih sredina naše domovine i sve to uklopili u jedan novi identitet, sačuvavši neki svoj osobni pečat. U tome je tajna Novog Zagreba. Promatrajući velike crno-bijele slike njihovih branitelja i brigada iz Domovinskog rata, sa svih hrvatskih bojišnica – prošli su me trnci. Koliko je ovdje domoljublja, prkosa i ponosa. To doista treba vidjeti izbliza.

Na kraju se okupilo 72 igrača, među kojima je bilo šesnaest djevojčica, a najmlađa Stojanović Tea učenica je 1. razreda. Očekivao sam podosta nevolja s velikom grupom početnika, uporabom sata, poznavanjem pravila. Djeca su međutim, vrlo brzo pohvatala konce turnira, sjedanje na mjesto prema parovima s projekcijskog platna, namještanje sata i reklamaciju nepravilnosti. Začudo, bilo je veoma malo intervencija. Na svakom stolu bio je formular za prijavu rezultata sucima, što mi se u prvi mah učinilo nepotrebnim, ali su moja 2 mlada pomoćnika za računalom (pokazalo se da su odlični znalci swiss perfecta) lakoćom izlazila na kraj s njima. Kad sam već imao na raspolaganju razglas, iskoristio sam tu pogodnost da ih ohrabrim u njihovoj velikoj želji za uspjehom, za pobjedama i prvim medaljama. Osim nekolicine iskusnijih, većini je ovo bio prvi susret sa svijetom šahovskih turnira i želio sam da osjete svu njegovu magiju i da im ostane upamćen u što ljepšem svjetlu. Na kraju se dogodilo obostrano: taj šahovski događaj će i meni i njima ostati u najljepšem sjećanju.

Do proglašenja pobjednika došli smo kao u nekom snu. Umjesto da se nagrade trojica ili petorica, kako to obično biva na ovakvim turnirima, oko sudačkog stola stali su svi. Svaki sudionik je dobio diplomu, veliki plakat za uspomenu i privjesak sa šahovskom figuricom kao nagradicu. Mene je osobno dopala crna kraljica. Uz onih 12 medalja, pobjednici su dobili i torbe, zvučnike, miševe za računalo, usb-stickove i razne lijepo upakirane informatičke sitnice. Posljednji i pretposljednji igrač također su dobili predmetne nagrade, ali i pljesak, lijep veliki pljesak. Mikronis kup osvojio je Tomislav Ovčarić, učenik 6. razreda 1. OŠ Dugave. Profesor Brdal opisao ga je kao «talent koji želi raditi». Sretnog li trenera koji u zlatnom rudniku sretne mladosti pronađe takav nebrušeni dijamant. Kad je turnir završio, ekipa domaćina je zajedno s profesorom, domarom i dvjema profesoricama u ciglih pola sata spakovala garniture i satove, pospremila stolove i uklonila sve tragove da je ondje čitavo subotnje prijepodne boravilo stotinjak osoba. Polet koji su pri tom iskazali govorio je da im to nije bila osobita teškoća. Otišao sam tog dana iz Novog Zagreba pun dojmova i dugo ću pamtiti taj Mikronis kup, profesora Željka Brdala koji je zadnji napustio školu i polako prelazio cestu pridržavajući se za ruku jedne strpljive kolegice. To je primjer hrabrosti i energije, ovako koračati kroz život. Pitao sam se koliko bih ja učinio na njegovom mjestu, a on na mome i zastidio se čuvši u sebi odgovor.

ZANIMLJIVOSTI:
Iako smo odlučili blaže kazniti prvu zvonjavu mobitela, za vrijeme cijelog turnira djeci se nije oglasio ni jedan. Jedan dječak me pozvao upitavši smije li na tren zaustaviti sat jer je zaboravio javiti mami da je otišao na šah. Mario Stanić iz Ericssona bio je jedini igrač 1. A Kadetske lige centar. U početku turnira bio je pravi hit, jer se kao učenik 2. razreda probio na prve stolove među osmaše i sedmaše. Na turnir ga je doveo tata rekavši da ih je poslala učiteljica. Kad sam malca upitao je li čuo za poznatog nogometaša Maria Stanića, rekao je da nije. Na mnogima šahovskim satovima koje sam vidio ondje bila su nalijepljena raznobojna srca. Braća Marko i Milan Savić iz Trnskog osvojili su medalje u konkurenciji učenika od 1.-4. razreda. Dečki su blizanci, a u razgovoru s njihovom majkom saznao sam da treniraju u Domu športova. Nešto mi je reklo da zapamtim tu dvojicu dječaka. U njima bi mogli imati nasljednike šahovske braće Havaš. Domaćini iz 1. OŠ Dugave osvojili su svih 6 medalja u konkurenciji starijih dječaka i djevojčica. Zato su gosti iz Trnskog osvojili 3 medalje u konkurenciji mlađih dječaka i djevojčica, a jedna je otišla u OŠ Brezovica. Čak 50 igrača osvojilo je 3 ili više % popusta za kupnju mikronisovih proizvoda. Nešto mi govori da će Mikronis kup 2009. godine okupiti preko stotinu sudionika i oboriti sve rekorde masovnosti osnovnoškolskih natjecanja koje naš glavni grad ima u novije doba.

Vlado Karagić

Željko Brdal – Joker u Mlijunašu

Friday, October 30th, 2009

Željko htjela bih te nešto zamoliti. Moja kći Nevena nastupa u Milijunašu pa skupljamo jokere ili jockere. Bi li joj ti htio biti jocker ili joker jocer za povijest? Nema problema – odgovorio sam svojoj kolegici, profesorici hrvatskog jezika Jeleni Erak. I tako je to počelo. No kako se bližio dan snimanja emisije priznajem da sam postao sve nervozniji i nesigurniji u svoje znanje povijesti. Vremenska i prostorna širina povijesnih događanja jednostavno je prevelika, pa ačk i za profesora povijesti.

A sve mi je češće kroz glavu prolazila mogućnost da kao profesor povijesti ne znam odgovor na pitanje iz mog područja, područja za kojeg svi očekuju da ja znam sve.

Što mi je to trebalo? Osramoti ću se javno, pred širokim gledateljstvom, svi će me zezati s pitanjem:Kako to nisi znao? No što je tu je. Dan D je stigao. Ili bolje rečeno večer. Nazvala me djelatnica HRT i rekla da je moja igračica prošla najbrži prst i da u slijedećih pola sata očekujem poziv, mora sve biti tiho, javljam se nakon drugog zvona! Možda joj neće biti potrebno znanje iz povijesti? Ali telefon je zazvonio. Bio je Tarik, a ostalo je povijest.

Dugave Open 2009

Wednesday, October 21st, 2009

Poštovani!

Ovim putem Vas pozivamo da sudjelujete na VIII. ekipnom šahovskom prvenstvu osnovnih škola Novoga Zagreba sa ekipom svoje škole. Prvenstvo će se odigrati u petak 27. studenog 2009. godine u prostorijama I. osnovne škole Dugave, Školski prilaz bb. Početak prvenstva je u 16:30 sati, a kraj oko 20:00 sati.

Popis škola kojima su upućeni pozivi za sudjelovanje:
OŠ braće Radić, Šenoine Branke 22 – voditelj Nenad Fruth,
OŠ Frana Galovića, Školski prilaz BB – voditelj Željko Brdal,
OŠ Zapruđe, Meštrovićev trg 8 A – voditelj Igor Stojaković,
OŠ Mladost – Karamanov prilaz 3- voditelj: Jasmin Hutinović,
OŠ Odra, Đačka Ulica 5 – prof. TZK,
I. OŠ Dugave, Školski prilaz BB – voditelj Željko Brdal,
OŠ Trnsko, Trnsko 25 – voditeljica Alenka Guštin
OŠ Gustava Krkleca, Božidara Magovca 103 – voditelj Vlado Nigrin,
OŠ Ive Andrića, Milovana Kovačevića 18 – prof. TZK,
OŠ Otok , Gradićeva 4 – ravnatelj,
OŠ Savski Gaj, Remetinečka cesta 64 A- prof. TZK,
OŠ Brezovica, Brezovička cesta 98 A- voditeljica: Dragica Šainović,
OŠ Stjepana Bencekovića, Horvaćanski trg 1 – prof. TZK
OŠ Večeslava Holjevca, Siget 23- voditelj: Marko Ždravac
OŠ Lučko, Puškarićeva 102- prof. TZK,
OŠ Miroslava Mrkše, Mrkšina 42- prof. TZK

O svim dosadašnjim ekipnim prvenstvima osnovnih škola Novoga Zagreba te o djelovanju i aktivnostima Šahovske škole Dugave na popularizaciji šaha u osnovnim školama Novoga Zagrebaviše informacija možete saznati na http://www.sah-dugave.org.

Prijave za sudjelovanje primaju se do petka, 20. studenog 2009. godine.

Informacije
Za sve detaljnije informacije možete se obratiti u I. osnovnu školu Dugave:

Ravnatelj: Tomislav Cvitanović,
tel: 66 24 732

Tajnica: Marija Jamić,
tel: 66 71 733

Voditelj ŠŠK Dugave: Željko Brdal, tel:
66 36 392; 091 517 17 47

Nadamo se da ćete pozitivno odgovoriti na ovaj naš poziv i sa svojom ekipom uveličati ovo prvenstvo.

Sa štovanjem,

Ravnatelj:
Tomislav Cvitanović
Željko Brdal, prof. koordinator šahovskih škola Novoga Zagreba
SR Njemačke 4, Središće
10 020 Zagreb

www.sah-dugave.org
www.sah.sah-dugave.org
www.igramilijuna.bloger.hr

Likovna radionica

Wednesday, October 21st, 2009

Šahovska škola DugaveU četvrtak 10.09.2009 godine u gradskoj knjižnici Dugave održala se likovna radionica na temu šaha. Na ovoj likovnoj radionici sudjelovali su učenici trećih razreda I. OŠ Dugave, a do knjižnice ih je „dokotrljala“ učiteljica 3b Nataša Ivanov. Popis učenika koji su sudjelovali:

DAVID NOVKOVIĆ, DENIS DUMIĆ, DONATELA LOVIĆ, FILIP PAJTLAR, JESEN KOVAČEK, KRISTIJAN KOIĆ, LINA VRAGOVIĆ-SMOLIĆ, LUCIJA ĆUŽIĆ, LUKA BUGARIN, MAJA MIJIĆ, MARTA PROTRKA, MARTINA GALETIĆ, MATEO GRUBIŠIĆ, MATIJA MIKULINEC, MILJENKO MUHA, NINA ŠPIRANEC, PHILIP TOPIĆ, TEA STOJANOVIĆ.

Idejna začetnica radionice je djelatnica knjižnice Marijana Spevec. Iako ne igra, njezino zanimanje za šah postoji od prije 3 godine kada je počela raditi u dugavskoj školi kao učiteljica. Već je tada uočila da u objema dugavskim školama postoji veliki interes za šah zahvaljujući aktivnostima Šahovske škole Dugave. Ideja likovne radionice na temu šaha pojavila joj se kada su u sklopu knjižnice počele pripreme za promociju knjige „Školska šahovska epidemija“ autora Željka Brdala. Mali šahovski likovnjaci bili su podijeljeni u tri skupine. Od papira su izrađivali šahovske figure i ploču.

Dok su oni marljivo radili mi smo provele kratko propitkivanje znaju li igrati šah i gdje su ga naučili igrati. Iz njihovih odgovora zaključile smo da gotovo svi znaju igrati šah što ni nije čudno budući da ih većina ide u Šahovsku školu Dugave. Bilo je i onih koje su naučili igrati njihovi roditelji,a dvojica su naučili igrati šah uz svoje djedove.

Evo nekih od odgovora „šahista-likovnjaka“:

DAVID NOVKOVIĆ(3a):
Idem na šah kod Brdala u školi. Kod kuće znam igrati sa tatom ili bratom. Igra mi se sviđa,a i ovo je fora!

MARTA PROTRKA(3c):
Obožavam likovni i baš mi je fora ovako u grupi izrađivati figure.

MILJENKO MUHA(3b):
Šah su me naučili roditelji, volim se natjecati i igrati šah. Idem na šahovska natjecanja. Sviđa mi se izrađivati šahovske figure.

MATEO GRUBIŠIĆ(3a):
Jako mi se sviđa igra,a i ovo je fora.

NINA ŠPIRANEC (3c):
Idem na šah u školi, fora mi je jer se igramo, družimo i uz put nešto i učimo. Ovo mi je super jer smo u knjižnici i svi zajedno izrađujemo figure.

FILIP PAJTLAR(3a):
Ovo mi je jako zanimljivo. Neobično mi je što smo u knjižnici,a ne u razredu. Šah sam naučio kod kuće, moja sestra je bila na prvenstvu Hrvatske sa profesorom Brdalom,a i ja idem na šah u školi.

TEA STOJANOVIĆ(3a):
Šah sam naučila kod kuće. Moj brat Hrvoje je išao na šah u školi, a i ja idem jer se volim šahirati sa prijateljima. Ovo mi je baš zabavno i drukčije nego u razredu.

I za kraj jedna obavijest za sve zainteresirane šahiste: Gradska knjižnica Dugave pruža mogućnost da odigrate pokoju partiju u samoj knjižnici. Kada? Kada se dogovorite sa svojim prijateljem ili prijateljicom. A ako su oni zauzeti slobodno dođite u knjižnicu. Tamo Vas čeka Fritz koji je uvijek spreman odigrati partiju šaha. Bez brige. U knjižnici možete posuditi knjigu profesora Željka Brdala Školska šahovska epidemija u kojoj se nalaze upute na hrvatskom jeziku što će Vam uvelike olakšati korištenje ovog računalnog šahovskog programa.

Vidimo se u knjižnici Dugave!

Novinarke:
Karla Čečura (8a)
Kristina Zahirović (8a)

Likovna radionicaLikovna radionicaLikovna radionicaLikovna radionicaLikovna radionicaLikovna radionicaLikovna radionica