O Mikronis kupu – pojedinačnom šahovskom prvenstvu osnovnih škola Novoga Zagreba čuo sam i pročitao prošle godine dosta informacija. Već me je tada zainteresirala činjenica da je to školsko amatersko natjecanje imalo sponzora te da je okupilo velik broj učenika. Otišao sam na stranicu Šahovske škole Dugave koja je organizator ovog natjecanja,a ostatak priče pročitajte u redovima koji slijede… Kada sam ujesen 2003. godine upisao studij povijesti i geografije i iz kolegija TZK izabrao šah, nisam ni slutio koja će mi preokupacija postati ta igra narednih godina. Šah sam igrao od malih nogu doma s ocem, oduvijek sam želio trenirati šah i u njemu se usavršiti. No vrijeme 90-ih, u kome sam odrastao je bilo vrijeme rata, kasnije opće uspavanosti, bez nekih inicijativa u mnogim granama društvenog života pa tako i u šahu. No uprkos svemu šah mi je postao glavnim hobijem,, a zadnjih godina moja šahovska djelatnost biva prvenstveno usmjerena prema uklanjanju zapreka da se šah omasovi u svim skupinama stanovništva, a posebno ka tome da se omogući svakom djetetu da otkrije tajne te lijepe igre.

Svijet šaha mi je u ovih 6 godina donio mnoga lijepa sijećanja na natjecanja i preljepe partije, ali važnije od svega donio mi je puno ugodnih i za mene važnih poznanstava i prijateljstava. Pri tome prvenstveno mislim na ljude slične meni koji žele popularizirati šahovsku igru s naglaskom na radu s mladima. U toj lepezi šahovskih poznanstava jedan čovjek zauzima prvo mjesto. To je gospodin Vlado Karagić iz Zrinskog Topolovca koji je ostvario u jednoj maloj sredini gotovo sve što je u mojoj glavi bio samo model idealnog šahovskog života. Taj model je sada potrebno prenjeti i na druge sredine i u konačnici na cijelu Hrvatsku. Moram priznati da u šahovskoj regiji Centar taj model ima mnoge pristaše. Nažalost malo je njih na vrhu šahovske moći, zato proces šahovskog oživljavanja ide polagano odozdola prema gore. To je sporiji, teži put ali put koji sigurno vodi do prave stvari na cilju- masovnog šaha sa mnogo mladih igrača. Relativno kasno sam upoznao čovjeka koji je upravo pojam masovnosti šaha među djecom uspio unijeti u medijski prostor – profesora povijesti i geografije iz I. OŠ Dugave- gospodina Željka Brdala. Ne mogu a da prvo ne iznesen činjenicu koja uvelike otežava njegov svakodnevni život i rad. Naime moj kolega sustručnjak Brdal ima jedan invaliditet koji on na svoj poseban način u nekim stvarima čak pretvara u prednost. Profesor Brdal je slijep!!! Meni je i danas teško igrati šahovsku partiju na slijepo, a kad zamislim da on ne samo da igra šah i radi u redovnoj školi u kojoj predaje u 12 razreda, već je u dva navrata napisao odlične udžbenike iz povijesti za VI. Razred . I to nije sve. Uz to pridonosi popularizaciji školskog šaha kao rijetko tko u Hrvatskoj. By the way i na tom planu je napisao knjigu intrigantnog naslova – Školska šahovska epidemija!
Za profesora Brdala sam čuo vrlo rano u svom šahovskom putu. On je često bio u pričama šahovski entuzijast čiji šahovski klinci ne razlikuju konja od lovca, ne znaju matirati i slično. S tim dvostrukim predrasudama krenuo sam na suđenje poluzavršnice Prvenstva osnovnih škola grada Zagreba za 2010. godine koje se održavalo u njegovoj školi. Tad sam konačno i osobno upoznao tog slijepog profesora o kojem sam toliko čuo.

Moj prijatelj i po meni jedan od najboljih šahovskih sudaca Hrvatske, međunarodni sudac Siniša Režek me pozvao da mu uz Maroja Portadu pomognem u suđenju Prvenstva osnovnih škola Grada Zagreba. On je znao kako je nekad to prvenstvo bilo masovno, ali da se posljednih godina srozalo na niske grane i da se je prošle godine ekipe u poluzavršnici moglo nabrojati na prste jedne ruke. Prošlih godina prvenstvo je bilo organizirano u neadekvatnim prostorijama sale za šah Doma sportova, koja uz još neke faktore naprosto tjera djecu itz šaha. Prošlogodišnje ekipno prvenstvo grada odigralo se u OŠ Matkla Laginje što je bio oređeni pomak,ali činjenica da škola domaćina nije imala svoju ekipu jasno govori o „šahovskoj „ klimi u dotičnoj školi. Zato je ove godine organizaciju preuzeo profesor Brdal koji sve omasovi, pa je i Siniša očekivao da će to prvenstvo biti masovnije od prethodnog,, pitanje je bilo koliko masovnije. Budući da se igra muška i ženska konkurencija švicarskim sustavom, dakle, nužno je voditi turnir kompjuterski, te da su u pitanju djeca, često šahovski početnici među kojima ima mnogo nepravilnosti, bilo je potrebno u slučaju očekivanog većeg odaziva više sudaca.

Tako mi dolazimo u školu Dugave i ja upoznajem profesora Brdala. Čovjek gleda normalno, pozdravlja me, pruža ruku, okreće se prema djeci koja slažu stolove, priča i povikuje na njih kako treba što raditi. Ja sam ostao zatečen. Meni su pričali da taj čovjek ne vidi, pa kako onda radi to sve najnormalnije. Kasnije sam u razgovoru s njim saznao da vidi obrise, no i to jako slabo pa mu to pomaže uz sluh u okretanju prema sugovorniku, kaže da nema većih problema na domaćem terenu u svojoj školi. Jedna predrasuda je pala kao kula od karata. Sada druga dolazi na red- je li šahovsko znanje njegove djece zbilja tako otužno. Njegova ekipa se probila na sam vrh. Odmah iza ekipe OŠ Markuševec, inače ekipe sastavljene od igrača prvaka ovogodišnje 1b kadetske lige – Prigorja Markuševec. Odmah sam vidio da su i priče o šahovskom znanju njegove djece promašene. Ta ekipa OŠ Dugave da se natječe kao šahovski klub bila bi sigurno solidno plasirana u 1b kadetskoj ligi centar. Još važnije je da osim ekipe profesor Brdal ima više desetaka učenika i učenica koima je uz ljubav prema šahu usadio važnost zapisivanja partija – jedina ekipa koja je zapisivala poteze bila je dugavska ekipa. To je svakako model šahovskog rada u svim zagrebačkim školama koji treba zaživjet.

Profesor Brdal je igrom slučaja sličan na neki način s određenim odmakom meni. Profesor istih predmeta kao i ja, samo ja sam tek nedavno završio faks i još tražim školu gdje bi predavao povijest i geografiju i isto kao profesor Brdal pokrenuo školsku šahovsku sekciju. Tako smo odmah našli isti jezik te suradnja u budućnosti je bila zajamčena. Znao sam sa internet stranica da profesor Brdal organizira svake godine dva velika šahovska događaja za sve klince s područja Novog Zagreba – Dugave open i Mikronis kup. Dugave open je Ekipno prvenstvo osnovnih škola Novog Zagreba koje se igra svake jeseni, dok je Mikronis kup pojedinačno natjecanje učenika osnovnih škola Novog Zagreba koje se igra u proljeće. Moje preispitivanje termina kup i open uvelike je potisnula činjenica koju mi je rekao kolega Maroje – Dugave open 2009. okupio je 12 ekipa s područja Novoga Zagreba,a u svakoj ekipi igralo je šest (6) učenika-ica!!!!Mikronis kup 2008. okupio je 70, a Mikronis kup 2009. 60 mladih šahista i šahistica. Prethodna dva Mikronisa sudio je Vlado Karagić,a za ovogodišnji Mikronis kup profesor Brdal se odlučio za kako nas je on nazvao tri sudačka „mušketira“: Tomislav Mihalinčić, Vinko Zlomislić i ja. Tomislav je županijski sudac i čovjek koji godinama uspješno vodi šah u đačkim domovima. Vinko je bivši učenik osnovne škole Dugave i kao majstorski kandidat najjači šahovski igrač koji je polazio tu školu. Nama je još pridodan i Hrvoje, stručnjak za swiss manager i lanjski osmaš profesora Brdala.

U 7:30 sati dogovorio sam se s Tomislavom i Vinkom da se nađemo pred školom, dolazim u 7:31 i vidim da se oni pozdravljaju, da su upravo stigli. Otišli smo tada na brzaka na jutarnju kavu da se razbudimo i dogovorimo o načinu rada. U 8:00 smo se dogovorili s profesorom Brdalom. Kasnili smo koju minutu, no sve nas je dočekalo izvanredno spremno. Sala potpuno spremna za igru, kompjuter, igrači uneseni u swiss manager, projektor, mikrofoni, printer. Osamdeset igrača po prijavama, no znali smo da neki ipak neće doći unatoč prijavi, ali da će njih nadomjestiti oni koji dođu u zadnji čas nenajavljeni. Na ulazu u školu sve sudionike pa tako i nas dočekala je profesorica Čurić koja je ujedno zaprimala i novoprijavljene natjecatelje, a školski domar Dalibor je slagao tehniku. Savršenu organizaciju nam je još potvrdio i profesor Brdal, osiguravši formulare za igrače gdje će oni upisivati rezultate i predavati ih sucu kako ne bi došlo do zabuna. Stolovi su bili postavljeni u 4 reda sa po 10, a na polovici redova je bio prolaz za suca i igrače, red stolica okolo prostora za igru djelio je publiku od igrača. Iza tih stolova završavali su i igrači koji bi završili partiju, da se ne stvara gužva i pritisak oko djece koja još igraju.

Prihvatili smo se upisivanja igrača u manager budući da Hrvoje još nije stigao. Tada sam primijetio da uz upisane učenike i učenice stoi rejting koji nije ni ELO ni Cro rating. Profesor Brdal mi je objasnio das e radi o internom ratingu stečenom na prethodna dva Mikronisa, a uveden je da se izbjegnu susreti jačih igrača u prvim kolima. Nažalost vidio sam nekoliko jačih igrača bez tog ratinga ili sa slabim ratingom. A igrače pristigle u zadnji čas sam sve unosio kao igrače bez ratinga. Startnu listu zaključili smo s 80 imena. Na to je stigao i Hrvoje te preuzeo kompjuter od mene. Pogled na startnu listu nudio mi je nekoliko imena koja bi mogla izaći kao pobjednici. Prije svega tri igrača iz škole profesora Brdala. Miljenko Muha, jedini koji je igrao 1. A kadetsku ligu za ŠK Zagreb, koji ozbiljno trenira i koji iznenađuje odličnim kombinacijama često i nas starije igrače. Miljenkova otegotna okolnost je bila dob- on je tek 3 razred, pa se postavljalo pitanje kako će se postaviti prema osmašima. Kralj Mikronisa iz Dugava i favorit turnira bio je Tomislav Ovčarić, pobjednik dva prethodna izdanja. Prava je šteta što nikad nije zaigrao hrvatsku kadetsku ligu ili prvenstvo jer vjerujem da bi imao što reći. Treći jocker Karlo Weiser, uvijek pri vrhu, gledao sam dobre njegove partije na ekipnom prvenstvu škola grada Zagreba, ali bilo je i pogrešaka koje su bile posljedica nedostatka rada sa šahovskom literaturom. Ipak svrstao sam ga uz Miljenka i Tomislava na listu favorita. Njima sam pridodao i drugorejtingiranog Maria Stanića iz Brezovice sa kojim radi majstorski kandidat Zdravko Margitić. Trenutno bolji igrači po rezultatima koje trenira gospodin Margitić su ipak sa one strane Save, a li ipak i njega sam svrstao među favorite.

Od igrača s ratingom u uži krug favorita nisam uzeo više nikoga. Ali bilo je dosta igrača bez ratinga stečenog prije na Mikronis Kupu koji igraju lige i turnire. Prije svega mi je zapeo za oko Robert Šimić. Dečko koji ima nekoliko seniorskih turnira u ovoj konkurenciji sigurno spada u širi krug favorita. Nedavno uz Roberta je prvenstvo Zagreba za juniore igrao Teo Balen. Pa treba vidjeti koliko može on. Filip Pavičić, prva ploča Univerzala koji nije blistao u kadetskoj B ligi, ali ipak treba obratiti pažnju na njega. Za kraj tu su bila u zadnji tren prijavljena braća Savić, Milan i Marko koji su igrali prijašnje turnire ali prijavljeni su bez ratinga jer su stigli u zadnji čas. Njih sam stavio u krug favorita jer ih je u prošlim izvještajima ishvalio moj šahovski prijatelj i kolega sudac Vlado Karagić.
Tih 8 imena mi je završilo na listi favorita za dečke. Kod cura sam očekivao okršaj Magdalene Muhe i Anamarije Pavlek. Magdalena, prvakinja Hrvatske do 7 godina, iz šahovske obitelji protiv Anamarije Pavlek, jedne od najboljih učenica iz škole šaha profesora Brdala koja iza sebe ima skalpove sa učeničkih prvenstava. Gospodin Margitić me je pak iznenadio postavivši u postavi za kadetsku ligu Dominika Zglavnika ispred Maria Stanića, pa sam i na njega motrio jednim okom.

Još sam odlučio pratiti brata i sestru Šćulac na koje mi je prije par godina pažnju skrenuo moj prijatelj Maroje Portada, jer je on uočio talent u maloj Emi. Zato me nebi iznenadilo da iz drugog plana Ema uđe u bitku sa malom i velikom princezom iz Dugava. Krenulo je prvo kolo, startna lista izvješena, igrači za stolom, prekontrolirali smo ih i ispravili mjesta sjedenja, jer neki nisu znali da je prvoimenovani vođa bijelih figura. Nakon sve te pripreme je krenulo. Igrači koje sam pratio ostvarili su pobjede, nažalost ne poznajem dovoljno većinu igrača da bi govorio o iznenađenjima. Činilo mi se sve uobičajeno. Dogodio se tek jedan mali incident jer naša najmlađa sudionica Nika, koja ide još u vrtić, podlegla pritisku starijeg dečka koji je tvrdio da ju je matirao a dogodio se zapravo pat. Sudac je dobio uredno upisan rezultat 1:0 no voditelji koji su pratili događanja sa strane su skočili i popravili u razgovoru sa sucem i igračima rezultat na remi. Apeliram na voditelje da prvo nauče svoje male šahiste što je mat, a što pat, kako ne bi dolazilo do ovakvih situacija. Drugo kolo startalo je bez ikakvih problema! Prvi prolaz između dva reda stolova je bio prepušten Tomislavu, drugi moj, a treći red Vinkov. Tako smo se međusobno nadopunjavali. Rezultati su upisivani na papirice koje smo mi nosili Hrvoju na kompjuteru, a on sve to unosio nakon kola smo pak sve prekontrolirali. Naime, kontrola od 2-3 minute može spasiti regularnost turnira, mala žrtva u vidu čekanja, a rezultat je da svi budu sretni i zadovoljni.

U ovom kolu po meni je već mali derbi na prvom stolu između Ovčarića i Balena. Pobjedu je odnio Ovčarić i po tko zna koji put pokazao da kritike na njegov račun i na račun rada profesora Brdala nemaju temelja. Stvarno je prava šteta što prije nekoliko godina netko nije počeo raditi jače s tim dečkom, te naravno da nije bio registriran za neki klub da se kali u prvenstvima i ligama HŠS-a. Mene je iznenadio, čak šokirao rezultat na drugom stolu gdje relativno iskusni Mario Stanić gubi od prvašića Filipa Bače. Odmah sam rekao da bi trebalo obratiti pažnju i na tog malenog dječačića. Miljenko Muha je pak dobio Marka Savića. Tako to ide u dječjem šahu, ako ne radiš na svom talentu, dođe još talentiraniji klinac. U ovom slučaju taj talentiraniji klinac i radi na šahu. Mali derbi, više ispipavanje snaga za oba igrača odvijao se i na 16-om stolu između malene princeze iz dugava Magdalene Muha i Dominika Zglavnika, uzdanice kadetske ekipe Ericssona u 1b kadetskoj ligi. Unatoč razlici u godinama, koja se još jednom pokazala nebitnom, povbjedila je malena Magdalena i pokazala svoj talent. Ostali igrači koje sam pratio su pobjedili osim Eme Šćulac koja je drugi put remizirala i to sa drugom malenom curicom, na prvi pogled vršnjakinjom Renatom Šitić. Treće kolo nam je donjelo male probleme već u pripremi. ˝Hrpa˝ reklamacija nakon drugog kola ovog tipa: ˝Meni piše da imam jedan bod a imam dva˝. O čemu se radilo, na rezultatima prvog kola stajalo je koliko su igrači imali bodova prije drugog kola i rezultat. Dakle, npr.

Četvrto kolo je donjelo malo negodovanje roditelja i voditelja jer ne mogu vidjeti tako zorno rezultate i stanje kao nakon prva dva kola no sve se što se tiče malih igrača nastavilo u najboljem redu. Njima je bilo samo do igre, a već su naučili tko gdje treba sjesti ,što trebaju napisati na papirić, kako trebaju pritiskati sat i slično. Nakon prvih kola na papirićima se često pojavljivao rezultat 1:1. Tako su naime naši mali šahisti pisali rezultat remija. Kako bi neki velemajstori bili sretni da se stvarno tako boduje remi. Tomislava je opet dopala zadaća da mora pobjeđivati pripadnice nježnijeg spola iz svoje škole. Ovog puta pala je Anamaria. Karlo Weiser poražen je od Zvonimira Šćulca. Mali Zvonimir je bio za mene najugodnije iznenađenje. Pokazalo se da on i sestra posjeduju veliki šahovski talent, a da mali Zvonimir ima i konstantu rezultata na osnovi toga talenta. Na trećem stolu Tonko Pale pobjeđuje Milana Savića i pokazuje mi da sam trebao pažnju obratiti i na njega kao na četvrtog mušketira iz Dugava. Miljenko Muha je imao u ovom kolu nominalno nešto lakši posao protiv meni dotad nepoznatog Tomice Drašića. Ostatak posrnulog društva uspješno se vraćao prema vrhu. Jedino je mala Magdalena bila neuspješna protiv više nego solidnog Ivana Pavlaka.

Ulazili smo lagano petim kolom u završnicu turnira. Šesto kolo startalo je kao po satnici i bez ikakvih problema. Na gornjim stolovima nas je očekivala kao i u prethodnom kolu relativno kvalitetna napeta igra,a već mene i posebno Vinka na nižim stolovima čekala je hrpa patiranja, reklamacije matova koji to nisu. Bilo mi je žalosno gledati okršaje osmaša gdje ti dečki neznaju matirati sa damom i topom protiv čistog kralja. Bilo je i slučajeva gdje se igralo sa ogromnom materijalnom prednošću lijevo-desno u iščekivanju da protivniku istekne minuta na satu i na taj način da se dobije partija. Voditelji bi morali poraditi sa djecom da se to u budućnosti izbjegne. Jedan dječačić me posebno zaintrigirao, riječ je o malenom drugašiću iz Osnovne škole Gustav Krklec Želimiru Šitiću. Taj dječačić trenira šah tek nekoliko mjeseci kao i njegova dvije godine starija sestra. Sestra je bila stalno u gornjoj polovici turnira i gubila tek od favorita. Želimir je bio brzoplet pa je pogubio neke partije koje nije smio. No iznenadila me njegova tehnika matiranja. Upitao sam ga koliko trenira šah i tko ga trenira. Odgovorio je Danko Brajdić nekoliko mjeseci. Rekao sam mu da ga fino naučio matirati, a Želimir je rekao da nije to naučeno nego da je to jednostavno napraviti iz glave, nasmijao sam se i odveo ga do jedne od ploča gdje jedan osmaš nije znao matirati sa ˝hrpom¨ figura protiv kralja. Rekao sam mu da bude tih pa neka pogleda u tišini jednostavnost. Nakon minutu stiže reklamacija sa te ploče. Kažu dečki mat, dolazim i bacim oko, vidim kralj pod šahom, okružen sa 5-6 figura i već se spremam upisati sa onim sa čime su se dečki složili kad mali želimir uzvikne: ˝Nije mat˝. Tad se i ja udubim u poziciju i vidim da kralj može uzzeti nebranjenog skakača. Poslije sam još malo popričao sa Želimirom koji me iznenadio jednom lijepom kombinacijom u slijedećoj partiji nakon čega sam mu rekao da je talentiran ali da sa trenerom treba taj talent okruniti radom kako bi došli bolji rezultati.

Iako je Zvonimir Šćulac protiv vršnjaka Miljenka Muhe imao bijele figure i bio mu je dovoljan remi da zadrži prvo mjesto, Miljenkovo iskustvo je presudilo u toj partiji i donjelo mu pobjedu kojom se jako približio prvom mjestu. Nažalost lošiji buholz i pobjede pratitelja sa boljim buholzom koji su na bod zaostatka priječilo nas je da ustvrdimo da je Miljenko praktički osigurao prvo mjesto. Ovako je još postojala šansa da ga pretekne Tomislav Ovčarić koji je pobjedio Roberta Šimića. Robertu je ovo bio prvi poraz na turniru, ali rani remi sa nepoznatim igračem stajao ga je boljeg plasmana, zapravo ovo mu je bila partija biti ili ne biti. Nakon nje se je nažalost oprostio od samog vrha. Braća Savić, omaleni Filip Bača te preporođeni Dominik Zglavnik su stigli također na 5 bodova. Karlo Weiser i Teo Balen su remijem ostali tek na 4,5 i ostala im je nada u dobro zadnje kolo i po njih dobro posložene rezultate drugih igrača, što bi im donjelo pobjedničko postolje. A na 4,5 još su stigli jedan prvašić i jedan osmaš, Simon Resner i Tibor Milić. Kod djevojčica Anamaria Pavlek je porazom od Milana Savića ostala na 4 boda, gdje su joj se priključile i Magdalena Muha i Renata Šitić. Za Renatu je već borba za ženski vrh sa te dvije iskusne igračice značila puno. Renata je uz hendikep treniranja šaha svega nekoliko mjeseci igrala sa slomljenom rukom i natučenim koljenima koje je zaradila na rolanju. Kasnije sam u razgovoru sa njom otkrio da ima puno hobija od kojih je samo jedan šah, a uz to je te subote imala i probu za prvu pričest. Otkrila mi je i da dok igra partiju uvijek jednim okom pazi na mlađeg brata i da ju brine kad će sve završiti pa da može doma izgrliti djeda i baku koji su došli povodom pričesti u posjet. Još kad im pokaže zasluženu nagradu!

Zanimljiv prizor, kraj tolike sile osmaša i sedmaša, dva mala dječačića se bore u zadnjem kolu na prvom stolu. Iako je Miljenku Muhi bio dovoljan remi za prvo mjesto, on igra trudeći se da turnir osvoji sa stopostotnim učinkom. Uspješno pobjeđuje po meni najveće iznenađenje turnira Filipa Baću. Mali Filip je naletio na tek koju godinu starijeg Miljenka čijim bi stopama u budućnosti trebao krenuti. Miljenko je u ovom trenutku upravo zbog spoja talenta, rada na šahu, ali i šahovskog iskustva jer je u šahu od najmlađih dana, nedodirljiv ne samo Filipu nego i ostatku osnovnoškolske djece Novog Zagreba. Blizanci Savić borili su se rame uz rame sa donedavno najboljim šahovskim učenikom profesora Brdala iz osnovne škole Dugave Tomislavom Ovčarićem te s najboljim profesorovim učenikom iz osnovne škole Fran Galović, malenim Zvonimirom Šćulcem. Tomislav je poklekao pred Markovim naletima. Sigurno je i Miljenkova pobjeda i spoznaja da se mora oprostiti sa titulom prvaka Novog Zagreba utjecala na rezultat. Milan ipak nije krenuo bratovim stopama, Zvonimir je ipak bio prejak. Tako je Zvonimir stao tik uz Miljenka i pokazao sav svoj šahovski talent. Maleni prvašić Simon Resner je pobjedom nad sedmašem Zglavnikom pretekao Filipa Baču i završio na samom vrhu poretka. Ponekad je dobar finiš najvažnija stvar na ovom turniru. Za malog Simona, čije smo ime stalno krivo pisali sa dva M i za Filipa Baču ćemo još mnogo čuti u budućnosti ako će ostati u šahu i ako im se pruži prilika za pravilan šahovski razvoj.
Karlo Weiser je pobjedom nad Robertom Šimićem opet zasjeo tu neposredno uz pobjedničko postolje. Uobičajen plasman za njega. Tibor Milić se priključio na kraju Resneru i Weiseru na 5,5 bodova pobjedom nad Teom Balenom. Iznenađenje u finišu više vrijedi, tako možemo komentirati njegov rezultat. Kod djevojaka Anamaria Pavlek je pobjedom nad Filipom Pavičićem osigurala titulu Kraljice Dugava. To su potvrdile porazima malene Magdalena Muha i Renata Šitić. Njih dvije je čak prestigla iz drugog plana Dorotea Antunović. Većim djelom turnira nisam ju zapazio a na kraju pobjedom u zadnjem koludošla na 4 boda, a uz to imala buholz bolji od Magdalene i renate koje su bile veći dio turnira u vrhu. Stvarno zanimljivo.

U šahovskom svijetu svi koji osvoje više od 50°% bodova smatarju se pobjednicima. Tako da se svi sa 3,5 ili više bodova mogu tako osjećati. Ali i oni ispod koji su dali maksimum i uz relativno kratko treniranje ili bez treniranja šaha su napravili lijep rezultat i pomaknuli svoje granice. Zato možemo reći da su i oni na jedan način pobjednici turnira. Samo smoći snage za nastup je velika stvar. Igrači koji su skupili 5 ili više bodova mogu reći da polako izlaze iz početničkih voda i da im je sad za daljni napredak potreban ozbiljan rad sa jačim trenerom te eventualna registracija u šahovskom klubu te nastup na natjecanjima HŠS-a. Uz klasični poredak, profesor Brdal je podjelio igrače i igračice na poseban poredak do 4. razreda Prinčevi i Princeze i od 5.-8. Razreda Kraljevi i dame. Veseli to da su prinčevi i princeze pretekli svoje pandane u starijoj konkurenciji Podatak da je velik broj prinčeva i princeza na pobjedničkim postoljima skupio više bodova od starijih kraljeva i dama govori u prilog da su mlađe generacije talentiranije, ali i da je starijima nedostajao kvalitetan rad na višoj razini. Maleni Miljenko Muha je član ŠK Zagreb i siguran sam da će mu se osigurati daljnji šahovski razvoj. Ne brine me ni šahovski razvoj Filipa Baće i Simona Resnera jer oni su iz osnovne škole Braće Radić gdje šah vodi gospodin Nenad Frouth. Gospodin Frouth je prošle godine osvojio B-turnir Zagreb Opena, a dokazao se je i kao jedan od ljudi koji uspješno vode ŠK Zagreb. Sada je dobio kvalitetan materijal da se dokaže i kao šahovski trener, ja osobno ne sumnjam da će i na tom planu postići zapažene rezultate. Brine me tek šahovska budućnost Zvonimira Šćulca. Tu je velik talent, koji je izbrušen u radu sa profesorom Brdalom. Sada je potreban ozbiljniji rad, koji profesor Brdal radi masovnosti teško može osigurati. Postavlja se i pitanje želi li se mali Zvonimir dalje šahovski usavršavati.

Za kraj da zaključim,šahovski rad sa djecom je preživio u pojedinim školama, prvenstveno u nekim školama Novog Zagreba. Osnovnu šahovsku izobrazbu u tim školama mogu steći sva zaintersirana djeca. Omogućeno im je da se natjeću na toj najnižoj razini na natjecanjima u organitzaciji OŠ Dugave i profesora Brdala. Taj model treba prenjeti i na druge djelove Zagreba. Hitno nam je potrebno otvoreno prvenstvo drugih zagrebačkih četvrti ili područja. Nažalost u drugim djelovima grada nema entuzijasta tipa Željko Brdal koji bi pokrenuo slične projekte. Čast izuzecima u Podsusedu- Božidaru ivekoviću i Tomislavu Čolakiću. Ne znam kako, ali zadaća Zagrebačkog šahovskog saveza bi bila stvoriti takve ljude i pomoći im u provođenju projekta kojeg uspješno provodi profesor Brdal u Novom Zagrebu. Profesor Brdal je osigurao u suradnji s tvrtkom Mikronis odlične nagrade za sve sudionike Mikronis kupa. Svako dijete koje je nastupilo na turniru dobilo je za nagradu neki dar iz ponude informatičko-elektroničke ponude Mikronisa, te popust ovisno o broju bodova na eventualne buduće kupovine u Mikronisu. Najbolji su dobili naravno i medalje koje će ih trajno sjećati na šahovske početke bez obzira ostali u šahu ili ne.

I za kraj da kažem što je najveći uspjeh profesora Brdala u ćemu nisu uspjeli ostali ljudi iz svijeta šaha. Profesor Brdal je osigurao prostor u medijima, televiziji, radiju i novinama za najavu turnira, te za objavu rezultata turnira. Jedino uz takvu promiđbu šah može dosegnuti pravu masovnost i cijenu kakvu je nekad imao i kakva mu treba kao ozeblom sunce.

Autor izviještaja:
Damir Obad, prof.

Zahvaljujući tvrtki Mikronis svi mladi novozagrebački šahisti i šahistice kući su donijeli diplome, medalje i predmetne nagrade, a organizator je u potpunosti ostvario poznato šahovsko geslo: gens una sumus.

Ukupni rejting 2008. / 2009. /2010. možete skinuti ovdje > DOWNLOAD REJTING
Konačan poredak, rezultati i izvještaji po kolima > DOWNLOAD IZVJEŠTAJI

Poredak na Mikronis kupu 2010. godine:

Mikronis kup 2010
Organizator(i) : Šahovska škola Dugave
Direktor turnira : Željko Brdal
Glavni ili nadzorni sudac : Tomislav Mihalinčić, CA
Sudac : Damir Obad, CCA ; Vinko Zlomislić
Grad : Zagreb – Dugave
Rejting : 1615
Datum : 01.05.2010

u prilogu na linku “DOWNLOAD” možete pronaći konačni poredak sa III. pojedinačnog šahovskog prvenstva osnovnih škola Novoga Zagreba.

DOWNLOAD > Konačni poredak

Konačan poredak

Mjesto                            Ekipa                    Kapetan                         Bod
1                  OŠ Dragutin Domjanić   Tomislav Čolakić              19,0
2                 OŠ Markuševec                  Božidar Harapin         19,0
3                 OŠ Rudeš                              Željko Slavica               15,5
4                 OŠ Horvati                          Suzana Delić                  15,0
5                OŠ Ante Kovačića             Božidar Iveković         14,0
6                I OŠ Dugave                         Željko Brdal                    11,0
7                OŠ Bartola Kašića              Sanja Linarić                 10,5
8                OŠ Vrbani                             Mladen Jeđud               8,0

Ostale informacije o ekipama, ekipnim rezultatima, najboljim pločama, statistikama partija i slično skinite na linku DOWNLOAD.

Organizator(i): Školski športski savez grada Zagreba
Direktor turnira: Brdal Željko, prof.
Glavni ili nadzorni sudac: Režek Siniša IA
Sudac: Portada Maroje NA, Obad Damir CCA
Grad: I OŠ Dugave, Školski prilaz b.b., Zagreb
Datum: 20.02.2010

Konačan poredak

Mjesto          Ekipa                               Kapetan          Bod
1             OŠ Ivana Meštrovića    Đuro Blažeka     12,0
2            OŠ Retkovec                      Zvonimir Alaber 10,5
3            I OŠ Dugave                       Željko Brdal  9,0
4            OŠ Dragutin Domjanić  Robert Kupek 6,5
5            OŠ Frana Galovića          Željko Brdal 4,0
6            OŠ Špansko                        Mislav Mišerić 3,0
Klubovi sortirani po rejtingu

Datoteka sa izvještajima za download > DOWNLOAD

Pčelica – Zagrebačka banka
Broj računa 2360000-1323471946 (MAGDALENA MUHA)
tekući    2360000-3210226422  (MIRELA MUHA)
na ime Magdalena Muha

MAGDALENA MUHA,
PRVAKINJA HRVATSKE DO 7 GODINA,
DELNICE, 10.–11. LISTOPADA 2009.

Magdalena Muha rodjena je 5. ožujka 2002. godine u Zagrebu. Stanuje u Dugavama, Sv. Mateja 5 i živi sa roditeljima i dva brata. Oba roditelja su svoju ljubav prema šahu prenijeli na svoju djecu pa tako uz Magdalenu šahom se aktivno bavi i stariji brat Miljenko. Dodatni poticaj šahovskom napredovanju i poticajnom školskom okruženju malih šahista pružila je Šahovska škola Dugave koja djeluje u I. OŠ Dugave koju su upisali i Miljenko i Magdalena. Magdalena ide u 2.b razred (učiteljice Vesna Blagec i Natalija Mihelin). Odlična je učenica. Osim šahom, aktivno se bavi ritmičkom gimnastikom i akrobatskim rock ‘n’ rollom. Članica je šahovskog kluba Zagreb i polaznica Šahovske škole Dugave.

Magdalena je počela igrati šah gledajući starijeg brata Miljenka, a važnu ulogu u njenim prvim šahovskim koracima odigrali su i njeni roditelji. Godine 2008. u Šibeniku, nakon prvog Prvenstva Hrvatske koje je igrao Miljenko, odlučila je i sama zaigrati službene turnire! Tako je već najesen počela sa ozbiljnim treninzima kod šahovske trenerice Ane Biti, i na Prvenstvu Zagreba 2009. u konkurenciji do 9. godina osvojila 5. mjesto. Zaredao je niz školskih turnira gdje je igrala sve bolje i vježbala, a odigrala je i turnir mladih – Bistra. Te godine kao sedmogodišnjakinja u konkurenciji kadetkinja do 9. godina na Prvenstvu Hrvatske, zauzela je 14. mjesto. Najesen je odigrala i Otvoreno prvenstvo Zagreba u ubrzanom šahu u konkurenciji do 11. godina i time stekla kvalitetno odlično iskustvo igranja sa starijim kadetima! Odličnu igru pokazala je i u Sv. Ivanu Žabno, na 6. memorijalnom turniru Goran Majić, takodjer se hrabro boreći u bitno starijoj i jačoj konkurenciji. Najbolji rezultat u svojoj kratkoj, ali uspješnoj igračkoj karijeri postigla je na Prvenstvu Hrvatske u konkurenciji djevojčica do osam godina, gdje je odličnim ukupnim plasmanom i kao najbolje plasirana sedmogodišnjakinja stekla naslov državne prvakinje do sedam godina.

Moram dometnuti da je pokazala prelijepu igru na Mikronis kupu 2009. godine gdje je bila najbolja princeza (igračice do 11. godina), a sa svojom ekipom šahovskih dama osvojila drugo mjesto na Dugave Openu 2009. Danas trenira zajedno sa svojim bratom kod MK Ivana Vršeka u šahovskom savezu Zagreba. U dosadašnjim nastupima te dobne konkurencije na Svjetskom prvenstvu mladih nastupili su Ena Cvitan iz Delnica, prošle godine i Teo Tomulić iz Rijeke prije tri godine. Magdalena bi bila treća reprezentativka najmladje dobne skupine! Kada smo otišli u Delnice, na Prvenstvo Hrvatske za najmladje šahiste, 10. listopada 2009. nismo očekivali takav sjajan rezultat od naše djevojčice, Magdalene Muha. Ona je odličnim plasmanom na tom turniru, postala i prvakinja Hrvatske u konkurenciji djevojčica do 7 godina i time stekla pravo nastupa na Svjetskom prvenstvu za mlade 2010. u Grčkoj.

Autorica članka:
Mirela Mikić Muha

Organizator(i) : Školski športski savez grada Zagreba
Direktor turnira : Brdal Željko, prof.
Glavni ili nadzorni sudac : Režek Siniša IA
Sudac : Portada Maroje NA, Obad Damir CCA
Grad : I OŠ Dugave, Školski prilaz b.b., Zagreb
Datum : 06.02.2010

Konačan poredak

Mjesto   Ekipa           Kapetan          Bod

1 OŠ Markuševec Božidar Harapin  23
2 OŠ Dragutin Domjanić Tomislav Čolakić  20
3 OŠ Ante Kovačića Božidar Iveković 18
4 OŠ Rudeš Željko Slavica 17
5 OŠ Bartola Kašića Sanja Linarić  16,5
6 I OŠ Dugave Željko Brdal 15,5
7 OŠ Horvati Suzana Delić 15
8 OŠ Vrbani Mladen Jeđud 15
9 OŠ Braće Radić Nenad Frouth 14,5
10 OŠ Medvedgrad Boris Simeoni 14,5
11 OŠ Izidora Kršnjavoga Božica Kalafatić 14
12 OŠ Mladost Utrine Erin Ramić 13
13 OŠ Augusta Cesarca Jan Zamostny 12,5
14 OŠ Frana Galovića Željko Brdal 12,5
15 OŠ Alojzija Stepinca Anto Lučić 11,5
16 OŠ Gustava Krkleca Danko Brajdić 11,5
17 OŠ Većeslava Holjevca Marko Ždravac 8

Download > Rezultati
Download > Poredak

Širitelj školskog šahovskog virusa
Željko Brdal, prof.

Ispovijest jednog topa – Ema Ardalić
Napokon je došao i taj dan. Za ovu bitku sam se pripremao godinama. Najveća bitka od svih:bitka ljubavi. Boja moje momčadi bila je bijela. Poredali smo se jedan do drugoga,ja sam bio s vanjske strane,a preko puta mene su stajale crne prikaze. Svi odjeveni u crno izgledali su zastrašujuće;poput demona. Bitka je započela. Prvi potez je napravio crni pješak,a nakon toga je izašao bijeli pješak;moj prijatelj Roko i zaprijetio crnoj prikazi. Odigralo se još nekoliko poteza i došao je red na mene. Zadovoljno sam istupio sa svoga mjesta i porazio stasitog,crnog konja. Ponosno sam uzdigao glavu i strpljivo čekao svoj sljedeći potez. “-Tope,uništi lovca!”-zapovjedio mi je kralj. Krenuo sam u napad osjećajući veliku tremu. Došao sam do lovca i s velikim sam ga zadovoljstvom uništio. Igrači moje boje zadovoljno su me pogledavali. Svaki naš potez bio je spektakularan. Nemilosrdno smo ih pobijedili sa žarom u očima. Pobjedu smo proslavili obilnom večerom. U dogovoru s kraljem otvorio sam školu malih šahista u kojoj svaki dan mali šahisti marljivo uče i naporno rade da bi postali pobjednici baš kao moja bijela momčad.

Ispovijest šahovske figure – Luka Čusek
Pozdrav svima! Ja sam šahovska figura. Zovu me Lovac. Imam brata blizanca, također jednog lovca. U igri ne stignemo družiti, jer moramo napadati protivnike. Težak je posao, no tome sam napravljen, i taj posao radim. Služim svome gospodaru, igraču, koji zapovijeda svim figurama. On mi naređuje, premješta me po ploči, ali kad napravi neki loši potez ili me žrtvuje, nije mi ugodno. Tada ispadam iz igre i stojim pokraj ploče kao da čekam autobus. Kada je igra gotova, igrač stavi sve figure u vrećicu. Tu je dosta vruće, zagušljivo i tijesno.Tada stignem pričati sa svojim susjedima. Samo kralj i kraljica ne razgovaraju ni sa kime, jedino jedan sa drugim. Kralj je najvažnija figura igre, a on je oženjen kraljicom. E tu sada počinje moj problem. Naime, s kraljicom nemam baš puno šansi za druženje no viđam je tijekom igre. Jako je lijepa i da nema kralja sigurno bismo bili dobri prijatelji. Već dugo mi nedostaje više prijatelja, ali kako šah postaje sve popularniji, sve se više igra, time ja imam više posla. U životu nikada nisam bio zaljubljen. U posljednje vrijeme nikako ne mogu prestati misliti na kraljicu. Razgovarao sam sa bratom, no on kaže da je kraljica sa kraljem, a nama je namijenjeno da budemo sami, jer je oduvijek tako bilo. Ali kraljica nikako da mi ,,izađe iz glave.” Taj poredak kraljice s kraljem želio bih primijeniti. Dugo sam razmišljao, a volja za igrom je polako nestajala. Želio bih nekako doći i reći joj što mislim. Kralj je još uvijek tu. Volio bih da nestane, barem na jedan dan. No, bojim se, to se neće dogoditi. Kraljica je za mene neosvojiva. Odlučio sam odustati od nje. Možda je nakon nekog vremena zaboravim. Tko zna, možda u budućnosti neki znanstvenik izmisli neku vrstu novog šaha, gdje će kraljica i lovac biti zajedno ili gdje će lovca malo više poštovati, a on imati izbora.

Ispovijest šahovske figure – Hrvoje Maligec
Ja sam skakač. Svi me zovu „Levi konj“ – kad kralj nije u blizini. Proizveden sam u Mariboru. Od drva sam. Mi, drvene figurice, drske smo prema onim od plastike i pijeska. To nije lijepo od nas, ali… Prvo su moju ploču kupili da bude na partiji između Karpova i Kasparova. To mi je bila prva i najslavnija partija. Zatim me , odmah poslije partije kupio neki bogati Amerikanac – obožavatelj Karpova. Mene, damu i jednog lovca posebno je volio jer je nama Karpov zadao mat Kasparovu. Kod tog Amerikanca bilo je sve svaki dan isto – on ustane, dođe neki njegov prijatelj John i oni barem dva sata igraju, te nas nakon toga pospreme. U našoj kutiji razgovaramo, šalimo se, komentiramo partije velikih šahista, razvijamo strategije, tračamo… Jednog dana John je donio svoje šahovske figure – plastične. Usprkos tome što smo mrzili plastiku, sprijateljili smo se s tim figurama. Nakon tog dana, često su nam dolazile u posjet. Tako smo živjeli još nekoliko godina dok našem vlasniku nisu sve dionice propale. Da bi preživio, prodavao je svoje stvari pa tako i nas. Kupio nas je neki Europljanin, također obožavatelj Karpova. Živio je u Parizu, s kućom koja je imala jedan prozor na Eiffelov toranj. Baš je na taj prozor slagao svoje šahovske figure. Tako smo mogli pričati s pogledom na to čudo arhitekture. Francuz nas je vodio sa sobom po parkovima. Tamo smo svaki dan igrali s nekim drugim. Radili smo cijeli dan. Bilo je vrlo zabavno. Svakodnevno razgibavanje mnogo nam je pomagalo. Imali smo vrlo dobru strategiju. Bili smo pravi veterani. Crni lovac bio je pravi Cassanova. Zavodio je figure svih boja, veličina, materijala…
Nakon nekoliko godina svakodnevnog razgibavanja shvatili smo da nam prijeti smrt. Trulili smo. Jednog nas je dana vlasnik zakopao u svoj vrt da mu oplodimo biljke. Ionako smo se već počeli raspadati. Za dva dana ću istruliti. Zbogom!

Ispovijest šahovske figure – Karlo Weiser
Sat je počeo, trema postala jača no ikad. Ja, pješak, čekam svoj prvi potez, svoj put ka pobjedi ili propasti. ”e4,e5” vikale su ruke igrača. Ubrzo je pao crni skakač. Svi moji crni suigrači su zadrhtali. Vidio im se strah, osjećao se. Prošlo pet minuta, a već pola partije bilo gotovo. ”Pojeli na ekipu” viknuo je Đuro ( zbunjeni i bojažljivi crni skakač) i pobjegao natrag! Jedino moj susjed i ja smo stajali naprijed, drhtali od straha, držali pod okom tu bijelu damu koja je oblizivala prste. ”Dama a5” čulo se od igračevih ruku. Moj susjed je odmah znao što ga čeka. ”Dama h5” ruke su viknule. Moj susjed je pao. ”g-h5” ruke su viknule. Polagano, ali sigurno popapao sam tu damu do zadnjeg zalogaja. Svi su me suigrači slavili, ali je slavlje kratko trajalo. Bijeli lovac me sigurno naciljao, bio spreman dojuriti do – mene. Crni top j dobio naredbe da pojede tog lovca. To se ubrzo i dogodilo. Lovac je pao. Pješak preko puta mene se približio. I ja sam se približio režeći na njega. Bijeli pješak je skroz poludio i glavom bez obzira navalio prema meni. Bili smo jedan nasuprot drugog, ali ne zadugo. Onaj top-ubojica dojurio je i popapao mog zivčanog protivnika u roku dok si reko ‘keks’! Događaji koji su slijedili nisu nikako dobro izgledali za bijele. Top-ubojica još je pojeo par bijelih, ali i on ubrzo bio prisiljen na mirovinu – pojeli ga. ”h2” dobio sam naredbu da idem naprijed. Bijeli top me naciljao, spreman da puca, ali je inače, bojažljiv Đuro dao svoj život za mene. Sve mi je bilo jasno, krenuo sam prema h1. ”h1” stigle su naredbe. Čim sam stigao tamo, kao da sam stigao u raj. Sve je bilo bijelo, samo su se isticale četiri figure: dama, top, skakač i lovac. Odabrao sam damu i krenuo u nove ratne pobjede. Ubrzo sam viknuo bijelom kralju ”šah”! Kralj je zadrhtao i brže bolje pobjegao iza svog vjernog topa. Ja, ponosan, gutao sam figuru po figuru. Ubrzo sam sa svojim kolegom topom krenuo završiti ovu partiju. Stjerali smo kralja u kut, i prije no što se snašao, čuo je moj dovik:”šah-mat”!
Ostao sam poznata faca među kolegama. Kraj!

Ispovjest šahovske figure – Tonko Pale
Ja sam šahovska figura i to ne bilo koja figura. Ja sam veličanstveni kralj. Odigrao sam mnogo partija i odgonetnuo mnogo pitanja, otkrio nove strategije, proširio svoju viziju šahovske igre. Često sebe postavljam na mjesto velikog vojskovođe koji dirigira svojom vojskom i strategijom. Ja se zamišljam kao general Wellington kako pobjeđuje kod Waterloa. Svaka partija koju odigram smatram samo djelićem mog Waterloa, a Waterloa je za mene životna bitka. Uza sve te stvari koje znam samo jednu stvar ne mogu odgonetnuti. A to je mjesto gdje sam napravljen. Sve moje figure znaju odakle su, samo ja ne znam. Kaže mi žena (dama) da ne zamaram glavu, no moja tvdoglavost mi ne da mira. Znam gdje ja to mogu saznati, ali meni je to nemoguće vidjeti jer piše na podlozi koja je meni zalijepljena s donje strane. Također piše na kutiji od garniture gdje meni također nije dostupno vidjeti. Mislio sam, ako se namjerno izvrnem, netko će mi moći pročitati, ali žena mi je onda rekla: „Koji bu te vrag tada digel“? Bilo je i luđih ideja: da skačem gore dolje po ploči pa da se samo odlijepi, ali onda kako bi se vidjelo to pročitati u našoj mračnoj kutiji. Htio sam zapaliti lijepilo, ali odakle mi šibice i ko bi me ugasio. Nadao sam se da će vlasnik nešto promrmljati pa da ću onda nešto saznati, no on nije zaigrao šah godinama. I sada, nakon ove moje ispovjesti, ispada da sam stari odbačeni konj. Onda jednog dana nakon dugo godina ugledao sam svjetlo dana. Bili smo prašnjavi pa je po nekom logičkom razmišljanju bilo vrijeme za čišćenje. Očistio nas je i mislio sam da će nas sada pospremiti, ali okrenuo je ploču i pozvao nekog Igora. Kojeg Igora, velim si. Onda saznam da mu je to sin. Valjda je zbog njega zaboravio na nas. Rekao je:“Sine dođi da te naučim igrati šah. Prvo ga je učio slagati figure. Ali sin je otrgnuo ono ispod mene i dao ocu. Rekao je:“Puklo je“. Tada je tata sve to stavio na stol i napokon sam vidio:“Made in China“. Postavili su figure i krenuli igrati. Ja sam se ponovno osječao kao veliki general Wellington. No, što ja to sebi umišljam? Ja Wellington? Ja sam obični konj! Ma kakov konj? Ja sam magarac s velikim ušima i repom. Nisam tako mudar jer nisam mogao shvatiti ako su sve moje figure iz kine da sam i ja.