Molimo Vas da našem apsolventu Vatroslavu Jelovici omogućite prikupljanje podataka u Vašoj školi u svrhu izrade njegovog diplomskog rada, pod mentorstvom prof. dr. sc. Denisa Bratka. Cilj ovog istraživanja je utvrditi ima li treniranje šaha kod školske djece utjecaja na njihove kognitivne sposobnosti. Sudionici istraživanja bit će učenici od drugog do četvrtog razreda I. Osnovne škole Dugave. Zadatak učenika bit će ispunjavanje tri psihologijska testa koji mjere opću inteligenciju, prostornu sposobnost i pamćenje. Predviđeno vrijeme potrebno za njihovo ispunjavanje su dva školska sata, koja ne moraju biti u nizu. Testiranje će se obaviti dvaput – prvi put početkom ove školske godine, a zatim će se za godinu dana ponoviti. U oba navrata učenici će rješavati iste testove. Istraživanje će se provesti na dvije skupine učenika – prvu će činiti učenici koji u sklopu izvannastavne aktivnosti pohađaju šahovsku školu kod profesora Željka Brdala, a drugu skupinu će činiti jednak broj učenika koji se ne bave ovom aktivnošću.
Osim Vaše suglasnosti, za sudjelovanje u istraživanju tražit će se i usmena suglasnost djece, kao i pismena suglasnost njihovih roditelja. Roditeljima će se prethodno poslati pismena obavijest koja sadrži informacije o cilju i postupku istraživanja, a prema potrebi organizirat će se roditeljski sastanak na kojem će kolega Jelovica odgovoriti na eventualna pitanja roditelja. Svoj pristanak dat će i profesor Brdal, voditelj šahovske škole. Podaci prikupljeni ovim istraživanjem tretirat će se kao povjerljivi, te će se koristiti isključivo u svrhu izrade diplomskog rada.
Nacrt istraživanja razmotrilo je Etičko povjerenstvo Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koje je utvrdilo kako istraživanje udovoljava etičkim načelima propisanim Etičkim kodeksom istraživanja s djecom koji su izradili Vijeće za djecu Vlade Republike Hrvatske i Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.
Molimo Vas da svoju suglasnost za provedbu istraživanja potvrdite svojim potpisom.

S poštovanjem,
Prof. dr. sc. Denis Bratko,
Prof. dr. sc. Vladimir Kolesarić, predsjednik Etičkog povjerenstva

Student: Vatroslav Jelovica, MB 128635
Mentor: dr. sc. Denis Bratko, prof.

NACRT ISTRAŽIVANJA ZA DIPLOMSKI RAD
“Utjecaj bavljenja šahom na razvoj kognitivnih sposobnosti”

Problem: Utvrditi utječe li treniranje šaha kod djece na njihove kognitivne sposobnosti, mjerene standardnim testovima.

Hipoteza: U skladu s ranije dobivenim nalazima, očekujem da će eksperimentalna skupina djece, nakon jednogodišnjeg treninga u šahovskoj školi, pokazati statistički značajan porast u rezultatima na mjerama kognitivnih sposobnosti u odnosu na kontrolnu skupinu.

Uzorak: skupina mlađe školske djece, između 8 i 10 godina starosti; ciljana veličina uzorka je 50 učenika.

Postupak: Istraživanje će se provesti na učenicima koji pohađaju šahovsku školu u I. O. Š. Dugave I O.Š. Frana Galovića. Sudionici će biti podijeljeni u dvije skupine – prvu supinu će činiti djeca koja su početkom ove školske godine po prvi put upisala šahovsku školu, koju vodi prof. Željko Brdal, a nisu imala ranijih iskustava s učenjem šaha.

Drugu (kontrolnu) skupinu će činiti djeca koja predstavljaju njihove ekvivalentne parove po dobi, spolu i početnim rezultatima na korištenim testovima. Statistički značajne razlike među ovim dvjema skupinama ne bi smjelo biti.
Drugo mjerenje na obje skupine provest će se krajem školske godine 2008./2009., nakon što je eksperimentalna skupina trenirala šah u šahovskoj školi; dok kontrolna skupina nije.

Varijable:
- treniranje šaha (NV)
- rezultati na testovima kognitivnih sposobnosti (ZV)

Instrumenti:
-    Standardne Ravenove progresivne matrice (Raven, 1938.)
-    Test mentalnih rotacija (iz French, Ekstrom i Price, 1963.)
-    Test pamćenja (iz French, Ekstrom i Price, 1963.)

Planirane analize podataka: Analiza razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine t-testom za nezavisne uzorke. Analizirat će se je li došlo do promjena u rezultatima u obje skupine u kasnijoj točki mjerenja u odnosu na raniju, te ima li u drugoj točki mjerenja statistički značajne razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine.

Hrvatsko tržište nema takvu šahovsku knjigu, a najpogodnija dostupna knjiga činila mi se knjiga autora Daniela Kinga “Od prvih poteza do mata”. Ova knjiga pristupa učenju šaha od samih početaka, a zahvaljujući ilustracijama i sadržaju bila mi je najpogodnija za realizaciju ovog mog projekta. No kako to obično biva sreća prati hrabre, a ako tu istu sreću hrabri malo poguraju uspjeh je zagarantiran. Nekako u to vrijeme počele su intenzivne pripreme na hrvatskom izdanju školskog uđbenika “Tri, četiri, pozor – šah” sa radnom bilježnicom. Više o njoj možete saznati na http://www.34pozor-sah.com.
Ja sam odmah znao da je upravo to što mi treba za taj uzrast. Započeo sam sa animiranjem učenika 1. i 2. razreda za uključivanjem u tzv. šahovsku radionicu istog naziva kao i prateći uđbenik. Ovdje navodim promotivni tekst kojeg sam podijelio svim učenicima 1. i 2. razreda krajem šk. Godine 2007.-2008. koji je bio namjenjen njihovim roditeljima. Isti sam postupak ponovio početkom šk. Godine 2008.-2009. što je rezultiralo formiranjem šahovske grupe početnika sastavljene od učenika drugih i trećih razreda I. OŠ Dugave i OŠ Frana Galovića. Ravnateljica Blaženka Jurić Mrša i ravnatelj Tomislav Cvitanoivć podražli su ovaj moj moj projekt te sam pristupio formiranju skupine.

Poštovani roditelji!
Sljedeće školske godine 2008./2009. Šahovska škola Dugave [www.sah-dugave.org] pokreće projekt TRI, ČETIRI, POZOR – ŠAH!. Glavni cilj projekta je pružiti mogućnost što većem broju zainteresiranih učenika-ica da nauče igrati šah. Cilj projekta nije stvaranje vrhunskih šahista već što veća popularizacija šahovske igre.

Odgojne mogućnosti šaha u razvoju djece
Kroz projekt “TRI, ČETIRI, POZOR – ŠAH!” kod polaznika poticao bi se razvoj najboljih ljudskih osobina te bi se pozitivno utjecalo na odgoj svakog djeteta. Šahovska pedagoška praksa dokazala je da baveći se šahom mladi šahisti razvijaju upornost, odgovornost, samokritičnost,  objektivnost, korektnost, poštivanje pravila, marljivost, borbenost, želju za napretkom, promišljanje, pažnju, samokontrolu, kolegijalnost, racionalno korištenje vremena, maštovitost….
Jedna od prednosti šaha u odnosu na većinu sportova je potpuna ravnopravnost spolova tijekom nadmetanja. Slično tome šahovska igra pruža mogućnost ravnopravnog nadmetanja između učenika s invaliditetom i učenika bez zdravstvenih problema ili učenika-ica 2-ih i 8-ih razreda. Takvo nadmetanje pomaže da polaznici stvore ispravan stav o različitostima i posebnostima svojih protivnika.
U ovom projektu velika bi se pažnja posvetila poštivanju zadanih pravila i korektnom odnosu prema protivniku. To je osobito važno u školskom okruženju kada se zna za sve  rašireniju pojavu raznih oblika nasilja među djecom.

Obrazovne mogućnosti šaha u razvoju djece
Osim pozitivnog utjecaja na odgojni razvoj polaznika šahom se može utjecati i na poboljšanje obrazovnih sposobnosti. Tijekom provedbe šahovskih aktivnosti izmjenjivalo bi se učenje i spoznavanje, stjecanje radnih navika i vještina pa sve do provjere i primjene stečenog znanja u praksi. Kroz šahovski trening i natjecanja kod učenika nastojali bismo potaknuti razvoj sposobnosti koje pomažu u svladavanju i usvajanju nastavnog gradiva: pamćenja, pozornosti, koncentracije, brzine računanja, vizualnog predočavanja, prostornog snalaženja, prihvaćanje znakova i simbola, ovladavanja pisanim tekstom, logike razmišljanja i  rasuđivanja. Tijekom igranja šahovskih partija polaznici vježbaju predviđanje protivnikovih poteza te ispitivanje ispravnosti vlastitih.
Ogromna prednost šaha mogućnost je uklapanja šahovskih motiva u redovnu nastavu što je također jedan od ciljeva projekta TRI, ČETIRI, POZOR – ŠAH! Neki od preduvjeta sudjelovanja u projektu TRI, ČETIRI, POZOR – ŠAH! koji se očekuju od budućih polaznika su usvojena kultura čitanja s razumijevanjem, redovito dolaženje na treninge jednom tjedno jedan školski sat, te marljivo i odgovorno izvršavanje postavljenih zadataka.

Projekt TRI, ČETIRI, POZOR – ŠAH!  pratit će gradivo u istoimenoj šahovskoj početnici s vježbenicom autora Sanje Vuksanović i Ivana Markovića. Uputio bih Vas da pročitate recenziju koju je napisao dekan Visoke učiteljske škole u Čakovcu i šahovski voditelj u OŠ Ivana Meštrovića (Zagreb) doc. dr. sc. Đuro Blažeka koju možete pročitati na www.34pozor-sah.com gdje se ujedno možete informirati i o samoj početnici!

Paralelno sa formiranjem skupine početnika Tri, četiri, pozor – šah rješavala se i administrativna strana ovog istraživanja. Ravnatelji su dobili pisma namjere, etičko povjerenstvo je na temelju predloežnog nacrta istraživanja dalo svoje odobrenje.

Na tom sam blogu objavio sve što sam uspio saznati o toj temi, ima i nekoliko prijevoda stranih stručnih radova te autorskih tekstova koji govore o utjecaju šaha na umne sposobnosti djece. Ne želeći se osloniti samo na Internet na sve sam se strane raspitivao za stručne radove na zadanu temu,a li bez večeg uspjeha. I tada sam odlučio pokušati potaknuti izradu jednog takvog rada te sam se obratio odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bio je to pun pogodak jer sam već u prvom kontaktu naišao na podršku pročelnika Prof. dr. sc. Denisa Bratka. Zanimljivo je napomenuti da je pročelnik u studentskim danima igrao šah te se bavio idejom jednog ovakvog rada. Dogovoreno je da će pokušati pronaći studenta koji bi bio zainteresiran za izradu stručnog rada na temu utjecaja šaha na razvoj kognitivnih sposobnosti. I pojavio se zainteresirani student apsolvent Vatroslav Jelovica te se prišlo realizaciji istraživanja.  O pojedinim koracima više u slijedećim člancima koji će pratiti provedbu samog istraživanja, a prije njih ukratko o kognitivnoj psihologiji.

Kognitivna psihologija je znanost koja je usmjerena na otkrivanje psihičkih procesa koji se nalaze u osnovi ponašanja. Sama riječ “kognitivno” dolazi od engleske riječi cognition što označava spoznaju, tj. mentalne procese za koje se pretpostavlja da istiźu ponašanje. To pokriva široki raspon područja istraživanja, istražujući pitanja o djelovanju pamćenja, pozornosti, percepcije, predstavljanju znanja, mišljenja, kreativnosti i rješavanju problema. Kognitivna psihologija je jedna od najsuvremenijih dodataka psihološkom istraživanju, a razvila se kao odvojeno područje unutar discipline u kasnim 50-im i ranim 60-im godinama.

Željko Brdal, prof.

Kao samouki trener iz provincije, srećući na natjecanjima nadarenu djecu iz Zagreba, uvijek sam se pitao kako to da ih sve do jednoga znam po imenu. Igrajući poneki meč u Domu športova, lako je bilo zamijetiti taj nesrazmjer između broja malih šahovskih šegrta i ogromne populacije osnovaca što je obitavala u metropoli. Šahovska masovnost, sa svime što ona donosi, bijaše i onda i sada našem glavnom gradu nepoznata pojava. Ima Zagreb Ivekoviće, malog Vučića, Greba, Blažeke i Petru Kruljac, ima Zagreb Vršeka, Starčevića i Rukavinu, Čupića, Majera i malog Meglića, (neka mi oproste oni koje sam slučajno izostavio) ima i osvojenih titula i prvenstava i pehara, ali masovnosti nema. Nema je jer mu nedostaje ljudi kakav je profesor Brdal. Reći ćete, pa Zagreb ima ove godine prva dva mjesta u juniorskoj ligi! Da, ima ih, zahvaljujući obiteljskom fenomenu Ivekovića i udruživanju energije djece koju je svojedobno stvorila «Caissa», Ericsson i HAŠK. Uvijek će se naći 4 genijalca koja će popuniti 4 ploče najboljeg zagrebačkog kluba i ta će zg-repka lako osvojiti jedan od pehara. Ono o čemu govorim je da Zagrebu nedostaje šahovska piramida. Dvije tisuće solidnih početnika dalo bi 500 četvrtokategornika, 200 trećekategornika, 100 drugokategornika, 20 prvokategornika i 10 majstorskih kandidata i barem dvojicu extra-talenata kalibra Jurice Srbiša. Znate li kako bi tada izgledala juniorska prvenstva Zagreba?

Ako se pitate kojim pravom ja govorim o stvarima koje nadilaze moju maštu, znanje i utjecaj, reći ću ovako. U selu gdje nikad nije bilo šahovskog kluba osnovao sam klub za rad s mladima 2003. godine. 2007. smo ušli u 1. Juniorsku ligu. 2008. smo se popeli na pobjedničko postolje, kao 3. ekipa 1. lige. Škola u kojoj radim ima nešto više od 800 učenika, od čega ih je 30% doselilo sa Kosova. Djeca s kojom radim žive u selima i zaseocima kojih nema na kartama, pa ipak smo na školskim natjecanjima od 2005. do danas osvojili dva srebrna i jedan brončani pehar. Uspjeli smo u tome jer nas je na početku krenula stotina, jer smo voljeli i vjerovali u šah. Uspjeli smo jer smo imali malu piramidu masovnosti i vrašku upornost nadmetati se s najboljima. Nije mi namjera ovdje veličati ili do neba uznositi svoj rad, već reći Zagreb u školskom šahu sve manje postaje ozbiljna konkurencija. «Vratimo šah u škole», vapaj je koji sam čuo već nekoliko puta u raznim varijacijama. Profesor Brdal je u svoju školu vratio šah, potaknuvši i svoje susjede da učine isto. Ne tako davno zarekao sam se da neću pričati i polemizirati o šahu. Najbolji argumenti u carstvu tih vječitih prijepora su ljubav i rad. Odlučio sam šutjeti i raditi, održavati mali šahovski svjetionik na Bilogori gdje je već godinama bio samo mrak. Odlučio sam urediti mali šahovski hram i u njemu sačekivati nova i nova dječja lica. Odlučio sam u svemu biti na pomoći svim entuzijastima i prijateljima. One velike, reprezentativne domete treba prepustiti velemajstorima i čarobnjacima igre. U jednom velikom i uređenom svijetu svatko treba nastavati svoj dio piramide i činiti najbolje što može. Tako ja vidim sebe u svijetu čudesne igre. Ove godine me je profesor Brdal pozvao da sudim «Mikronis kup», otvoreno prvenstvo osnovnoškolaca grada Zagreba. Prihvatio sam taj poziv kao čast i izazov. Iskreno, bio sam znatiželjan vidjeti izbliza to malo šahovsko čudo. Isto tako, osjetio sam da se od mene očekuje da budem i nešto više od jednog državnog suca sa A-licencom.

Čim sam dobio Pravilnik turnira, vidio sam da je dobro osmišljen i lijepo isplaniran u svim segmentima. Odabir Mikronisa kao pokrovitelja turnira bio je pun pogodak. Organizator je osigurao stotinjak predmetnih nagrada, 12 medalja i poklon za svakog sudionika. Svaki osvojeni bod jamčio je 1% popusta pri kupnji nekog iz bogate ponude mikronisovih proizvoda. U doba kada nam stalno trebaju informatičke komponente i oprema, to je bio pun pogodak. Sala za igru bila je više nego lijepa i prostrana, a ambijent je zračio nečim iz antičkog doba. Kad netko noć prije postavi i uredi dvoranu za 100 sudionika, u prostoru gdje se inače ne igra šah, onda tome svakako treba skinuti kapu. Nehotice sam u sebi usporedio Mikronis kup sa svojim Gospodarima mjeseca i vidio niz stvari koje zaslužuju pohvalu. U samoj organizaciji uz sveprisutnog profesora Brdala sudjelovale su profesorice Tubikanec i Čurić, školski domar Dalibor , spremačice teta Anđa i teta Marica i dvadesetak učenika. Sve je funkcioniralo kao dobro organizirani šahovski mravinjak. Osiguran je razglas, projektor, platno i sva potrebna informatička oprema. Prostor za okrjepu, sa nekoliko vrsta čokoladica i slastica, sokovima bio je blizu i dostupan svima. Noć prije događaja svi su podaci o sudionicima, uključujući i školu, razred i nadnevke rođenja bili dostupni već dan ranije, tako da nije bilo uobičajene gužve i nervoze kod unosa. Djeca iz Novog Zagreba, pristizala su puna vedrine, energije i temperamenta. Opazio sam neprocjenjivo bogatstvo različitosti među njima. Njihovi roditelji i djedovi došli su ovdje iz raznih zavičajnih sredina naše domovine i sve to uklopili u jedan novi identitet, sačuvavši neki svoj osobni pečat. U tome je tajna Novog Zagreba. Promatrajući velike crno-bijele slike njihovih branitelja i brigada iz Domovinskog rata, sa svih hrvatskih bojišnica – prošli su me trnci. Koliko je ovdje domoljublja, prkosa i ponosa. To doista treba vidjeti izbliza. Na kraju se okupilo 72 igrača, među kojima je bilo šesnaest djevojčica, a najmlađa Stojanović Tea učenica je 1. razreda. Očekivao sam podosta nevolja s velikom grupom početnika, uporabom sata, poznavanjem pravila. Djeca su međutim, vrlo brzo pohvatala konce turnira, sjedanje na mjesto prema parovima s projekcijskog platna, namještanje sata i reklamaciju nepravilnosti. Začudo, bilo je veoma malo intervencija. Na svakom stolu bio je formular za prijavu rezultata sucima, što mi se u prvi mah učinilo nepotrebnim, ali su moja 2 mlada pomoćnika za računalom (pokazalo se da su odlični znalci swiss perfecta) lakoćom izlazila na kraj s njima. Kad sam već imao na raspolaganju razglas, iskoristio sam tu pogodnost da ih ohrabrim u njihovoj velikoj želji za uspjehom, za pobjedama i prvim medaljama. Osim nekolicine iskusnijih, većini je ovo bio prvi susret sa svijetom šahovskih turnira i želio sam da osjete svu njegovu magiju i da im ostane upamćen u što ljepšem svjetlu. Na kraju se dogodilo obostrano: taj šahovski događaj će i meni i njima ostati u najljepšem sjećanju.

Do proglašenja pobjednika došli smo kao u nekom snu. Umjesto da se nagrade trojica ili petorica, kako to obično biva na ovakvim turnirima, oko sudačkog stola stali su svi. Svaki sudionik je dobio diplomu, veliki plakat za uspomenu i privjesak sa šahovskom figuricom kao nagradicu. Mene je osobno dopala crna kraljica. Uz onih 12 medalja, pobjednici su dobili i torbe, zvučnike, miševe za računalo, usb-stickove i razne lijepo upakirane informatičke sitnice. Posljednji i pretposljednji igrač također su dobili predmetne nagrade, ali i pljesak, lijep veliki pljesak. Mikronis kup osvojio je Tomislav Ovčarić, učenik 6. razreda I. OŠ Dugave. Profesor Brdal opisao ga je kao «talent koji želi raditi». Sretnog li trenera koji u zlatnom rudniku sretne mladosti pronađe takav nebrušeni dijamant. Kad je turnir završio, ekipa domaćina je zajedno s profesorom, domarom i dvjema profesoricama u ciglih pola sata spakovala garniture i satove, pospremila stolove i uklonila sve tragove da je ondje čitavo subotnje prijepodne boravilo stotinjak osoba. Polet koji su pri tom iskazali govorio je da im to nije bila osobita teškoća. Otišao sam tog dana iz Novog Zagreba pun dojmova i dugo ću pamtiti taj Mikronis kup, profesora Željka Brdala koji je zadnji napustio školu i polako prelazio cestu pridržavajući se za ruku jedne strpljive kolegice. To je primjer hrabrosti i energije, ovako koračati kroz život. Pitao sam se koliko bih ja učinio na njegovom mjestu, a on na mome i zastidio se čuvši u sebi odgovor.

ZANIMLJIVOSTI:
• Iako smo odlučili blaže kazniti prvu zvonjavu mobitela, za vrijeme cijelog turnira djeci se nije oglasio ni jedan. Jedan dječak me pozvao upitavši smije li na tren zaustaviti sat jer je zaboravio javiti mami da je otišao na šah.
• Mario Stanić iz Ericssona bio je jedini igrač 1. A Kadetske lige centar. U početku turnira bio je pravi hit, jer se kao učenik 2. razreda probio na prve stolove među osmaše i sedmaše. Na turnir ga je doveo tata rekavši da ih je poslala učiteljica. Kad sam malca upitao je li čuo za poznatog nogometaša Maria Stanića, rekao je da nije.
• Na mnogima šahovskim satovima koje sam vidio ondje bila su nalijepljena raznobojna srca.
• Braća Marko i Milan Savić iz Trnskog osvojili su medalje u konkurenciji učenika od 1.-4. razreda. Dečki su blizanci, a u razgovoru s njihovom majkom saznao sam da treniraju u Domu športova. Nešto mi je reklo da zapamtim tu dvojicu dječaka. U njima bi mogli imati nasljednike šahovske braće Havaš.
• Domaćini iz I. OŠ Dugave osvojili su svih 6 medalja u konkurenciji starijih dječaka i djevojčica. Zato su gosti iz Trnskog osvojili 3 medalje u konkurenciji mlađih dječaka i djevojčica, a jedna je otišla u OŠ Brezovica.
• Čak 50 igrača osvojilo je 3 ili više % popusta za kupnju mikronisovih proizvoda.
• Nešto mi govori da će Mikronis kup 2009. godine okupiti preko stotinu sudionika i oboriti sve rekorde masovnosti osnovnoškolskih natjecanja koje naš glavni grad ima u novije doba.

Sve o Mikronis Kup 2008 > Download