preload preload preload

Mikronis kup 2009

Tuesday, June 16th, 2009

Šahovsko natjecanjeTrenutak zastajanja… (Nisam ni slutio da će ovaj početak biti u zagradi. Valjda sam se napokon dočepao mudrosti da nevoljko govorim o ljudima i stvarima kojima se nehotice divim. Kako bilo da bilo – iskreno udivljenje bit će ovdje smetnja objektivnosti, pa mi na pomanjkanju tog spasonosnog svojstva, za svakog tko se ovih dana laća pera, a od njeg ipak ne pogiba, pokušajte ne zamjeriti odviše.) Koliko smo puta u svom životu požalili zbog iskrenosti? Kad god zastanem na tom tragu sjetim se očeva savjeta da je poneke impresije o ljudima i događajima najbolje zadržati za sebe. Treba li reći da se tog savjeta nisam držao ni u mladosti, pa ni u ovo tzv. zrelo doba, s neodoljivim mirisom jeseni. (I onda netko kaže da bi ljudi s vremenom trebali napredovati.) Pa onda, neka bude iskrenost… premnogo je ovih dana zapisa u kojima je sva ružina ljepota lišena svog neodoljivog trna iskrenosti. Profesor Brdal u nekoliko me navrata podsjetio na „tužnog viteza“ u svijetu parnih vjetrenjača. Jednom riječju: „idealist“ – dragi neizlječivi idealist. Izazov kojeg se svojski prihvatio, da „s krive strane rijeke“ rasplamsa plamen jedne profinjene drevne igre, sa mnogim svojstvima znanosti, umjetnosti, matematike, glazbe – a opet grube i okrutne, načinjene da se u njoj gladijatori uma nasite ushita imaginarne svjetine. Kao da je i sam koraknuo među crno-bijele figure, poput misionara šahovnice uporan i opčinjen, odlučio je još jednom otkriti i osvojiti svijet, stoljećima prije osvajan i otkriven, pa nanovo zagubljen. Kao čovjek s karizmom „čarobnjaka davnine“, iskoristio je tu svoju prednost (kad su mu neke druge, nesretnom igrom sudbine, grubo oduzete!) da lakoćom dopre do mladih i njihove vječne težnje – da se izraze.

Šahovsko natjecanje

Kako se baš šah našao ondje da načini mostove među svjetovima i nove svjetove među neboderima koji su toj djeci jedini zavičaj, neka ostane njihova posvećena tajna. „Imamo sve uvjete da stvorimo nove generacije Barbara!“, rekao mi je u žučnoj polemici o našem stvaranju boljeg svijeta, jedan drugi prijatelj, koji je tvrdio da ništa više u ovo naše doba „nema smisla“. Nikakav napor, težnja ili iskrena borba. Željko Brdal pronašao je svoj smisao u nastojanju da bude najbolji profesor u školi, najbolji otac svom djetetu, najbolji suprug ženi koju voli i najsretniji šahovski trener na svijetu. Zlobnici će reći da su to „Sizifova posla“ i da svijet obično nađe načina da umiri svoje odveć revnosne sinove. U svakom slučaju, ovaj čovjek je kao i većina neshvaćenih književnih junaka na koje me podsjetio, na najboljem putu da uspije u svom naumu; od jednih osporavan i ismijavan, od drugih, čija je pozornost vrijedna svake žrtve: cijenjen i prihvaćen kao istinski junak našeg varljivog doba. Vjerujte, nije ovaj čovjek bez mane i ponekad je do zla boga zahtjevan u svojoj upornosti, da ostvari svoje zamisli. (Tko ne vjeruje, neka dođe zaviriti u moj mail-sandučić!) Ponekad mu u svemu nedostane taktičnosti, pa se jezikom oštrim poput sablji iskovanih u Damasku, obruši na kojekakve strukture u školstvu i šahovskoj organizaciji, imenujući zatišje ili potpuni izostanak šahovskog rada u školama kao – „šahocid“. Hvala Bogu pa ja nemam te njegove smjelosti, jer sam i za puno benignije kovanice upoznao, u dolby-stereo izdanju, razne „kuke i motike“, osporavanja i kritike.

Šahovsko natjecanje

Sreća pa više ne živimo u doba kad se u gradu „s prave strane rijeke“, zbog nesmotrene riječi i napisa gubila glava ili svršavalo onkraj bodljikave žice. Svatko danas ima pravo na prihvatljiv način iznijeti svoje viđenje, ponuditi svoje organizacijske modele ili opstruirati i blatiti po volji, sve živo na što naiđe. Svijet šaha, šahista i šahovnice nije nipošto od toga izuzet. I lovci na vjetrenjače naiđu ponekad na sretne saveze. Jedno od takvih moglo bi se nazvati i savezništvo koje je profesor Brdal sklopio s tvrtkom „Mikronis“, jednom od vodećih na tržištu prijenosnih računala i ine informatičke opreme. Tako je jedno natjecanje pod predugim nazivom „Pojedinačno šahovsko prvenstvo Osnovnih škola Novog Zagreba“, dobilo puno probojniju i zvučniju inačicu: Mikronis kup. Još bolje od toga zvučala je činjenica da će taj ambiciozni šahovski događaj biti kvalitetno pokriven nagradama, iz najuže sfere interesa prosječnog osnovnoškolca. Bauk kruži nad Europom – bauk apatije! Oprostite što sam se na ovakav način poigrao prvom rečenicom iz nezaobilazne crvene Marxove brošurice. Htio sam naime, podvući kako će današnjih dana „organizatorima“ biti sve teže, šahovskim organizatorima napose. U duhovitom crtiću o „muzikalnom žapcu“, očajni organizator je, da napuni salu morao pribjeći napisu „besplatno pivo“ i naravno – požalio! Da ne karikiram previše, uzmite bilo koju svibanjsku subotu, u bilo kojem gradu i pokušajte u bilo kom sportu privući više od 60-70 klinaca. Zašto? Zato jer tada mame i tate mahom slave te i te godišnjice mature, bratići i sestrične imaju pričesti i krizme, a oni koji nemaju idu na vjeronaučne pripreme, rijetki sretnici ukradu neki mirni vikend pa odu do omiljene morske uvale, a brojni drugi pretovareni obavezama, bijedno protrate svoj djelić slobode u vječnoj jurnjavi od robnih centara, kroz 10 semafora, do parkinga ispred zgrade. Zato danas šahovskim organizatorima ne idu na ruku ni jesen ni proljeće. Kalendari kadetskih liga, otvorenih turnira, državnih prvenstava, Svetih Filipa i Jakova, Novih Vinodolskih i Bjelolasica između kojih treba skoknuti u Dom sportova, Sisak, Dugo Selo, Krapinu, Štrigovu, Đurđevac i gdje sve ne; ti kalendari jednostavno ne ostavljaju puno prostora za „još nešto“, nešto što svakako nedostaje na ovim prostorima.
I sam sam, priznajem, tražio način da se nekako ispričam, da ove godine ne sudjelujem na Mikronis kupu kao glavni sudac, jer me život počeo žvakati i pljuckati kao južnjački duhan u spotu Rednexa „Cotton Eye Joe“. Na kraju sam popustio, riskirajući da me „rastrgnu vjetrine događaja“ i čak nagovorio svog najboljeg prijatelja među šahovskim sucima, državnog suca Slavka Bejuka, da mi pomogne odsuditi događaj, za kog sam lani u nastupu dragosti rekao da će ga pohoditi preko stotinu klinaca. (Mogao bih se sada poslužiti retorikom ministra Šukera, da „nitko nije mogao znati da će doći kriza“. Zar doista?).

Šahovsko natjecanje

Te subote sam i ja imao turnir, „Gospodar svibnja“, dan kasnije trebalo je ići u Štrigovu na 5. i 6. kolo 1. Kadetske lige –centar. Dan prije smo imali Dan škole i malo finale „Proljetnih izazova“ – dakle, alibija „kao blata“. Nešto mi ipak nije dalo da budem „gad“ i ostavim na cjedilu čovjeka, za kog su me već dobronamjerni upozoravali da ga se klonim, jer ima na čelu znak: nesreća. Sve sam to stavio na „ignore“ i ipak odlučio poći u najšahovskiji kvart u ovom dijelu svijeta.
Slavko Bejuk i ja krenuli smo iz Rovišća u pola 7, zbog mog opsesivno-kompulzivnog straha od kašnjenja. Na „Glazbenom horoskopu“ svirala je „Lady“, a u Kraljevcu mi je preko puta prešla nečija umiljata crna mezimica, što je značilo toplo-hladnu kombinaciju predskazaja. (Još će ispasti da sam užasno praznovjeran!) U Dugave smo stigli u 7.44 h, što je apsolutna sramota čak i za vozača početnika, jer naš župnik, primjerice, istu razdaljinu prevali za 48 minuta, a svatko tko ne vozi starog dajca – barem unutar sata. Al’ dobro! To je samo jedna od nekoliko mojih mana. Kad smo ušli u 1. OŠ Dugave – ostali smo paf! Njeno veličanstveno predvorje bilo je urešeno stotinama šahovskih ukrasa, slika i znakova. Trud koji je pri tom uložen – odavao je sate i sate jednog zajedništva koje je ovaj prostor pretvorilo u istinski šahovski hram. Voljeli ili ne voljeli da nam „slijepi profesori“ ili „samouki treneri“ pred nosom drže lekciju kako se voli, uči i prenosi s naraštaja na naraštaj ova čudesna igra – moramo bar na tren ostati zadivljeni i reći: svaka čast! Tko nikada nije nacrtao i izrezao iz kartonskog papira jednog jedinog skakača ili damu – neka pokuša. Ovako nešto, kad su osnovne škole u pitanju, jedinstveno je čak i u svijetu. Mogu samo reći da je to nešto najšahovskije što sam vidio u zadnjih nekoliko godina, a proputovao sam dosta.

Šahovsko natjecanje

Tko god ušao ovamo i zaigrao na jednoj od pedesetak složenih garnitura, osjetit će nešto od „magije šaha“. I najsumnjičaviji će roditelj kad dovede dijete ovamo na trenutak zastati zadivljen. Na ovom mjestu je progovorila je čista ljubav za šah i svakog je unutra barem malo dotakla. Ja se rijetko naježim od samih vizualnih događaja, osim ako netko pri tom ne pusti „One“ od grupe U2, no koračajući kroz ovaj Brdalov šahovski hram, osjetio sam nešto poput velebne sjene piramida. Nešto nadsmrtno i neuništivo, prošlo me pri tom, ostavljajući pri tom svu onu ranjivu mekoću ljudskog tijela da u sebi traga za svojim prvim iskonima i ishodištima. Što se mene ticalo – ovaj dan bijaše dar. Nitko ne zna koliko je pripremnih razgovora, elektronskih upita i prijateljskih obraćanja prethodilo turniru. Mene je od svega toga „zakačio“ samo dio te komunikacije. Čitav događaj planiran je mjesecima unaprijed, pravilnik pažljivo sastavljan i popravljan, a lista potencijalnih sudionika osvježavana i dopunjavana. Možda će čitavu atmosferu završnih priprema oslikati e-mail koji je profesor Brdal poslao skoro svim školama u Novom Zagrebu.

Šahovsko natjecanjeŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola DugaveŠahovska škola Dugave

U prilogu su pojedinačni rezultati po kolima, statistike i konačan poredak > Download

Ekipno prvenstvo Osnovnih škola Republike Hrvatske 2009 – Šahovske dame

Tuesday, June 16th, 2009

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvoPo treći put u ovom stoljeću šahovske dame iz Dugava su ostvarile plasman na Državno prvenstvo. Nakon što je osvojeno drugo mjesto (iza OŠ Retkovec) na Ekipnom prvenstvu grada Zagreba za osnovne škole pristupilo se ispunjavanju papirnatih preduvjeta za sudjelovanje. Ovogodišnje Državno prvenstvo po prvi puta organizirao je Hrvatski školski športski savez kojem je trebalo poslati prijavu za natjecanje. Prvi korak bila je molba koju je I. OŠ Dugave poslala Hrvatskom školskom športskom savezu za pratnju našem voditelju i treneru profesoru Željku Brdalu. Prvi put je to bio Dean Sarapa, drugi put je to bio Pavao Vrbanec, a ove godine je profesor izabrao Luku Bačelića (6a). Molba je odobrena pa nam je profesor dogovorio liječnički pregled kod naše školske liječnice. Kada smo i to odradile poslana je prijava i počele smo odbrojavati dane do odlaska u Solaris – Šibenik. Kao i u prethodna dva navrata šah se pokazao prihvatljvijim športom jer smo mi svoje natjecanje odigrale bez dodatnih putovanja koja su imala ostali športovi.

I sat je otkucao zadnje sekunde nedjelje 10. svibnja 2009. godine, a tko se iz naše dugavske ekspedicije naspavao kao da je znao da će slijedećih dana biti pospan.

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Ponedjeljak, 11. Svibanj, 2009. godine
Prema dogovoru mama Baraba i Čorluka otkotrljale su Luanu i Vitu, a tata Perica je prvo pokupio Maju, “bossa” i mene (Anamariu)te potom i profesora. Budući da su Luana i Vita na autobusni kolodvor zbog dostave brata na vlak stigle već oko 06:30 javile su nam na kojem je peronu naš autobus. Spremili smo stvari u prtljažnik i smjestili se na profesorov zahtjev tik do vrata, krovnog prozora i stolića što se tijekom vožnje pokazalo kao najbolje mjesto u autobusu.Vozač je sve putnike “umilnim” glasom zamolio da ne pretvaraju autobus u blagovaonicu, a tek što su se putnici zapitali kada će moći jesti autobus je stao i iz zvučnika se čulo “Stajanje 20 minuta”!!! Ideš, putovali smo čitavih 20-tak minuta!!!!!! Stali smo kod Lučkog na benzinskoj pumpi. Tko je još vidio da autobus prije polaska na put napuni rezervoar. Novo autoprijevozničko pravilo je da se putnike ukrca, vozi 20-tak minuta i potom im se odredi stanka od 20 minuta, a kako smo mi još jednom tijekom puta stali na 30 minuta ispada da smo stajali skoro čitav sat na putovanju koje brat bratu traje tri (3) sata. Nismo znali kaj ćemo od sebe pa smo bezveze išli na wc. Maja je prala ruke 13 minuta, potrošila je svu vodu. U busu nam je bilo jako vruće jer vozač nije htio otvoriti prozor. Od te vrućine Vita je poblesavila pa je počela smišljat čudnu rimu. Skompali smo se s dečkima iz Sigeta, među kojima je bio Jarčovov frend Ivan Janković. Ivan je ispitivao našeg profesora za metar ekipe iz naše škole, a zanimljvo je da je bio jako dobro upoznat sa učenicama naše škole. Uz našu i školu Trnsko u autobusu su još bile škole iz Sigeta, Zapruđa, Prečkog – sve u svemu odlična ekipa. Sljedeće nam je stajalište bio restoran Macola. Osim gužve i hrpe putnika vidjeli smo puno prepariranih medvjeda i dabrova koji su kartali belu.

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Luka je kroz prozor busa vidio mjesto gdje mu živi baka. I konačno smo stigli. Šibensko-kninska županija, grad Šibenik, Šubićevac i na kraju Solaris. Po izlasku iz autobusa šahovske dame su se lagano sa stvarima uvalile u najdeblju hladovinu,a profesor i Luka su se uputili prema hotelu. Prvo su predali našu prijavu koordinatoru za šah kojim je uručio fascikl sa uputama i komplet majica. Problem sa muškim i ženskim bojama riješen je na Lukino zadovoljstvo. No pravi posao bio je u samom hotelu gdje se stvorio red za akreditacije i gdje smo dobili „doping anketu“ o kojoj će više riječi biti kroz dan-dva. Nakon akreditacija na kojima je na naš užas jasno pisalo I. OŠ Dugave – Sloboština profesor i Luka su stali u novi red – ovaj put za sobe. O tome koliko je to sve trajalo najboje govori Luanin poziv i pitanje: „Gdje ste? Kaj ste zapeli kao vlak u snijegu“!!!!

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Nakon njihovog povratka krenuli smo prema hotelu „Niko“ u kojem smo dobili sobe. Prilikom ulaska u sam hotel Maja, njena kotrljajuća torba i Anamaria izvele su tzv. Dvostruki aksl Anamarie Pavlek. I gle slučajnosi, baš ispred cijele hrpe košarkaša. Kroz metar hodnika došli smo do naših soba s tim da su profesor i Luka bili u srednjoj sobi. Sobe su bile u prizemlju pa smo na balkonima imali „rešetke“ protiv Spajdermena, Betmena i onih menova kojih je ovdje kao što se kasnije moglo vidjeti bilo u izobilju. I stigla je prva sretna novost za našeg profesora u Majinoj rečenici da joj je izbila alergija na komarce ili nešto slično, ali bez brige ima ona ljekarnu za to. Prošetali smo se hotelom, a potom odradili slikanje. Profesor nas iz prve nije pustio na bazen, a i nakon našeg nažicavanja ostao je pri zabrani. No onda je ipak odlučio da se možemo okupati, ali se za svaki slučaj dokotrljao i on do bazena. Što zbog Martina što zbog Kreša.

Šahovske dame su se prepustile ljenčarenju nakon kupanca, a profesor i Luka su otišli na sastanak šahovskih voditelja sa kordinatorom radi dogovora i ždrijeba. Dok su oni sastančili nama je u želucima kruljilo a hrana je bila 5 metara od nas, ali je profesor odlučio da idemo na večeru u kompletu što se kasnije pokazalo boljom varijantom. Naime dok su oni završili prestala je gužvetina i mi smo se prepustili bogatom jelovniku i ubili u hrani na terasi. Naravno uz krik galeba – obrnuta personifikacija galeba u kamion koji istovaruje dvije-tri tone kamenja. Kao da ga nema dovoljno pa su ga još trebali dovoziti. Uslijedio je povratak u sobe i PFPZSODP tj. Psiho-fizička priprema za svečano otvaranje državnog prvenstva. Boss je lagano otišao pronaći naš autobus broj 20 tako da smo se bez velike frke gdje i što dokotljali do istog u kojem su bili smješteni svih šahisti i šahistice. Potom se formirala kolona autobusa koja se pod policijskom pratnjom dovezla do gata Vrulje gdje smo se iskrcali.

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Tamo su nas dočekale mažuretkinje koje su nosile natpise pojedinih sportova radi lakšeg snalaženja, ali su se kolone tako izdužile i ispremiješale da smo na kraju stigli vjerovatno iza mažoretkinje atletike. No stigli smo na Trg Hrvatske Republike gdje je organizirano svečano otvaranje. No stigli smo i to je to. Teta voditeljica je, kako je kasnije čuo naš profesor dobila upalu jezika zbog čitanja svih športova i škola. Šteta što nije pročitala svih 1500-tinjak natjecatelja poimence, bilo bi efektnije. Uslijedila je himna, a po tko zna koji put našem je profesoru pao mrak na oči zbog pljeskanja nakon završetka himne. Potom nam se obratio predsjednik Hrvatskog školskog športskog saveza Franjo Arapović, ali smo usred govora dobili samo sliku bez tona – crkla tehnika. Po popravku predsjednik je zatražio pljesak za tehničare, a jedna naša dama je dodala da su tako dobri ne bi im tehnika crkla usred govora. Potom je nastupilo par ovih ili onih grupa među kojima i jedna za jogu, a za kraj otvaranja je nastupila klapa Maslina sa pjesmom od klape Intrade. Mi smo obrstili jednu slastičarnicu, a “boss” je sreo najboljeg prijatelja iz Grebaštice. Na žalost naših dama to nije bio Krešo! Ubrzo smo se svi razišli i krenuli prema busevima. U busu su Luana i Vita pjevale, a Maja na play back.

Potom smo se ubacili u xy sobu i „jezično izrešetali“ sve profsore i profesorice naše škole….
A sada ono zbog čega smo i došli na državno – šahovsko natjecanje!!!

Utorak, 12. Svibanj, 2009. godine
Zahvaljujući činjenici da su u našem hotelu bili smješteni isključivo natjecatelji i natjecateljice onih športova koji nisu morali putovati nigdje naše je buđenje počelo sa profesorovim kucanjem na vrata. Tog smo jutra također naučili da Luki nikada ne dajemo obavezu da nas budi pomoću mobitela. O čemu se zapravo radi odgovor je jednostavan. “Boss” je namjestio buđenje, ali je isključio zvuk. Nakon razbuđivanja krenuli smo na doručak koji se btw. počinjao posluživati od 06:30 sati.

Kao i jučerašnja večera i doručak je bio raznolik, ali svima nama će ostati u sječanju jer smo po prvi puta vidjeli kako su palačinke jeli naši preci neandertalci. Detalji poznati samo nazočnima na tom doručku. Najeli smo se i po izlasku iz restorana na terasi prisustvovali prigodnom otvaranju šahovskog dijela ovog državnog prvenstva. Laganom šetnjom smo se otkotrljali do hotela “Niko“ u kojem su se igrala šahovska natjecanja. Došli smo u dvoranu za igru, a kada smo našem profesoru rekli da nema prozora na uši mu je počela izlaziti para koja se pomiješala sa smradom ljepila kojim je zaljepljen novi novcati tepison u prostoriji.

“Ne možemo se sada preseljavati”: kraj citata!!!

No ni to nije sve. Uslijedila je odluka da se šahovske garniture i satovi po završetku određenog kola odnose što je sasvim razumljivo nepotrebno kompliciranje odigravanje pojedinih susreta. Ali na žalost niti to nije sve. Uprkos odluci da se iz prostorije maknu svi koji tam ne trebaju biti tijekom natjecanja po prostoriji su se vrtili i oni koji igraju i oni koji su završili svoje partije. Naravno da pogađate – bilo je šaptanja kojem smo sami svjedočili, a vjerovatno je bilo i kihanja, držanja noseva i svih ostalih “šaptajućih” trikova.Nakon odigranih tri kola pobrali smo svoje garniture i satove i krenuli na ručak. Jedan izgubljen i dva dobivena meča obečavali su dobar rezultat. Pri povratku obistinila se uzrečica tko drugome jamu kopa sam u nju upada. Naime Luana je pri ulasku u hotel upozorila Anamariu da nema potrebe za ponavljanjem predstave svečanog ulaska jer nema na vidiku niti jednog Kreše! A potom zamalo odignula prag na ulaznim vratima i izvela jedan “ručnomašuči” ulazak u hotel. Na žalost i ovaj je prošao bez ikakvog odaziva nekog Kreše. Osvježili smo se na kratko u sobama i krenuli na ručak. Rucak se posluživao u terminu od 13:00 do 15:00 sati (za ekipe koje nisu morale uzimati lunch pakete – mi smo srećom bili među njima).

ŠŠK Dugave - Državno šahovsko prvenstvo

Tijekom ručka bilo je zanimljivo gledati kako se pojedini gladni sudionici natjecanja zagledavaju u jedan naš tanjur koji je zapravo mogao poslužiti kao jelovnik. Naime na tom je tanjuru bilo cca šest (6) različitih menija. Poslije ručka okupali smo se u bazenu, a professor je navratio do suvenirnice kako bi izabrao plišanca za svoju šeficu. Osviježili smo se u sobama, uzeli garniture i satove i krenuli opet prema šahovskom poprištu ovog prvenstva. Budući da se uvjeti igranja nisu promijenili naš je professor na mobitel nazvao ni manje ni više nego predsjednika Hrvatskog školskog športskog saveza Franju Arapovića. Ukazao je na nedostatke prostorije I zamolio da promijeni okolnosti u korist 90-tak mladih šahista I šahistica. Nakon par minuta predsjednik je nazvao profesora i rekao da je potaknuo uključenje ventilacijskog sustava u prostoriji pa neka mu professor javi kako će se situacija dalje razvijati. Naravno da ste pogodili – ništa se nije promijenilo što zapravo znači da su učenici i učenice šahisti tog dana proveli sedam (7) sati u prostoriji bez dnevnog svjetla, bez doticaja svježeg zraka = jer je to prostorija bez prozora! Uz to smrad ljepila kojim je zaljepljen tepison u prostoriji je osim što je smrdio uspješno “drogirao” učenike I učenice. Možda su na to mislili autori anketnog upitnika o dopingu iako je ovdje riječ zapravo o “pasivnom” snifanju!!! I to da se tako organizira kada na izbor imate pet prostranih hotela! Profesor je poslao sms predsjedniku Arapoviću, ali ništa se nije promijenilo.

Za vrijeme trajanja mečeva naša je baza bio stol i par fotelja nakojem su dame koje su igrale profesoru analizirale svoje partije, a tu su se okupljale i curke iz OŠ Retkovec. Boss je intervijurao sve i svakog tko mu je naletio, ali prema njegovoj izjavi nije mu naletjela niti jedna Martina osim možda jedne. Dame su također izjavile da nisu vidjele Krešu, ali su zato Kreše vidjele njih…

Tijekom jednog od dosadnih čekanja rezultata imali smo priliku slušati jedan jako poučan dijalog između jedne voditeljice i hotelskog zaštitara. Ukratko: voditeljica je četvorici osamgodišnjaka rekla da je čekaju na xy mjestu dok ona ode po nešto u sobu, a oni su se zaputii u tri kilometra udaljen hotel na bazen. Kvaka je u tome da je samojedan od njih tzv. plutajuči plivač, a ostala trojica ne znaju plivati pa su ih zaštitari vadili iz bazena. Vračajući se prema hotelu šumskom stazom Boss je našao loptu koja mu je postala omiljena igračka. Večera se posluživala u terminu 19:00 do 21:00 sati.

Potom je professor sa kolegom Tomislavom Čolakićem (OŠ Dragutina Domjanića) otišao na domjenak za voditelje na terasu hotela Ivan. Mi smo išli van sa Omišankama (Leona, Hana, Martina) i curama iz Retkovca (Maja, Marina, Matea) i pričali u sobama do 00.30 h. Dok smo mi lagano pričali i zafrkavali se u sobi profesor je iznenadio dva Betmena koji su se penjali po mojoj i Majinoj sobi prema gornjim katovima uz riječi da probaju do sobe doćikroz vrata na hodniku nakon čega su odletjeli glavom bez obzira.

Srijeda, 13. Svibanj, 2009. godine
Nismo se zapravo ni okrenuli,a već je stigla srijeda – zadnji dan prvenstva. Profesor kaže da stojimo odlično, nismo zadnje već više bliže sredini tablice što je, ako tako ostane sjajan rezultat. No jutro je počelo sa zdravstvenim problemom tj. Luanu je počelo jako boljeti uho. Po dolasku u šahovsku dvoranu profesor je zatražio od šahovskog koordinatora da ga uputi gdje je medicinska pomoć koja prati natjecanje, a on ga je uputio na recepciji. Budući da se professor već bio obratio na recepciju, ali bezuspješno zamolo ga je da kontaktira nekog iznad sebe. Na to je on odgovorio da je kolo počelo, a da ne zna koga bi nazvao. Uvidjevši da od njega nema pomoći profesor je bez ustezanja uzeo mobitel i nazvao predsjednika Arapovića koji ga je spojio sa glavnim medicinarom. Tada smo saznali da su oni spremni na lomove koljena i ligamenata, ali da za ovakve stvari idemo u Info centar. Profesor i Luana su otišli, a ostatak ekipe, gdje se javila jš jedna bolesnica” kojoj je bilo jako zlo Anamaria, ostao je odigrati ta zadnja tri kola. U info centru smo ušli u klimatizirane prostorije u kojima je bilo jako uodno boraviti za razliku od prostorije u kojoj je 70 učenika i učenica igralo punih devet (9) sati u dva dana!

Nakon što su Luana i profesor pronašli info-pult utvrdii su da tamo nema nikoga,ali ih je recepcionarka uputila u prostoriju – gore navedena kao klimatizirana i ugodna za boravak. U info centru nema gospođe koju je preporučio glavni medicinar, ali, pomoć pruža gospođa uz pitanje: «Jeste li vi voditelj iz Dugava?“

Bila je to tajnica Hrvatskog školskog športskog saveza Tanja Drmić koja nam je pružila potrebnu pomoć – lekadol. Po povratku na šah voditelj OŠ Ante Kovačića Božidar Iveković također nam je dao lekadol pa smo tako imali i za popodnevni povratak u Zagreb. Za ovu srijedu se može reći da je bila obilježena zdravstvenim problemima Šahovske škole Dugave. U zadnjem kolu bod koji nas izvlači na 9. mjesto osvaja na 1. ploči Vita te uprkos porazu hvatamo 9. mjesto na ovogodišnjem državnom. Kada bolje razmislim misli da smo mogle biti sedme,ali mislim daje i naš profesor bio u pravu kada je rekao da nam cilj treba biti izbjegavanje zadnjeg mjesta. Naime, tijekom natjecanja i brbljanja sa ostalim učenicama saznale smo da su većinom profesionalne šahistice tj. Igraju i treniraju u klubovima dok u školama i nemaju nekog šahiranja. Čak i naše frendice iz Retkovca u školi nemaju ništa već treniraju u Domu športova. Naš je profesor rekao da smo mi super klapa, da nitkonema šilterica-kapa kao mi, a jedino smo mi imale majice. O tome kakva je naša Šahovska škola najbolje govore naše Internet stranice… I tako je završio natjecateljski dio ovog Prvenstva. I dok su se oko nas na sve strane muvali natjecatelji sa svojim torbama, koferima i sportskim rekvizitima mi smo lagano krenuli na ručak, a Boss je dobio dozvolu za posjet „rupi punoj morske vode“ na zadnje kupanje . Tijekom ručka naš je stol posjetio i „međimurski“ atletičar,ali je ostao bez traženog broja mobitela. Pri povratku profesor je u suvenirnici kupio šefici malog Kralja lavova. Usljedilo je spremanje torbi i kofera. Planirano je ukrcavanje u autobuse u 15:15 sati. I opet smo pod policijskom pratnjom krenuli prema dvorani na Baldekinu. U toj je dvorani svoje košarkaške korake započeo hrvatski košarkaški Mozart, najbolji hrvatski košarkaš svih vremena, legendarni i prerano preminuli Dražen Petrović. Autobusi su nas iskrcali ispred same dvorane, a potom smo se uspentrali preko hrpetine stepenica do ulaza u dvoranu. Za razliku od većine natjecatelja prvaci su se po izlasku iz busa lagano upućivali na drugi ulaz, vjerovatno bez ove hrpe stepenica. Smjestili smo se u gledalište,a ispred nas je sjedio „Spori“. Sve škole prvaci su uz najavu, muziku i vatromet pristizali na parket dvorane,a nakon što su se svi posložili počele su govorancije izaslanika, dogradonačelnika, predsjednika i drugih, a tu negdje su proglašavani i pobjednici po športovima. Usljedilo je i najavljivano iznenađenje – nastup Luke Nižetića. Potom je voditeljica istaknula sve koordinatore pa smo tada saznali da je šahovski koordinator bio Goran Grozdanić. Profesor ga je ovdje usmeno „pohvalio“ za glupost pri izboru prostorije bez prozora i besplatnim „nafiksavanjem“ svih sudionika šahovskog dijela natjecanja. Po završetku ceremonije zatvaranja krenuli smo pješaka prema autobusima koji su nas čekali na gatu vrulje. Prolazeći kroz tunel iznenadio nas je uzvik na temu Dugava… Nakon ukrcavanja zaputili smo se prema Zagrebu – 17:30. Kući smo se vraćale sa ekipnim državnim prvacima u košarci čijeg je trenera profesora Čedu majstorovića pohvalio naš profesor koa „tjelesnjaka“ koji podržava šah u svojoj školi. Na kolodvoru su nas dočekali mama Baraba I tata Bačelić te nas sve lagano dostavili našim kućama…

Autorica:
Anamaria Pavlek, 7b

Šahovski turnir – Dugave Open 2008

Friday, December 12th, 2008

DUGAVE OPEN 2008.
VII. EKIPNO ŠAHOVSKO PRVENSTVO
OSNOVNIH ŠKOLA NOVOGA ZAGREBA

Poštovani čitatelji i čitateljice!
Petak 12. 12. 2008. godine u povijesti Šahovške škole Dugave biti će zabilježen kao dan održavanja prvenstva s deset ekipa. Dosadašnji rekord bio je osam ekipa.
Dugave open 2008. uspio je okupiti deset ekipa, 60-ak učenika i učenica iz osam novozagrebačkih osnovnih škola. Kao što već znate cilj Šahovske škole Dugave je popularizacija šaha u osnovnim školama Novoga Zagreba, a uz ovo ekipno natjecanje Šahovska škola je od ove godine počela organizirati i pojedinačno prvenstvo Novoga Zagreba tj. Mikronis kup. Kao voditelj Šahovske škole Dugave krenuo sam sa pripremama Dugave opena već krajem rujna. Tradicionalno se Dugave open održava početkom prosinca. Telefonskim razgovorom s državnim šahovskim sucem Vladom Karagićem, utvrdio sam datum odigravanja te ubrzo potom poslao na sve osnovne škole Novoga Zagreba službene pozive – poziv, rejting i propagandni materijal za ravnatelje. Gdje god je bilo moguće koristio sam „veze“ kako bih na Dugave open 2008. došlo što više ekipa. Evo o kojim se „vezama“ radi:
OŠ OTOK (SLOBOŠTINA) – Učenica Matea Javorović (8c) je odnijela kući pozivne materijale svojoj mami koja radi u OŠ Otok kao učiteljica, a ovdje koristim priliku da se mami Javorović zahvalim na dostavi šahovskih satova iz OŠ Otok. OŠ Otok sudjelovala je redovno na Dugave openu dok je u njoj radio vanjski suradnik prof. Zvonko Bušić, ali je sa njegovim odlaskom šahovska škola zamrla – niti ove godine, uprkos podršci ravnatelja OŠ Otok se nije pojavila na prvenstvu!

OŠ GUSTAVA KRKLECA – Učenica Antonija Vuglec (5a) odnijela je poziv svojoj mami koja radi u OŠ Gustava krkleca da ga ona preda profesoru TZK Vladi Nigrinu kojeg bih ovdje istaknuo kao podupiratelja šahovskih aktivnosti u svojoj školi. Nekako u to vrijeme telefonom me je kontaktirao profesor Nigrin i rekao mi da je pronašao zainteresiranog vanjskog suradnika koji je spreman voditi šahovsku školu u Travnom. Odlična vijest. To je značilo da će se „Gustavi“ vratiti na Dugave open. Šahista i šahovski problemist Boris Zadro preuzeo je ulogu voditelja u OŠ Gustava Krkleca, a ta me je informacija razveselila jer je šah među učenicima i učenicama osnovne škole u Travnom odlaskom Miroslava Nagla zamro. Da ironija bude veća zamro je nakon što se škola plasirala na državno prvenstvo.

OŠ IVE ANDRIĆA – Dugavska profesorica TZK Kristina, poznaje profesora TZK-a u školi i odnijela mu je poziv. Radi se o profesoru Krešimiru Hrgu koji je i u proteklim prvenstvima odigrao najzaslužniju ulogu da je OŠ Ive Andrića nastupila. No kada mi je rekao da je za slijedeće polugodište pronašao roditelja jednog od svojih šahista koji će voditi šahovsku školu razveselio me kao nikad prije.

OŠ VEĆESLAVA HOLJEVCA – Citat: „Željko, kod mog sina u školi učitelj vodi šah“. Te mi je riječi uputila vjeroučiteljica Kristina, a radilo se o sigetskoj osnovnoj školi. Već sutradan sam dobio kolegin broj telefona koji mi je potvrdio da je od ove školske godine pokrenuo šahovsku školu. Sa zadovoljstvom sam mu rekao da se ne brine oko garnitura i satova, da je to moja briga,a on samo neka se nacrta sa ekipom škole. OŠ Većeslava Holjevca još nikada nije sudjelovala na Dugave openu pa mi je zbog toga postala jedan od prioriteta za 12. 12. 2008. Kolega i sustručnjak Jasmin iz OŠ Mladost potvrdio je dolazak svoje ekipe, a isto to je učinio i kolega Fruth iz OŠ Braće Radić.
Kombinacijom polaznika šahovske radionice Tri, četiri, pozor šah i 5a razreda OŠ Frana Galovića imam ekipu te škole. Ovdje se zahvaljujem mamama Pečnik i Šćulac na pomoći u organiziranju ekipe OŠ Frana Galovića.

Broj prijavljenih ekipa je rastužio dugavske prinčeve tj. Drugu mušku ekipu koja u slučaju parnog broja ekipa ne može igrati. U OŠ Trnsko je „šahocid“ napravio svoje. Naime vanjski suradnik Radoslav Ćosić je iz opravdanih i razumljivih razloga odustao od vođenja šaha u Trnskom, a da stvar bude još žalosnija nekoliko učenika i učenica ostvarilo je zapažene šahovske rezultate. No nisam htio bez borbe odustati od Trnskog pa sam kontaktirao ravnateljicu nakon čega je na scenu stupio profesor TZK Čedo Majstorović. U skladu sa svojim prezimenom „izmajstorirao“ je ekipu OŠ Trnsko. Imamo devet ekipa iz osam novozagrebačkih osnovnih škola. Oduševljenje kod dugavskih prinčeva. Prinčevi igraju, Kraljevi su spremni, a šahovske dame iz Dugava ostaju (na moju žalost) jedina ženska ekipa na prvenstvu….

Paralelno s lobiranjima kod ravnatelja škola koje nemaju šahovske voditelje radilo se i na fizičkim uvjetima održavanja prvenstva, naručivanje i skupljanje nagrada, usklađivanje nekoliko rasporeda sati za taj petak, organizaciji podrške učenika koji nisu uključeni u Šahovsku školu Dugave. Zahvaljujući ostacima „pekarine“ odlučeno je svim natjecatelima nakon završetka prvenstva podijeliti medalje te ih počastiti sokovima i keksima u neograničenim količinama. Za tri prvoplasirane ekipe osigurane su pripadajuće medalje,a za preostale sudionike nabavljene su tzv. medalje uspomena. Treba istaknuti iznimnu podršku glavnog pokrovitelja svih dosadašnjih pa tako i ovogodišnjeg Dugave opena – ravnatelja I. OŠ Dugave Tomislava Cvitanovića. Dugave open 2008. ostat će zapamćen još po jednoj zanimljivosti – nema više prvenstava u školskoj blagovaonici. Ona je idealna za šest ekipa, a osam je na knapac. Šahovska škola Dugave ima svoj cilj: šahovska aktivnost u svim osnovnim školama Novoga Zagreba. Taj će se Dugave open igrati u školskoj sportskoj dvorani!!! Deset ekipa je zahtijevalo veći prostor od školske blagovaonice, a prošlogodišnja varijanta sa učionicama tehničkog i glazbenog nije dala natjecanju draž šahovskog spektakla. Ovogodišnji Mikronis kup je potvrdio školski hol kao najprihvatljiviji prostor za toliki broj ekipa.
Nakon konzultacija sa školskim domarom Daliborom odlučeno je da se u školski hol postave stolovi iz učionice tehničkog. Ti su stolovi jednostavno savršeni za šahovske susrete, a njihov broj (15) bio je idealan za deset ekipa koje će sudjelovati na Dugave openu. Hvala kolegicama Tubikanec (tehnički) i Valčić (glazbeni). Prva je izašla u susret sa stolovima za igru, a druga sa stolovima za odmor. O izmještanju nastave da i ne govorim. Još jednom puno hvala.
Ove su godine redarsku službu sačinjavala dva osmaša – Mate Ban i Robert Vogrinc koji su bili jednostavno odlični. Osim redarenja stigli su pomoći i teti Marici u pripremanju stolova za piće i iće. E-mailom je raspisan natječaj za fotografom koji bi odradio fotografiranje, a nakon prijava odlučeno je da to budu: Filip Loje (6b), Mate Jurković (7a) i Ivan Kralj (7b) koji su sa svoja tri fotografska aparata napravili tri metra fotografija. Kompjutersku pomoć sucu je kao i na Mikronisu pružio Hrvoje Grobelšek (8c).
Ovdje bih se zahvalio kolegici Ružić (hrvatski) koja je sedmašima i sedmašicama dala zadatak da naprave intervju sa šahistima i šahisticama,a njihova se izviješća također iščekuju. Za kraj želim pohvaliti najboljeg „nešahovskog“ pomoćnika koji je na ovom prvenstvu pokazao sve svoje kvalitete i sposobnosti. Luka Bačelić (6a) bio je jednostavno sjajan i kao redar i kao moj pomoćnik. Za kraj još jedan profesor TZK – naš voditelj projekta Vikendom u dvorane – prof. Beganović koji je obavio odličan redarski posao i bez službene akreditacije. Kiša pada, puše jak vjetar, oblačno je. Ali usprkos tome za Šahovsku školu Dugave petak 12. prosinac 2008. godine osvanuo je najvećim sjajem – deset ekipa će igrati i natjecati se za titulu šahovskih kraljeva Novoga Zagreba. Lagao bih kada ne bih priznao da sam se cijelo jutro molio da neka ekipa ne odustane u posljednji tren, a takvih iskustava sam imao u proteklih šest godina….No kada sam ispred škole u 13:15 sati iskrcao sokove i kekse, a dečki iz 7b + Dumančić preuzeli i unijeli u školu, ušao sam u šahovski film. Čim sam se pojavio u školi bilo je vidljivo da se nešto sprema, u zraku se osjećalo „nešto“, učenici su prilazili i pitali što trebamo raditi, što se nosi, gdje se nosi, gdje će se igrati, koliko je ekipa prijavljeno….„Šahovski mravinjak“ je počeo i prije početka prvog sata, formiran je dio za odmor i okrepu šahista i šahistica u holu ispred knjižnice. Uglavnom su to odradili Mate i Robert uz pomoć dečki iz 7b razreda.

Ovdje bih pohvalio glavnog suca Dugave opena Vladu Karagića koji je došao dva sata prije službenog početka samog natjecanja. Dogovorli smo raspored stolova u odnosu na pozornicu na kojoj će biti informatička podrška prvenstva, a iz svakog osmog razreda došlo je nekoliko osmaša koji su za tren oka rasporedili stolove, posložili stolice i krenuli u formiranje „zida stolica“ koji dijeli gledaoce od natjecatelja. „Šahovski mravinjak“ kreće dalje – Tonko, Tomislav, Karlo, Kristian, Filip i Hrvoje donose iz kabineta povijesti šahovske garniture i satove. Još uvijek nije počeo prvi sat, a u holu se stvorilo poprište Dugave opena 2008. Koristim priliku da Vas uputim na foto galeriju Dugave opena 2008. gdje ćete najbolje moći vidjeti kako je to sve izgledalo, a ja ću ovdje citirati ravnatelja Cvitanovića: „Željko, ovo je sjajno. Sa prvog kata hol izgleda spektakularno. Svi ti stolovi, figure i satovi te pozornica sa projektorom. Sjajno“
Pokušat ću dočarati izgled hola jezikom brojeva: 15 duplih teških tamnih stolova iz tehničkog temelj su svekolikog šahovskog hepeninga; na stolovima 30 mehaničkih šahovskih satova koji jedva čekaju da ih se pokrene u lov na vrijeme; uz šahovske stolove 60 stolica; na početnim pozicijama mirno stoji 960 bijelih i crnih šahovskih figura koje strpljivo čekaju da pokažu svoju moć na 1920 crno-bijelih polja!!!
I počelo je! Ekipe su počele pristizati, a to znači posao za suca. Naime gotovo sve ekipe su imale izmjene svojih sastava, što iz objektivnih što iz taktičkih razloga. Sudac ima posla oko unosa promjena u sastave ekipa,a meni je to škola da za slijedeću godinu odredim da je prijava sastava ujedno i osnovni sastav ekipe u prvom kolu, naravno uz promjene uslijed nedolaska učenika-ice. Nema OŠ braće Radić. Kapetan dugavskih prinčeva, Tonko Pale, me pita što će biti ako se ne pojave? Zna odgovor, a nakon „mobiteliranja“ s voditeljem ekipe OŠ braće Radić objavljujem javno informaciju da stižu te da ćemo ih pričekati.

KOMENTAR I. KOLA:
Dugavske šahovske dame su u revijalnom tonu porazile sigetsku ekipu kojoj je ovo bio prvi službeni nastup na Dugave openu; Usprkos svojoj mladosti utrinska ekipa je prošla „kao bos po trnju“ u dvoboju sa ekipom iz Trnskog; kraljevi su jasno stavili do znanja Prinčevima tko nosi šahovsku krunu u Dugavama; Gustavi su nanijeli uvjerljiv poraz Francekima kojima je počasni bod donio Zvonimir; dvoboj OŠ braće Radić i Ive Andrića završio je podjelom bodova 3.0:3.0!

KOMENTAR II. KOLA:
Dugavske šahovske dame su uvjerljivo nadigrane od dugavskih kraljeva,a istim rezultatom Trnsko je porazilo Gustave; braća Radić su nadigrali Franceke kojima su bodove donijeli brat i sestra Ščulac; međususjedski dvoboj Sopota i Utrina završio je pobjedom utrinske ekipe,a istim rezultatom okončan je dvoboj prinčeva protiv ekipe iz Sigeta;

KOMENTAR III. KOLA:
Ekipa OŠ Trnsko je poskidala šahovske krune kraljevima na prve četiri ploče i uvjerljivo pobijedila dugavske kraljeve; dugavske šahovske dame su u sjajnom stilu pobijedile braću iz Botinca i najavile borbu za medalju; u međususjedskom dvoboju Travno je nadigralo Utrine; zanimljivo je prošao susret prinčeva i ekipe iz Sopota koji je 100% dokazao da prinčevima bolje „leže“ crne figure; Franceki su u ovom kolu nanijeli uvjerlljiv poraz ekipi iz Sigeta.

KOMENTAR IV. KOLA:
Vodeća ekipa OŠ Trnskog nadigrala je sa 4.0 : 2.0 dugavske šahovske dame kojima će se ova dva osvojena boda pokazati iznimno važnima nakon V. kola; dugavski kraljevi su nanijeli 5.0:1.0 poraz braći iz Botinca i tako nastavili utrku čekajući kiks Trnskog u zadnjem kolu; Sopot je podijelio bodove sa Gustavima; prinčevi su bili uvjerljivi protiv Franceka kojima je počasni bod donio,a tko drugi nego Zvonimir;ekipa OŠ Večeslava Holjevca osvojila je 1.5 bod u srazu sa OŠ Mladost.

V. KOLO:
OŠ Trnsko deklasira OŠ Ive Andrića,a istim rezultatom kraljevi ispračaju Gustave; dame pobjeđuju prinčeve, a istim rezultatom Franceki pobijeđuju ekipu iz Utrina; braća iz Botinca uvjerljivo nadigravaju ekipu iz Sigeta!

Kraj. Podjela medalja. Odlazak ekipa. Pospremanje. Počinje odbrojavanje za Dugave open 2009.

POREDAK DUGAVE OPEN 2008

1. OŠ Trnsko – 25.5 / (10)
2. I. OŠ Dugave M1 – 24.5 / (9)
3. I. OŠ Dugave-Dame – 15.5 / (8)
4. OŠ Braće Radić-Botinec – 15.5 / (7)
5. I. OŠ Dugave M2 – 14 / (6)
6. OŠ Mladost-Utrine – 13.5 / (5)
7. OŠ Frana Galovića-Dugave – 13 / (4)
8. OŠ Gustava Krkleca-Travno – 12 / (3)
9. OŠ Ive Andrića-Sopot – 11 / (2)
10. OŠ Većeslava Holjevca-Siget – 5 / (1)

REJTING DUGAVE OPEN
2002./2003./2004./2005./2006./2007./2008.

1. I. OŠ Dugave (M1) – 48
2. OŠ Gustav Krklec – 32
3. OŠ Braće Radić – 27
4. OŠ Trnsko – 25
5. I. OŠ Dugave (Dame) – 21
6. OŠ Zapruđe – 20
7. I. OŠ Dugave (M2) – 12
8. OŠ Frana Galovića – 11
9. OŠ Ive Andrića – 8
10. OŠ Mladost – 8
11. OŠ Otok – 6
12. OŠ Brezovica – 5
13. OŠ Većeslava Holjevca – 1

Za mene kao šahovskog voditelja ovaj je Dugave Open po mnogočemu poseban:

1. Rekordan broj ekipa koje su sudjelovale (10), sa područja Novoga Zagreba radi 16 osnovnih škola;
2. Pojavila se nova šahovska škola – Većeslava Holjevca (Siget), a u konačnom zbroju to je 11-ta osnovna škola čija je ekipa igrala Dugave Open;
3. OŠ Ive Andrića od sljedećeg polugodišta ima šahovskog voditelja;
4. Sjajan rezultat šahovskih dama kojima je ovo prvo osvajanje medalja na Dugave Openu;
5. Odlična suradnja sa profesorima TZK ( Kavan/Beganović – Dugave, Nigrin – Travno, Hrg – Sopot i Majstorović – Trnsko). Svi oni u svojim školama pružaju veliku podršku šahu.
6. Tijekom prvenstva bila je uočljiva suradnja unutar šahovskih dugavskih ekipa te stvaranje ekipnog duha, zajedništva i podrške.
7. Zahvaljujući voditelju OŠ Gustava Krkleca imao sam priliku vidjeti kako se tijekom natjecanja ne treba ponašati voditelj šahovske školske ekipe;
8. Zahvaljujući Dugave Openu šah je u dva navrata uspio doći u Večernji list, a o šahu se čulo i na valovima Radio Sljemena;
9. Dugave Open 2008. je potvrdio veliku radnu energiju, sudačko umijeće i stručnost glavnog suca Vlade Karagića;
10. Ovim je natjecanjem porasla popularnost šaha u Dugavama što se najbolje vidi po interesiranju roditelja uoči samog natjecanja gdje se djeca mogu upisati na šah;
11. Sjajan rad i podrška učenika koji ne idu na šah u organizaciji i provedbi natjecanja
12. Tri mušketira s fotografskim aparatima koji su zaboravili fotografirati sve četiri dugavske ekipe, ali su se iskupili sjajnim fotografijama prvenstva;
13. PFP z EP ZG na kojem će se kraljevi morati dodatno potruditi kako bi ušli među prvih deset ekipa, a šahovskim damama ove bi medalje trebale biti poticaj za dodatni napor u bavljenju šahom;
14. Novostečeno iskustvo će svim prinčevima biti od neprocjenjive koristi u budućem šahovskom radu i treningu;
15. Dolazak šahovske legende Daniela Gazdeka i prvog Suca Dugave Opena Tomislava Mihalinčića pokazuje da je ovo vrijedilo pokrenuti;
16. Stvaranje jače i bolje ekipe OŠ Frana Galovića koja bi se uz malo sreće mogla po prvi puta pojaviti i na EP ZG;
17. Svi su natjecatelji dobili medalje i odnijeli jedno ugodno sjećanje na Dugave Open 2008.
18. Hvale vrijedna podrška tehničkog osoblja I. OŠ Dugave ovakvoj manifestaciji;
19. Suradnja i podrška roditelja Šahovskoj školi Dugave čvrst je temelj za napredak šaha među dugavskim učenicima i učenicama;
20. Šahovska škola Dugave počinje sa pripremama za Mikronis kup 2009. – II. Pojedinačno prvenstvo učenika i učenica osnovnih škola Novoga Zagreba!

Voditelj Šahovske škole Dugave

Željko Brdal, prof.

 

Osvrt na Dugave Open 2008 (Vlado Karagić, državni šahovski sudac)
Osvrt na Dugave Open 2008 – II. dio (Vlado Karagić, državni šahovski sudac)

Ekipno prvenstvo Osnovnih škola grada Zagreba 2008 – Šahovske dame

Sunday, November 2nd, 2008

Tijekom subote i nedjelje (16. i 17. veljače) odigrano je ovo natjecanje na kojem smo nastupili u slijedećem sastavu: Ivana Majcen (8a), Vita Čorluka (6c), Maja Perica (5a), Anamarija Pavlek (6b). Cilj ove ekipe je zlatna sredina jer kao što se vidi imamo samo jednu močnu «ploču», a to nije dovoljno za veći uspjeh. Ovdje je potrebno navesti činjenicu da se prijavilo samo devet ekipa što pokazuje poražavajuću zastupljenost šaha među učenicama grada Zagreba! A prije samog natjecanja zna se tko će biti prvi što umanjuje draž samog natjecanja. Naime OŠ Ante Kovačića u sastavu tri sestre Iveković nema ovdje što tražiti, jednosavno su prejake za ovu konkurenciju. Kao što rekoh naša najveća uzdanica je Ivana dok su ostale djevojke ovdje zapravo «na probijanju leda»! A neke su bile prošle godine treće u Zagrebu!

Pa da vidimo kako je to izgledalo….

I. OŠ DUGAVE-OŠ VUGROVEC Kašina
1.Majcen-Đuranj 1-0
2.Ćorluka-Medek 0-1
3.Perica-Facković 0-1

Izjave
Čorluka: Partija je bila teška cura dobro igra.
Perica: Bilo je teško. Mogla sam i bolje
Majcen: uh..teško al ipak sam pobijedila ..

2.KOLO
OŠ ANTE Kovačića –I. OŠ DUGAVe 3:0
1.Majcen-Ana Iveković 0-1
2.Ćorluka-Tihana Iveković 0-1
3.Pavlek-Iveković 0-1

Izjave:
Corluka: Te sestre Iveković su jedne od najjačih igračica.
Majcen: Ajme majko. Koma!
Pavlek: Bilo je teško. Izgubila sam dosta vremena zbog zapisivanja poteza

3.KOLO
I. OŠ DUGAVE-OŠ Silvije Strahimira Kranjčevića 0.5-2.5
1.Majcen-Jukić 0-1
2.Ćorluka-Pečnik 0-1
3.Perica-Junić 0.5-0-5

Izjave:
Ćorluka: Neznam kaj mi je.Ali moram se koncentrirat što je nemoguće uz zapisivanje.
Perica: Bilo je zabavno, protivnica je previše pričala, al’ kog briga.
Majcen: Izgubila sam na vrijeme. 🙁

4.KOLO
I. OŠ DUGAVE-OŠ ŠPANSKO-ORANICe 2:1
Majcen-Mišekić 0-1
Ćorluka-Bušić 1-0
Pavlek-Andrić 1-0

Izjave:
Majcen: Joj.Katastrofa
Ćorluka: ma prelaka i nezna igrat.
Pavlek: Bilo je dobro. Pobijedila sam unatoč vremenu.

5.KOLO
I. OŠ DUGAVE-OŠ Retkovec 0:3
1. Majcen-Alaber-0-1
2. Ćorluka-Marina Aluber 0-1
3. Perica-Jozić 0-1

Izjave
Perica: Zbunila sam se i bezveze žurila. Zbog toga mi je jako žao.
Majcen: Tišina.
Čorluka: Ups.

7.KOLO
I. OŠ DUGAVE-OŠ CVIJETNO Naselje 1:2
Majcen-Mačužić 1-0
Ćorluka-Far 0-1
Pavlek-Brezak 0-1

Izjave:
Ćorluka: Nemam komentara
Pavlek: Najbolju igračicu su stavili na zadnju ploču a to je varanje.
Majcen: uh…jako dobra partija

8.KOLO
I. OŠ DUGAVE-OŠ TRNSKo 2.5 : 0.5
Majcen-Kujundžić 0-5-0.5
Čorluka-Miličić 1-0
Perica-Koltar 1-0

Izjave:
Perica: jedan super osjećaj. Užasno se dobro osjećam.
Čorluka: Bilo je jako dobro
Majcen: uh.. ona imala 9 minuta a ja 16 sekundi i ja nju pitam za remi i ona pristane…

9.KOLO
I. OŠ Dugave-OŠ Alojzija Stepinca 1:2
Majcen-Dana 1-0
Čorluka-Plejić 0-1
Perica-Gavran 0-1

Izjave:
Ivana: Ovo je bila najlakša partija do sad. Cura je malo ogromna ima 5000000kg i ja ju pobijedim.Možda me poslije ubije… hahaha ali se ja sve jedno znam tući.
Perica: Tužna sam. Nije fer.
Čorluka: Dobra igra. Mislila sam da će pristat na remi ali moš mislit. Šta reć izvislila sam.

Izjava našeg voditelja:
Kao što sam i prije natjecanja rekao želja mi je bila da se plasiramo u sredinu tablice. Nismo to uspjeli jer nam je prva dama Ivana bila ispod razine očekivanoga,a a preostale tri curke se još uvijek izvlače da ih ometa zapisivanje. Nisam ni nezadovoljan jer su cure učvrstile šahovska prijateljstva, a nakon štoode i zadnja «s državnog» proči će neko vrijeme dok se opet ne stvori ekipa za medalje. Treba još puno šahovskih partija zapisati i pročitati još par šahovskih knjiga, ali kostur ekipe je tu. Uvjeren sam da će do slijedečeg prvensva djevojke biti puno bolje. Najviše sam razočaran brojem ekipa, ali tako to zapravo izgleda kada šahocid uzme stvar u svoje ruke.

Konačan poredak:

1. OŠ Ante Kovačića (16)
2. OŠ Vugrovec-Kašina (12)
3. OŠ Retkovec (10)
4. OŠ Cvjetno naselje (10)
5. OŠ S.S. Kranjčević (8)
6. OŠ Alojzija Stepinca (7)
7. I.OŠ Dugave (4)
8. OŠ Trnsko (2)
9. OŠ Špansko-Oranice (3)

Pravilnik ekipnog prvenstva Šahovske škole Dugave

Tuesday, October 28th, 2008

Izvršni odbor Šahovske škole Dugave je na svojoj sjednici održanoj 15. rujna. 2005. godine donio

PRAVILNIK EKIPNOG PRVENSTVA ŠAHOVSKE ŠKOLE DUGAVE

Članak 1.

Šahovska škola Dugave organizira tijekom tekuće školske godine (listopad i studeni) otvoreno ekipno prvenstvo u šahu za učenike i učenice I. osnovne škole Dugave. U dogovoru sa voditeljem mogu sudjelovati i ekipe-gosti.

Članak 2.

Ekipno prvenstvo Šahovske škole Dugave održat će se u prostorijama I.OŠ Dugave Zagreb, Školski prilaz bb. Raspored i termini odigravanja pojedinih skupina i susreta biti će stavljen na panou Šahovske škole Dugave.

Članak 3.

Iz pojedinog razreda na prvenstvu mogu sudjelovati najviše dvije (2) ekipe.
Ekipu sačinjavaju četiri (4) igrača-ice, a uvjet za sudjelovanje je da je ekipa mješovitog sastava tj. da u njoj ima i djevojčica i dječaka. Na početku natjecanja kapetani-ice ekipa prijavljuju sastav ekipa i raspored po pločama koji vrijedi tijekom igranja po skupinama. Mijenjanje rasporeda igrača-ice kažnjava se isključenjem iz natjecanja. Raspored po pločama se može promijeniti nakon razigravanja po skupinama.

Članak 4.

Ekipe će biti podijeljenje u četiri skupine: A,B,C i D. Raspored ekipa po skupinama određuje voditelj prvenstva.Svaka skupina ima ekipu nositelja  o čemu također odlučuje voditelj.
Dvije prvoplasirane ekipe iz svake skupine idu u viši rang natjecanja i stvaraju tzv. I. Ligu. One natjecanje nastavljaju prema slijedećem rasporedu:

Četvrtfinale
A1-B2=E
B1-A2=F
C1-D2=G
D1-C2=H

Polufinale
E-G
F-H

Ekipe koje se nisu plasirale u viši rang natjecanja tvore novu skupinu tzv. II. ligu.

Članak 5.

Pravo nastupa imaju svi učenici i učenice I. OŠ Dugave, a na prvenstvu mogu sudjelovati ekipe-gosti koje se natječu izvan konkurencije. Ekipe gosti igraju isključivo u drugoj ligi.

Članak 6.

Ekipe u skupinama igraju po Bergerovom sistemu. Broj kola ovisi o broju ekipa, a igrači-ice nisu obavezni zapisivati poteze. Tempo igre je deset (10) minuta po igraču-ici. U I. ligi će se igrati po prethodno navedenom rasporedu, a u II. ligi će se igrati po švicarskom sistemu, a  broj kola ovisi o broju prijavljenih ekipa (5-7 kola). Tempo igre biti će različit:
I. liga: četvrtfinale i polufinale  = 15 minuta / finale = 30 minuta
II. liga – 10 minuta

Članak 7.

Ekipe kojese plasiraju u finale I. Lige dužne su svoju partiju zapisati šahovskom notacijom. Također su dužne u roku tjedan dana predati na disketi ekipe točno i provjereno zapisane partije, a ako se ovaj uvjet ne ispuni ekipa se diskvalificira.
U zaglavlju navesti slijedeće podatke:
Natjecanje, datum, mjesto, kolo, bijeli, crni, otvaranje i rezultat.
Potezi se zapisuju po tri poteza u jedan red! Ekipe koje se natječu u četvrfinalu i polufinalu I. lige mogu, ali ne moraju šahovskom notacijom zapisati prvih 15 poteza partije. Po završetku partije trebali bi, ali ne moraju točne i provjerene poteze prepisati u svoj rokovnik ili bilježnicu. U zaglavlju navesti slijedeće podatke:
Natjecanje, datum, mjesto, kolo, bijeli, crni, otvaranje  i rezultat!
Potezi se zapisuju po tri poteza u jedan red!

Članak 8.

Voditelj prvenstva i sudac je profesor Željko Brdal koji će za svaki termin natjecanja odrediti dva pomoćna suca. Ekipe koje ometaju normalan tijek prvenstva brišu se iz turnirske tablice i biti će udaljene sa prvenstva.
Odluka suca je izvršna. Na odluku suca nezadovoljna strana ima pravo žalbe i to odmah po nastalom sporu, odnosno najkasnije 15 minuta po završetku kola.
Žalba se najavljuje usmeno voditelju turnira, a predaje se u pismenom obliku.
O žalibi olučuje vodstvo turnira koje čine voditelj i dva suca, a njihova je odluka konačna.

Članak 9.

Partije se mogu odgoditi jedino uz odobrenje voditelja prvenstva i to jedino uz prethodnu najavu. U slučaju neopravdanog izostanka ekipa gubi partiju sa 1.5 : 0.0 rezultatom. Ekipa koja ne odigra dva (2) kola briše se iz turnirske tablice.

Članak 10.

Konačni poredak će se utvrditi na temelju većeg broja bodova svih članova ekipe. U slučaju diobe mjesta poredak se određuje prema slijedećim kriterijima:

Za Švicarski sustav:
a) veći broj meč bodova
b) Buholc (sustav je zbroj bodova koje su ostvarile sve ekipe s kojima je ekipa igrala)
c) Međusobni susret
d) Par-nepar (prva sreća)

Važno: [(Swissperfect će automatski odrediti poredak)]

Za Bergerov sustav:
a) međusobni susret
b) veći broj meč bodova
c) bolji uspjeh prema pobjednicima ( ekipe koje imaju iznad 50 % bodova )
d) par-nepar (prva sreća)

Članak 11.

U slučaju rezultata 2.0: 2.0 u I. Ligi igra se dodatni susret, ali ovaj put se igra brzopotezni šah tj. tempo igre je pet (5) minuta po igraču-ici.

Članak 12.

Pravo tumačenja ovog pravilnika ima isključivo Natjecateljska komisija Šahovske škole Dugave. Natjecateljsku komisju sačinjavaju dvoje prvoplasiranih šahista i šahistica sa prošlogodišnjeg pojedinačnog prvenstva škole i voditelj ŠŠK Dugave.

U Zagrebu, 15. rujna 2005. godine

Voditelj ŠŠK Dugave:
Željko Brdal, prof.

Izvršni odbor:
Dean Sarapa – predsjednik
Kristijan Vuković – podpredsjedni
Tajnici: Pavao Vrbanec i Petar Črnjević

Mikronis kup 2008

Monday, June 16th, 2008

I. OŠ Dugave, 17.05.2008.
Utrine, Dugave, Travno… davno jednom zavukla su mi se ta imena u lelujavi svijet perifernog pamćenja iz pjesme Johnya Štulića. Tko ne dođe onamo i ne vidi izbliza, teško će pojmiti o čemu je pjevao. Novi Zagreb, najveći «novi grad» u Hrvata, grad preko rijeke što je duhom i vizurom izmaknuo mašti svojih graditelja. Zahvaljujući jednom šahovskom entuzijastu, što ga je zlosretna ljudska sudbina učinila Homerom u tijelu Cezara, Novi je Zagreb postao mjesto gdje se uči, slavi, igra i voli šah. Profesor Željko Brdal, mnogima poznatiji kao autor povijesnih udžbenika, pokrenuo je i nadahnuo rijedak i neobičan fenomen rada s mladima u nas, koji bi se s pravom mogao nazvati «Dugavska šahovska bajka». Upoznao sam ga slučajno, iako će zakleti sljedbenici teorije svrhovitih slučaja reći da čiste slučajnosti u našem svijetu nema, kad se sa ženskom šahovskom ekipom plasirao u finale državnog školskog natjecanja u Poreču 2005. «Ja sam najsretniji čovjek na svijetu», uskliknuo je tada. Kakav velebni optimizam, čovjeka koji je praktički slijep. Sve moje predodžbe o slijepim ljudima što samuju na okrajcima događaja, blagujući obilja nezamjetna nama što koračamo u žurbama, obilja mirisa, zvukova i unutrašnjih boja, promijenile su se u hipu. Ovaj čovjek se nije mirio s novim poretkom stvari, u kome bi trebao uzmaknuti ili žalovati nad nesrećom što ga je snašla.

Kao samouki trener iz provincije, srećući na natjecanjima nadarenu djecu iz Zagreba, uvijek sam se pitao kako to da ih sve do jednoga znam po imenu. Igrajući poneki meč u Domu športova, lako je bilo zamijetiti taj nesrazmjer između broja malih šahovskih šegrta i ogromne populacije osnovaca što je obitavala u metropoli. Šahovska masovnost, sa svime što ona donosi, bijaše i onda i sada našem glavnom gradu nepoznata pojava. Ima Zagreb Ivekoviće, malog Vučića, Greba, Blažeke i Petru Kruljac, ima Zagreb Vršeka, Starčevića i Rukavinu, Čupića, Majera i malog Meglića, (neka mi oproste oni koje sam slučajno izostavio) ima i osvojenih titula i prvenstava i pehara, ali masovnosti nema. Nema je jer mu nedostaje ljudi kakav je profesor Brdal. Reći ćete, pa Zagreb ima ove godine prva dva mjesta u juniorskoj ligi! Da, ima ih, zahvaljujući obiteljskom fenomenu Ivekovića i udruživanju energije djece koju je svojedobno stvorila «Caissa», Ericsson i HAŠK. Uvijek će se naći 4 genijalca koja će popuniti 4 ploče najboljeg zagrebačkog kluba i ta će zg-repka lako osvojiti jedan od pehara. Ono o čemu govorim je da Zagrebu nedostaje šahovska piramida. Dvije tisuće solidnih početnika dalo bi 500 četvrtokategornika, 200 trećekategornika, 100 drugokategornika, 20 prvokategornika i 10 majstorskih kandidata i barem dvojicu extra-talenata kalibra Jurice Srbiša. Znate li kako bi tada izgledala juniorska prvenstva Zagreba?

Ako se pitate kojim pravom ja govorim o stvarima koje nadilaze moju maštu, znanje i utjecaj, reći ću ovako. U selu gdje nikad nije bilo šahovskog kluba osnovao sam klub za rad s mladima 2003. godine. 2007. smo ušli u 1. Juniorsku ligu. 2008. smo se popeli na pobjedničko postolje, kao 3. ekipa 1. lige. Škola u kojoj radim ima nešto više od 800 učenika, od čega ih je 30% doselilo sa Kosova. Djeca s kojom radim žive u selima i zaseocima kojih nema na kartama, pa ipak smo na školskim natjecanjima od 2005. do danas osvojili dva srebrna i jedan brončani pehar. Uspjeli smo u tome jer nas je na početku krenula stotina, jer smo voljeli i vjerovali u šah. Uspjeli smo jer smo imali malu piramidu masovnosti i vrašku upornost nadmetati se s najboljima. Nije mi namjera ovdje veličati ili do neba uznositi svoj rad, već reći Zagreb u školskom šahu sve manje postaje ozbiljna konkurencija. «Vratimo šah u škole», vapaj je koji sam čuo već nekoliko puta u raznim varijacijama. Profesor Brdal je u svoju školu vratio šah, potaknuvši i svoje susjede da učine isto. Ne tako davno zarekao sam se da neću pričati i polemizirati o šahu. Najbolji argumenti u carstvu tih vječitih prijepora su ljubav i rad. Odlučio sam šutjeti i raditi, održavati mali šahovski svjetionik na Bilogori gdje je već godinama bio samo mrak. Odlučio sam urediti mali šahovski hram i u njemu sačekivati nova i nova dječja lica. Odlučio sam u svemu biti na pomoći svim entuzijastima i prijateljima. One velike, reprezentativne domete treba prepustiti velemajstorima i čarobnjacima igre. U jednom velikom i uređenom svijetu svatko treba nastavati svoj dio piramide i činiti najbolje što može. Tako ja vidim sebe u svijetu čudesne igre. Ove godine me je profesor Brdal pozvao da sudim «Mikronis kup», otvoreno prvenstvo osnovnoškolaca grada Zagreba. Prihvatio sam taj poziv kao čast i izazov. Iskreno, bio sam znatiželjan vidjeti izbliza to malo šahovsko čudo. Isto tako, osjetio sam da se od mene očekuje da budem i nešto više od jednog državnog suca sa A-licencom.

Čim sam dobio Pravilnik turnira, vidio sam da je dobro osmišljen i lijepo isplaniran u svim segmentima. Odabir Mikronisa kao pokrovitelja turnira bio je pun pogodak. Organizator je osigurao stotinjak predmetnih nagrada, 12 medalja i poklon za svakog sudionika. Svaki osvojeni bod jamčio je 1% popusta pri kupnji nekog iz bogate ponude mikronisovih proizvoda. U doba kada nam stalno trebaju informatičke komponente i oprema, to je bio pun pogodak. Sala za igru bila je više nego lijepa i prostrana, a ambijent je zračio nečim iz antičkog doba. Kad netko noć prije postavi i uredi dvoranu za 100 sudionika, u prostoru gdje se inače ne igra šah, onda tome svakako treba skinuti kapu. Nehotice sam u sebi usporedio Mikronis kup sa svojim Gospodarima mjeseca i vidio niz stvari koje zaslužuju pohvalu. U samoj organizaciji uz sveprisutnog profesora Brdala sudjelovale su profesorice Tubikanec i Čurić, školski domar Dalibor , spremačice teta Anđa i teta Marica i dvadesetak učenika. Sve je funkcioniralo kao dobro organizirani šahovski mravinjak. Osiguran je razglas, projektor, platno i sva potrebna informatička oprema. Prostor za okrjepu, sa nekoliko vrsta čokoladica i slastica, sokovima bio je blizu i dostupan svima. Noć prije događaja svi su podaci o sudionicima, uključujući i školu, razred i nadnevke rođenja bili dostupni već dan ranije, tako da nije bilo uobičajene gužve i nervoze kod unosa. Djeca iz Novog Zagreba, pristizala su puna vedrine, energije i temperamenta. Opazio sam neprocjenjivo bogatstvo različitosti među njima. Njihovi roditelji i djedovi došli su ovdje iz raznih zavičajnih sredina naše domovine i sve to uklopili u jedan novi identitet, sačuvavši neki svoj osobni pečat. U tome je tajna Novog Zagreba. Promatrajući velike crno-bijele slike njihovih branitelja i brigada iz Domovinskog rata, sa svih hrvatskih bojišnica – prošli su me trnci. Koliko je ovdje domoljublja, prkosa i ponosa. To doista treba vidjeti izbliza. Na kraju se okupilo 72 igrača, među kojima je bilo šesnaest djevojčica, a najmlađa Stojanović Tea učenica je 1. razreda. Očekivao sam podosta nevolja s velikom grupom početnika, uporabom sata, poznavanjem pravila. Djeca su međutim, vrlo brzo pohvatala konce turnira, sjedanje na mjesto prema parovima s projekcijskog platna, namještanje sata i reklamaciju nepravilnosti. Začudo, bilo je veoma malo intervencija. Na svakom stolu bio je formular za prijavu rezultata sucima, što mi se u prvi mah učinilo nepotrebnim, ali su moja 2 mlada pomoćnika za računalom (pokazalo se da su odlični znalci swiss perfecta) lakoćom izlazila na kraj s njima. Kad sam već imao na raspolaganju razglas, iskoristio sam tu pogodnost da ih ohrabrim u njihovoj velikoj želji za uspjehom, za pobjedama i prvim medaljama. Osim nekolicine iskusnijih, većini je ovo bio prvi susret sa svijetom šahovskih turnira i želio sam da osjete svu njegovu magiju i da im ostane upamćen u što ljepšem svjetlu. Na kraju se dogodilo obostrano: taj šahovski događaj će i meni i njima ostati u najljepšem sjećanju.

Do proglašenja pobjednika došli smo kao u nekom snu. Umjesto da se nagrade trojica ili petorica, kako to obično biva na ovakvim turnirima, oko sudačkog stola stali su svi. Svaki sudionik je dobio diplomu, veliki plakat za uspomenu i privjesak sa šahovskom figuricom kao nagradicu. Mene je osobno dopala crna kraljica. Uz onih 12 medalja, pobjednici su dobili i torbe, zvučnike, miševe za računalo, usb-stickove i razne lijepo upakirane informatičke sitnice. Posljednji i pretposljednji igrač također su dobili predmetne nagrade, ali i pljesak, lijep veliki pljesak. Mikronis kup osvojio je Tomislav Ovčarić, učenik 6. razreda I. OŠ Dugave. Profesor Brdal opisao ga je kao «talent koji želi raditi». Sretnog li trenera koji u zlatnom rudniku sretne mladosti pronađe takav nebrušeni dijamant. Kad je turnir završio, ekipa domaćina je zajedno s profesorom, domarom i dvjema profesoricama u ciglih pola sata spakovala garniture i satove, pospremila stolove i uklonila sve tragove da je ondje čitavo subotnje prijepodne boravilo stotinjak osoba. Polet koji su pri tom iskazali govorio je da im to nije bila osobita teškoća. Otišao sam tog dana iz Novog Zagreba pun dojmova i dugo ću pamtiti taj Mikronis kup, profesora Željka Brdala koji je zadnji napustio školu i polako prelazio cestu pridržavajući se za ruku jedne strpljive kolegice. To je primjer hrabrosti i energije, ovako koračati kroz život. Pitao sam se koliko bih ja učinio na njegovom mjestu, a on na mome i zastidio se čuvši u sebi odgovor.

ZANIMLJIVOSTI:
• Iako smo odlučili blaže kazniti prvu zvonjavu mobitela, za vrijeme cijelog turnira djeci se nije oglasio ni jedan. Jedan dječak me pozvao upitavši smije li na tren zaustaviti sat jer je zaboravio javiti mami da je otišao na šah.
• Mario Stanić iz Ericssona bio je jedini igrač 1. A Kadetske lige centar. U početku turnira bio je pravi hit, jer se kao učenik 2. razreda probio na prve stolove među osmaše i sedmaše. Na turnir ga je doveo tata rekavši da ih je poslala učiteljica. Kad sam malca upitao je li čuo za poznatog nogometaša Maria Stanića, rekao je da nije.
• Na mnogima šahovskim satovima koje sam vidio ondje bila su nalijepljena raznobojna srca.
• Braća Marko i Milan Savić iz Trnskog osvojili su medalje u konkurenciji učenika od 1.-4. razreda. Dečki su blizanci, a u razgovoru s njihovom majkom saznao sam da treniraju u Domu športova. Nešto mi je reklo da zapamtim tu dvojicu dječaka. U njima bi mogli imati nasljednike šahovske braće Havaš.
• Domaćini iz I. OŠ Dugave osvojili su svih 6 medalja u konkurenciji starijih dječaka i djevojčica. Zato su gosti iz Trnskog osvojili 3 medalje u konkurenciji mlađih dječaka i djevojčica, a jedna je otišla u OŠ Brezovica.
• Čak 50 igrača osvojilo je 3 ili više % popusta za kupnju mikronisovih proizvoda.
• Nešto mi govori da će Mikronis kup 2009. godine okupiti preko stotinu sudionika i oboriti sve rekorde masovnosti osnovnoškolskih natjecanja koje naš glavni grad ima u novije doba.

Sve o Mikronis Kup 2008 > Download