Zahvaljujući tvrtki Mikronis svi mladi novozagrebački šahisti i šahistice kući su donijeli diplome, medalje i predmetne nagrade, a organizator je u potpunosti ostvario poznato šahovsko geslo: gens una sumus.

Ukupni rejting 2008. / 2009. /2010. možete skinuti ovdje > DOWNLOAD REJTING
Konačan poredak, rezultati i izvještaji po kolima > DOWNLOAD IZVJEŠTAJI

Poredak na Mikronis kupu 2010. godine:

Mikronis kup 2010
Organizator(i) : Šahovska škola Dugave
Direktor turnira : Željko Brdal
Glavni ili nadzorni sudac : Tomislav Mihalinčić, CA
Sudac : Damir Obad, CCA ; Vinko Zlomislić
Grad : Zagreb – Dugave
Rejting : 1615
Datum : 01.05.2010

Sponzor natjecanja bila je izdavačka kuća Školska knjiga d. d. koja je i ove godine osigurala prigodne nagrade i medalje za sve natjecatelje. Prvenstvo se igralo po švicarskom sustavu u pet kola uz tempo od deset minuta po igraču. Dugave open 2009. uvjerljivo je osvojila muška ekipa I. OŠ Dugave u sastavu: Tomislav Ovčarić (8b), Miljenko Muha (3b), Karlo Weiser (8b), Ivan Zbiljski (7a), Tonko Pale (8b), Maksimilijan Balatinec (6b) i Hrvoje Maligec (6c).

Drugo mjesto su osvojile „šahovske dame“ iz Dugava u sastavu:
Anamaria Pavlek (8b), Maja Perica (7a), Magdalena Muha (2b), Tea Stojanović (3a), Dorotea Antunović (4a), Nikolina Micek (4b) i Janja Tomić (3c).

Treće mjesto je osvojila druga ekipa OŠ Brezovice u sastavu:
Golubar Marko (3) , Brletić Krešimir (3), Rebrović Josip (3),PaulićDavid (3), Bertović Ivan (3), Banović Antonio (4), Alić Mihael (3)

Konačan poredak
1 I. OŠ Dugave – Kraljevi, Dugave 27,0 10 73,5
2 I. OŠ Dugave – Dame, Dugave 18,5 8 83,0
3 OŠ Brezovica 2, Brezovica 16,0 5 62,5
4 OŠ Brezovica 1, Brezovica 15,5 5 80,0
5 OŠ Braće Radić, Botinec 15,0 5 63,0
6 OŠ Zapruđe, Zapruđe 14,5 6 81,5
7 I. OŠ Dugave – Prinčevi, Dugave 14,5 4 73,5
8 OŠ Večeslava Holjevca, Siget 14,0 4 74,5
9 OŠ Ive Andrića, Sopot 13,0 5 79,5
10 OŠ Frana Galovića, Dugave 12,0 3 82,0
11 OŠ Mladost, Utrine 10,5 4 75,5
12 OŠ Miroslava Mrkše, Klara 9,5 1 71,5

DOWNLOAD MATERIJALA SA TURNIRA

Stvorene su dvije ekipe: trečaši i šesto-osmaši!
Fotografski dio posla odradili su knjižničarka Marijana Spevec i tata Mladen. Igralo se na šest ploča, a tempo igre je bio deset (10) minuta po igraču-ici. Jedina šahovska princeza bila je Tea Stojanović (3a).

Na prvoj ploči Tomislav Ovčarić (8b) iskoristio je iskustvo i pobijedio sa 2:0 Miljenka Muhu (3b) kome ne odgovara ovaj brzopotezni tempo. Na drugoj ploči Karlo Weiser bio je nadigran od Zvonimira Ščulca (3b) sa uvjerljivih 2:0. Tonko Pale (8b) i Tea Stojanović (3a) podijelili su bodove 1:1. Istim je rezultatom završio i dvoboj na četvrtoj ploči između Hrvoja Maligeca (6c) i Denisa Dumića (3a). Na petoj ploči prvu je partiju dobio Kristijan Olujić (6c) dok je u drugoj partiji bio nadigran,ali Filip Pajtlar (3a) nije znao realizirati svoju prednost. Na posljednoj ploči Petar Tišma (6c) je nadigrao Matiju Mikulineca (3c) sa 2:0.

Konačni rezultat:
Trečaši: 4.5
Šesto-osmaši: 7.5

Smatram da konačni rezultat nije pravo mjerilo ovog dvoboja. Susret je protekao u ravnopravnoj borbi između kraljeva i prinčeva+1princeza,a razmišljam kako će se prava slika najbolje vidjeti tijekom ekipnog prvenstva škole.

Autor:
Željko brdal, prof.

MK VINKO ZLOMISLIĆ PROTIV 16:
Denis Dumić 3.a I. OŠ DUGAVE Filip Pajtlar 3.a I. OŠ DUGAVE
Hrvoje Maligec 6.c I. OŠ DUGAVE Iva Njegić 6.b OŠ Fran Galović
Karla Krasnić 3.a OŠ Fran Galović Karlo Badanjak 6.b I. OŠ DUGAVE
Luka Matić 6.c OŠ Brezovica Magdalena Muha 2.b I. OŠ DUGAVE
Mario Stanic 4 OŠ Brezovica Matija Šainović 6.e OŠ Brezovica
Mihaela Matijašević 6.a OŠ Fran Galović Miljenko Muha 3.b I. OŠ DUGAVE
Monika Šainović 6.e OŠ Brezovica Petar Tišma 6.c I. OŠ DUGAVE
Rafael Iveković 6.b OŠ Fran Galović Zvonimir Šćulac 3.b OŠ Fran Galović

Autor:
Petar Tišma, 6c

- do 11 godina (1998. godište i mlađi)
- do 15 godina (1994. godište i mlađi)
- do 19 godina (1990. godište i mlađi)

Rekvizite za igru svim natjecateljima osigurao je Zagrebački šahovski savez. Za sve sudionike turnira i njihove voditelje bila je osigurana užina i ručak.

Kotizacija za sudjelovanje na turniru bila je:
- u kategoriji do 11 godina 30 Kn
- u kategorijama do 15 i 19 godina 40 Kn

U svakoj turnirskoj grupi (do 11, 15 i 19 godina) za najbolje plasirane natjecatelje dodjeljivale su se nagrade:

- pehar i predmetna nagrada za 1., 2. i 3. mjesto i za najbolje plasiranu igračicu.
- za sve učesnike bile su osigurane prigodne nagrade i priznanja za sudjelovanje.

Prijave za natjecanje primale su se do 10. rujna:
Zagrebački šahovski savez, tajnica: Vlasta Maček
Tel. (01) 6398-595, mob. (098)218-890, fax (01) 6395-479 ili na mail: zagrebacki.sahovski.savez@zg.t-com.hr.

Nakon 10. rujna prijave su se primale do dosezanja broja od 150 igrača. Učesnici su morali osobno potvrditi prijavu na dan igre do 945 sati. Kako bi se svi sudionici turnira i njihovi pratitelji ugodno osjećali, organizator je zadržao pravo da ne prihvati prijavu, ne dozvoli pristup u dvoranu ili isključi s turnira igrače ili gledatelje koji se nedolično ponašaju i ometaju druge u igri. Na prvenstvu je sudjelovalo 99 natjecatelja u sve tri konkurencije,a Šahovsku školu Dugave predstavljalo je 16 polaznika i polaznica. S ponosom treba reći da smo bili najbroniji i jedini sa „dresovima“!

Šahovsku školu Dugave predstavljali su slijedeći polaznici i polaznice:

Andrea Bolta, 6b; Denis Dumić, 3.a; Filip Pajtlar, 3a HRVOJE MALIGEC 6.c; Karlo Badanjak, 6.b; KARLO WEISER 8b; KRISTIJAN OLUJIĆ 6.c; Magdalena Muha, 2b; Maksimilijan Balatinec, 6.b; Miljenko Muha, 3b; Nikolina Micek, 4b; PETAR TIŠMA 6.c; Tea Stojanović 3.a; Tomislav Ovčarić 8.b; Tonko Pale, 8.b; Zvonimir Šćulac, 3.b!

Auto prijevoz odradili su:Mama Micek, Mama Šćulac, tata Bolta i tata Tišma,a voditelj ekipe bio je profesor Željko Brdal. Ostvareni rezultati dugavskih šahista i šahistica zorno pokazuju da smo mi amateri koji u ovakvoj konkurenciji nemaju velikih izgleda. Jedini naš igrač koji se ravnopravno mogao nositi je Miljenko čije je šahovsko umijeće rezultat klupskog treninga. Mislim da je Tomislav mogao ostvariti bolji rezultat. Za slijedeću godinu predviđam da će se Zvonimir i Denis plasirati još više prema sredini tablice. Ne mogu a da ne ponovim da nama kao šahovskoj školi nedostaje novozagrebački šahovski klub sa klupskim prostorijama. U njemu bi najtalentiraniji i najzainteresiraniji mogli još više napredovati pod vodstvom klupskog trenera.Ponosan sam na činjenicu da smo sa 16 natjecatelja bili uvjerljivo najbrojniji, a naše šahovske majice su zorno pokazale da smo mi pravi zaljubljenici u šahovsku igru.

Srijeda 16. rujan 2009. / 14:00
Za ovu priliku učionica povijesti u kojoj se održavaju školskišahovski treninzi dodatno je ušminkana „šahovskim plahtama“ koje je za ovogodišnji dan škole napravila i osmislila učiteljica Ksenija Adamović. Domar Dalibor je „presvukao“ šahovski stol i pano,a na panou su umjesto povijestnih materijala stavljeni plakati sa šahovskih natjecanja. Tete spremačice Željka i Silvija su učionicu uredile za završne pripreme koje su pod budnim okom profesorice Ćurić odradili slijedeći učenici: Leon Rašlić (8b), Mihael Marković (8b), Hrvoje Kovač (8b), Josip Kosjek (6a) i Maks Grubišić (6a).Na klupe su složene garniture i satovi,a na šahovskom stolu postavljena je garnitura na kojoj igra profesor Brdal. Potom je usljedilo prikupljanje polaznika Šahovske škole Dugave kako bi sve spremno dočekalo ekipu sa HRT-a.

Srijeda, 16. rujan 2009. / 16:30
Stigla je ekipa HRT-a sa opremom i počelo je snimanje prilogA. U njemu su se više ili manje vidjeli svi polaznici Šahovske škole Dugave,a bilo ih je tu oko 30-tak iz obiju dugavskih škola. Zvijezdani trenutak najbolje su iskoristili Mario Dumić (3a), Maksimilijan Balatinec (6b), Karla Krasnić (3a) i Luana Baraba (8c).

Četvrtak, 17. RUJAN 2009. / 07:00
Prilog je emitiran u četvrtak 17. rujna 2009. godine u emisiji Dobro jutro Hrvatska oko 07:45 sati na prvom programu HRT-a. Ovom prilikom se zahvaljujemo novinarki Danijeli Kokanović koja je snimila prilog bez ijedne greške, a smontirala je snimjeni materjal točno na dan promocije knjige Školska šahovska epidemija. Promocija se održala u Gradskoj knjižnici dugave u četvrtak 17. rujna 2009. godine. Promociju možete također pogledati. Kako i gdje? Posjetite stranicu Šahovske škole Dugave, „odmišajte“ se do linka mi i mediji i tamo ćete pronaći pregršt zanimljivih video materijala o radu malih dugavskih šahista i šahistica.

Click here to view the embedded video.

Željko Brdal, prof.

Širitelj školskog šahovskog virusa

Čurić: Možete li nam za početak reći nešto više o građanskom odgoju kao predmetu?
Dukić: Građanski odgoj je izborni predmet u nekim osnovnim školama gdje se uz upoznavanje s temeljnim ljudskim pravima uz to uči o demokraciji, parlamentarizmu, a kod učenika se razvija i građanska svijest. Radi se i na prihvaćanju različitosti uz suzbijanje predrasuda prema nacionalnim i ostalim manjinama,razlike po spolu.. Obilježavaju se i svi prigodni datumi vezani uz sve navedeno. Npr. Dan UN-a, Međunarodni dan djeteta, Svjetski dan Roma, Dan bijelog štapa…Mislim da nije posebno potrebno naglašavati koliko je značajna odgojna zadaća ovog predmeta, nažalost još nedovoljno zastupljenog u hrvatskim školama.

Čurić: Zašto ste izabrali baš film kao medij kroz kojeg će učenici učiti građanski odgoj?
Dukić: Zašto film? Zato jer su film i televizija, kao i računala primjerice, medij blizak učenicima i vrijedan izvor informacija. Stoga smo se odlučili snimiti intervju s nekime interesantnim čija se svakodnevica ne razlikuje bitno od svakodnevice drugih, osim utoliko što taj netko ulaže velike napore kako bi savladao svoj invaliditet i radio svoj svakodnevni posao s velikim žarom i entuzijazmom upravo poput ostalih “normalnih” ljudi.Mogli smo otići u Centre za odgoj i obrazovanje kao što su COO Slava Raškaj ili COO Vinko bek i tamo snimiti emisiju o učenicima s posebnim potrebama. No, interesantnije nam se činilo napraviti priču o nekome tko je iz jednog takvog centra uspio se izdići iznad svog invaliditeta i postati uspješan i priznat.

Čurić: Kako ste saznali za našeg profesora Brdala i zašto baš on?
Dukić: Kolegu Željka upoznao sam preko našeg rada u Školskoj knjizi gdje smo obojica ostvarili autorske radove u obliku udžbenika, a kada sam saznao da je član Hrvatskog saveza slijepih nisam mogao doći k sebi od divljenja što je sve on napravio, usprkos sudbini koja mu je oduzela tako važno osjetilo kao što je vid. Radi se o kvalitetnom nastavniku, voditelju šahovske škole, autoru udžbenika koji gotovo slijep radi u redovnoj školi. Kad sam svojim učenicima ispričao njegovu životnu priču,a posebno o nejgovim metodama rada, klinci su se zapalili i krenuli su u realizaciju filma.

Čurić: Možete li nam reći tko je sve sudjelovao u stvaranju ovog filma?
Dukić: Film su realizirali učenici 8. c: Marko Petir-Frkač, Ana Brcko, Nikolina Berta i Hiam Hamed. Film je snimio i montirao Stejpan Erić 20. svibnja 2004.

Čurić: Što je po Vama poruka ovog filma?
Dukić: Osim što u filmu kolega Željko objašnjava svoj način rada, o njemu su govorili i učenici, što je još vjerodostojnije. Poruka filma je vidljiva iz izjave kolege Željka:’Šanse da slijepi profesor se danas zaposli u redovnoj školi jednostavno ne postoje,a time a to jasno ukazuje na društvo puno predrasuda i skreće pozornost na položaj osoba sa invaliditetom!’

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Kao samouki trener iz provincije, srećući na natjecanjima nadarenu djecu iz Zagreba, uvijek sam se pitao kako to da ih sve do jednoga znam po imenu. Igrajući poneki meč u Domu športova, lako je bilo zamijetiti taj nesrazmjer između broja malih šahovskih šegrta i ogromne populacije osnovaca što je obitavala u metropoli. Šahovska masovnost, sa svime što ona donosi, bijaše i onda i sada našem glavnom gradu nepoznata pojava. Ima Zagreb Ivekoviće, malog Vučića, Greba, Blažeke i Petru Kruljac, ima Zagreb Vršeka, Starčevića i Rukavinu, Čupića, Majera i malog Meglića, (neka mi oproste oni koje sam slučajno izostavio) ima i osvojenih titula i prvenstava i pehara, ali masovnosti nema. Nema je jer mu nedostaje ljudi kakav je profesor Brdal. Reći ćete, pa Zagreb ima ove godine prva dva mjesta u juniorskoj ligi! Da, ima ih, zahvaljujući obiteljskom fenomenu Ivekovića i udruživanju energije djece koju je svojedobno stvorila «Caissa», Ericsson i HAŠK. Uvijek će se naći 4 genijalca koja će popuniti 4 ploče najboljeg zagrebačkog kluba i ta će zg-repka lako osvojiti jedan od pehara. Ono o čemu govorim je da Zagrebu nedostaje šahovska piramida. Dvije tisuće solidnih početnika dalo bi 500 četvrtokategornika, 200 trećekategornika, 100 drugokategornika, 20 prvokategornika i 10 majstorskih kandidata i barem dvojicu extra-talenata kalibra Jurice Srbiša. Znate li kako bi tada izgledala juniorska prvenstva Zagreba?

Click here to view the embedded video.

Ako se pitate kojim pravom ja govorim o stvarima koje nadilaze moju maštu, znanje i utjecaj, reći ću ovako. U selu gdje nikad nije bilo šahovskog kluba osnovao sam klub za rad s mladima 2003. godine. 2007. smo ušli u 1. Juniorsku ligu. 2008. smo se popeli na pobjedničko postolje, kao 3. ekipa 1. lige. Škola u kojoj radim ima nešto više od 800 učenika, od čega ih je 30% doselilo sa Kosova. Djeca s kojom radim žive u selima i zaseocima kojih nema na kartama, pa ipak smo na školskim natjecanjima od 2005. do danas osvojili dva srebrna i jedan brončani pehar. Uspjeli smo u tome jer nas je na početku krenula stotina, jer smo voljeli i vjerovali u šah. Uspjeli smo jer smo imali malu piramidu masovnosti i vrašku upornost nadmetati se s najboljima. Nije mi namjera ovdje veličati ili do neba uznositi svoj rad, već reći Zagreb u školskom šahu sve manje postaje ozbiljna konkurencija. «Vratimo šah u škole», vapaj je koji sam čuo već nekoliko puta u raznim varijacijama. Profesor Brdal je u svoju školu vratio šah, potaknuvši i svoje susjede da učine isto. Ne tako davno zarekao sam se da neću pričati i polemizirati o šahu. Najbolji argumenti u carstvu tih vječitih prijepora su ljubav i rad. Odlučio sam šutjeti i raditi, održavati mali šahovski svjetionik na Bilogori gdje je već godinama bio samo mrak. Odlučio sam urediti mali šahovski hram i u njemu sačekivati nova i nova dječja lica. Odlučio sam u svemu biti na pomoći svim entuzijastima i prijateljima. One velike, reprezentativne domete treba prepustiti velemajstorima i čarobnjacima igre. U jednom velikom i uređenom svijetu svatko treba nastavati svoj dio piramide i činiti najbolje što može. Tako ja vidim sebe u svijetu čudesne igre.

Click here to view the embedded video.

Ove godine me je profesor Brdal pozvao da sudim «Mikronis kup», otvoreno prvenstvo osnovnoškolaca Novoga Zagreba. Prihvatio sam taj poziv kao čast i izazov. Iskreno, bio sam znatiželjan vidjeti izbliza to malo šahovsko čudo. Isto tako, osjetio sam da se od mene očekuje da budem i nešto više od jednog državnog suca sa A-licencom. Čim sam dobio Pravilnik turnira, vidio sam da je dobro osmišljen i lijepo isplaniran u svim segmentima. Odabir Mikronisa kao pokrovitelja turnira bio je pun pogodak. Organizator je osigurao stotinjak predmetnih nagrada, 12 medalja i poklon za svakog sudionika. Svaki osvojeni bod jamčio je 1% popusta pri kupnji nekog iz bogate ponude mikronisovih proizvoda. U doba kada nam stalno trebaju informatičke komponente i oprema, to je bio pun pogodak. Sala za igru bila je više nego lijepa i prostrana, a ambijent je zračio nečim iz antičkog doba. Kad netko noć prije postavi i uredi dvoranu za 100 sudionika, u prostoru gdje se inače ne igra šah, onda tome svakako treba skinuti kapu. Nehotice sam u sebi usporedio Mikronis kup sa svojim Gospodarima mjeseca i vidio niz stvari koje zaslužuju pohvalu. U samoj organizaciji uz sveprisutnog profesora Brdala sudjelovale su profesorice Tubikanec i Čurić, školski domar Dalibor , spremačice teta Anđa i teta Marica i dvadesetak učenika. Sve je funkcioniralo kao dobro organizirani šahovski mravinjak. Osiguran je razglas, projektor, platno i sva potrebna informatička oprema. Prostor za okrjepu, sa nekoliko vrsta čokoladica i slastica, sokovima bio je blizu i dostupan svima. Noć prije događaja svi su podaci o sudionicima, uključujući i školu, razred i nadnevke rođenja bili dostupni već dan ranije, tako da nije bilo uobičajene gužve i nervoze kod unosa. Djeca iz Novog Zagreba, pristizala su puna vedrine, energije i temperamenta. Opazio sam neprocjenjivo bogatstvo različitosti među njima. Njihovi roditelji i djedovi došli su ovdje iz raznih zavičajnih sredina naše domovine i sve to uklopili u jedan novi identitet, sačuvavši neki svoj osobni pečat. U tome je tajna Novog Zagreba. Promatrajući velike crno-bijele slike njihovih branitelja i brigada iz Domovinskog rata, sa svih hrvatskih bojišnica – prošli su me trnci. Koliko je ovdje domoljublja, prkosa i ponosa. To doista treba vidjeti izbliza.

Na kraju se okupilo 72 igrača, među kojima je bilo šesnaest djevojčica, a najmlađa Stojanović Tea učenica je 1. razreda. Očekivao sam podosta nevolja s velikom grupom početnika, uporabom sata, poznavanjem pravila. Djeca su međutim, vrlo brzo pohvatala konce turnira, sjedanje na mjesto prema parovima s projekcijskog platna, namještanje sata i reklamaciju nepravilnosti. Začudo, bilo je veoma malo intervencija. Na svakom stolu bio je formular za prijavu rezultata sucima, što mi se u prvi mah učinilo nepotrebnim, ali su moja 2 mlada pomoćnika za računalom (pokazalo se da su odlični znalci swiss perfecta) lakoćom izlazila na kraj s njima. Kad sam već imao na raspolaganju razglas, iskoristio sam tu pogodnost da ih ohrabrim u njihovoj velikoj želji za uspjehom, za pobjedama i prvim medaljama. Osim nekolicine iskusnijih, većini je ovo bio prvi susret sa svijetom šahovskih turnira i želio sam da osjete svu njegovu magiju i da im ostane upamćen u što ljepšem svjetlu. Na kraju se dogodilo obostrano: taj šahovski događaj će i meni i njima ostati u najljepšem sjećanju.

Do proglašenja pobjednika došli smo kao u nekom snu. Umjesto da se nagrade trojica ili petorica, kako to obično biva na ovakvim turnirima, oko sudačkog stola stali su svi. Svaki sudionik je dobio diplomu, veliki plakat za uspomenu i privjesak sa šahovskom figuricom kao nagradicu. Mene je osobno dopala crna kraljica. Uz onih 12 medalja, pobjednici su dobili i torbe, zvučnike, miševe za računalo, usb-stickove i razne lijepo upakirane informatičke sitnice. Posljednji i pretposljednji igrač također su dobili predmetne nagrade, ali i pljesak, lijep veliki pljesak. Mikronis kup osvojio je Tomislav Ovčarić, učenik 6. razreda 1. OŠ Dugave. Profesor Brdal opisao ga je kao «talent koji želi raditi». Sretnog li trenera koji u zlatnom rudniku sretne mladosti pronađe takav nebrušeni dijamant. Kad je turnir završio, ekipa domaćina je zajedno s profesorom, domarom i dvjema profesoricama u ciglih pola sata spakovala garniture i satove, pospremila stolove i uklonila sve tragove da je ondje čitavo subotnje prijepodne boravilo stotinjak osoba. Polet koji su pri tom iskazali govorio je da im to nije bila osobita teškoća. Otišao sam tog dana iz Novog Zagreba pun dojmova i dugo ću pamtiti taj Mikronis kup, profesora Željka Brdala koji je zadnji napustio školu i polako prelazio cestu pridržavajući se za ruku jedne strpljive kolegice. To je primjer hrabrosti i energije, ovako koračati kroz život. Pitao sam se koliko bih ja učinio na njegovom mjestu, a on na mome i zastidio se čuvši u sebi odgovor.

ZANIMLJIVOSTI:
Iako smo odlučili blaže kazniti prvu zvonjavu mobitela, za vrijeme cijelog turnira djeci se nije oglasio ni jedan. Jedan dječak me pozvao upitavši smije li na tren zaustaviti sat jer je zaboravio javiti mami da je otišao na šah. Mario Stanić iz Ericssona bio je jedini igrač 1. A Kadetske lige centar. U početku turnira bio je pravi hit, jer se kao učenik 2. razreda probio na prve stolove među osmaše i sedmaše. Na turnir ga je doveo tata rekavši da ih je poslala učiteljica. Kad sam malca upitao je li čuo za poznatog nogometaša Maria Stanića, rekao je da nije. Na mnogima šahovskim satovima koje sam vidio ondje bila su nalijepljena raznobojna srca. Braća Marko i Milan Savić iz Trnskog osvojili su medalje u konkurenciji učenika od 1.-4. razreda. Dečki su blizanci, a u razgovoru s njihovom majkom saznao sam da treniraju u Domu športova. Nešto mi je reklo da zapamtim tu dvojicu dječaka. U njima bi mogli imati nasljednike šahovske braće Havaš. Domaćini iz 1. OŠ Dugave osvojili su svih 6 medalja u konkurenciji starijih dječaka i djevojčica. Zato su gosti iz Trnskog osvojili 3 medalje u konkurenciji mlađih dječaka i djevojčica, a jedna je otišla u OŠ Brezovica. Čak 50 igrača osvojilo je 3 ili više % popusta za kupnju mikronisovih proizvoda. Nešto mi govori da će Mikronis kup 2009. godine okupiti preko stotinu sudionika i oboriti sve rekorde masovnosti osnovnoškolskih natjecanja koje naš glavni grad ima u novije doba.

Vlado Karagić

DAVID NOVKOVIĆ, DENIS DUMIĆ, DONATELA LOVIĆ, FILIP PAJTLAR, JESEN KOVAČEK, KRISTIJAN KOIĆ, LINA VRAGOVIĆ-SMOLIĆ, LUCIJA ĆUŽIĆ, LUKA BUGARIN, MAJA MIJIĆ, MARTA PROTRKA, MARTINA GALETIĆ, MATEO GRUBIŠIĆ, MATIJA MIKULINEC, MILJENKO MUHA, NINA ŠPIRANEC, PHILIP TOPIĆ, TEA STOJANOVIĆ.

Idejna začetnica radionice je djelatnica knjižnice Marijana Spevec. Iako ne igra, njezino zanimanje za šah postoji od prije 3 godine kada je počela raditi u dugavskoj školi kao učiteljica. Već je tada uočila da u objema dugavskim školama postoji veliki interes za šah zahvaljujući aktivnostima Šahovske škole Dugave. Ideja likovne radionice na temu šaha pojavila joj se kada su u sklopu knjižnice počele pripreme za promociju knjige „Školska šahovska epidemija“ autora Željka Brdala. Mali šahovski likovnjaci bili su podijeljeni u tri skupine. Od papira su izrađivali šahovske figure i ploču.

Dok su oni marljivo radili mi smo provele kratko propitkivanje znaju li igrati šah i gdje su ga naučili igrati. Iz njihovih odgovora zaključile smo da gotovo svi znaju igrati šah što ni nije čudno budući da ih većina ide u Šahovsku školu Dugave. Bilo je i onih koje su naučili igrati njihovi roditelji,a dvojica su naučili igrati šah uz svoje djedove.

Evo nekih od odgovora „šahista-likovnjaka“:

DAVID NOVKOVIĆ(3a):
Idem na šah kod Brdala u školi. Kod kuće znam igrati sa tatom ili bratom. Igra mi se sviđa,a i ovo je fora!

MARTA PROTRKA(3c):
Obožavam likovni i baš mi je fora ovako u grupi izrađivati figure.

MILJENKO MUHA(3b):
Šah su me naučili roditelji, volim se natjecati i igrati šah. Idem na šahovska natjecanja. Sviđa mi se izrađivati šahovske figure.

MATEO GRUBIŠIĆ(3a):
Jako mi se sviđa igra,a i ovo je fora.

NINA ŠPIRANEC (3c):
Idem na šah u školi, fora mi je jer se igramo, družimo i uz put nešto i učimo. Ovo mi je super jer smo u knjižnici i svi zajedno izrađujemo figure.

FILIP PAJTLAR(3a):
Ovo mi je jako zanimljivo. Neobično mi je što smo u knjižnici,a ne u razredu. Šah sam naučio kod kuće, moja sestra je bila na prvenstvu Hrvatske sa profesorom Brdalom,a i ja idem na šah u školi.

TEA STOJANOVIĆ(3a):
Šah sam naučila kod kuće. Moj brat Hrvoje je išao na šah u školi, a i ja idem jer se volim šahirati sa prijateljima. Ovo mi je baš zabavno i drukčije nego u razredu.

I za kraj jedna obavijest za sve zainteresirane šahiste: Gradska knjižnica Dugave pruža mogućnost da odigrate pokoju partiju u samoj knjižnici. Kada? Kada se dogovorite sa svojim prijateljem ili prijateljicom. A ako su oni zauzeti slobodno dođite u knjižnicu. Tamo Vas čeka Fritz koji je uvijek spreman odigrati partiju šaha. Bez brige. U knjižnici možete posuditi knjigu profesora Željka Brdala Školska šahovska epidemija u kojoj se nalaze upute na hrvatskom jeziku što će Vam uvelike olakšati korištenje ovog računalnog šahovskog programa.

Vidimo se u knjižnici Dugave!

Novinarke:
Karla Čečura (8a)
Kristina Zahirović (8a)