DUGAVE OPEN 2003.
II. EKIPNO ŠAHOVSKO PRVENSTVO
OSNOVNIH ŠKOLA NOVOGA ZAGREBA

Poštovani čitatelji!
Prije nego što krenemo sa izvještajem sa ovog natjecanja htjele bismo Vas ukratko upoznati sa poviješću školskog šaha u Dugavama. Vratit ćemo Vas u vrijeme kada se žkola zvala Josip Kraš. Tijekom tog vremena šahovsku su grupu vodila dvojica profesora: Drago Kovacic (njemački jezik) i Pavo Majić (fizika). Tijekom 80-tih godina šah se kao školska aktivnost polagano ugasio i na kraju potpuno nestao iz slobodnog vremena dugavskih ucenika. Nova školska šahovska era u Dugavama započela je 1995. godine kada je u I. OŠ Dugave došao Željko Brdal, profesor povijesti i zemljopisa. Kao veliki šahovski entuzijast zapoceo je vec iste godine okupljati ucenike i ucenice zainteresirane za igranje šaha i osnovao šahovsku školu Dugave. Njegovim je zalaganjem oživio interes za šah i od tada je kroz šahovsku školu prošlo više od stotinu dugavljanskih učenica i učenika. Šahovska škola Dugave nije imala ni jedan šahovski sat pa je voditelj zapoceo sa nabavkom šahovskih satova. Prvi školski šahovski sat nabavljen je uz pomoć glavnog dugavljanskog fizicara Pave Majica, koji je jedan takav sat donio iz Češke.

Angažiranjem šahovskog voditelja profesora Brdala u Zagrebačkom šahovskom savezu ubrzo je u školu stiglo šest šahovskih satova. Nakon toga zapocela je redovita organizacija školskih šahovskih natjecanja i turnira. Susretljivošcu tadašnjeg ravnatelja Jurice Sertica kupljena je i šahovska literatura te je tako stvorena i mala šahovska knjižnica u kojoj polaznici mogu posudjivati šahovske knjige. Knjižnica je tijekom vremena dopunjavana pa danas broji 50-tak knjiga i 20-tak skripti. U najnovije vrijeme zahvaljujuci sadašnjem ravnatelju Tomislavu Cvitanoviću proširena je šahovska knjižnica, nabavljeno je još nekoliko šahovskih satova i garnitura te je tako omogućeno organiziranje vecih natjecanja i turnira.

A sada prelazimo na pravi pravcati šahovski spektakl! U petak 5. prosinca 2003. godine odigralo se II. Ekipno šahovsko prvenstvo osnovnih škola Novoga Zagreba. Organizator natjecanja je bila Šahovska škola Dugave koja djeluje u I. OŠ Dugave. Na prvenstvu je sudjelovalo šest ekipa iz pet novozagrebačkih naselja:

OŠ Braća Radić (Botinec) – voditelj Nenad Fruth,
OŠ Gustav Krklec (Travno) – voditelj Miroslav Nagl,
OŠ Otok (Sloboština) – voditelj Zvonimir Bušić,
OŠ Zapruđe (Zapruđe) – voditelj Igor Stojaković,
I. OŠ Dugave (Dugave) – voditelj Željko Brdal

Ekipe su se sastojale od šest učenika i učenica pojedine škole, a jedino je naša škola imala jednu žensku i jednu mušku ekipu. Razlog je bio neparan broj ekipa te se na ovaj način izbjeglo da jedna ekipa pauzira. Igralo se po Bergerovom sistemu, a tempo igre bio je 10 minuta po igraču ili igračici. Glavni sudac natjecanja bio je Tomislav Mihalinčić, šahovski majstor i županijski šahovski sudac. Glavni organizator i voditelj natjecanja bio je trener Šahovske škole Dugave profesor Željko Brdal.

Pomagali su:
Prof. Silvija Čurić koja je fotografirala i pratila tijek igre.
Snimatelj je bio Tin Hušnjak koji je naš bivši učenik i brat Lare Hušnjak – jedne od naših šahistica.
Informatička podrška: Hrvoje Bernardić (8a) i Mario Dumić (7c).
Tajnice turnira: Anja Ribičić-Omerza (8a), Martina Došen (8a), Anja Jurčević( 8b), Sanja Tomić (8b), Tara Horvat (8b). One su zapisivale rezultate i pomagale sucu oko vođenja papirologije.
Fizičko redarska služba: Dario Drašić (8a), Denis Matešić (7a), Marko Majurec (7a). Oni su pomagali u slaganju stolova, šahoskih garnitura, satova, pazili na red i odradili prijem ekipa iz drugih škola.

Sve su tajnice i redari nosili majice hrvatske nogometne reprezentacije kako bi bili lako prepoznatljivi, a dogodovštine oko nabavke nogometnih majica neka vam osobno ispričaju tajnice. Natjecanje je bilo organizirano tako da su sve ekipe po dolasku u našu školu prvo išle u knjižnicu u kojoj su bili sokovi i grickalice. U knjižnici je profesor Brdal održao pozdravnu govoranciju te upoznao sve sudionike natjecanja sa pravilima. Potom su ekipe otišle u blagovaonicu gdje se odigravalo samo natjecanje. Knjižnica je služila kao prostorija za odmor nakon završene partije i kao pričaonica, a sve to u cilju osiguravanja maksimalnih uvjeta za igru. U blagovaonici je tijekom samog natjecanja vladala tišina, a natjecatelji su od gledalaca bili odvojeni “ogradom” od stolica. Gledaoci su bili dugavski učenici, roditelji i voditelji.

A sada rezultati po kolima i konačan poredak.
I. KOLO:
I. Dugave 2 – Otok (4 : 2)
II. Dugave 1 – Travno (2 : 4)
III. Botinec – Zapruđe (2.5 : 3.5)

II. KOLO:
I. Botinec – Dugave 1 (3 : 3)
II. Travno – Dugave 2 (4.5 : 1.5)
III. Zapruđe – Otok (3 : 3)

III. KOLO:
I. Dugave 1 – Zapruđe (4 : 2)
II. Otok – Travno (0 : 6)
III. Dugave 2 – Botinec (2 : 4)

IV. KOLO:
I. Dugave 1 – Dugave 2 (4 : 2)
II. Botinec – Otok (6 : 0)
III. Zapruđe – Travno (2 : 4)

V. KOLO:
I. Dugave 2 – Zapruđe (3 : 3)
II. Otok – Dugave 1 (1 : 5)
III. Travno – Botinec (3 : 3)

Nakon odigranih V. kola natjecanje je završilo te se pristupilo podjeli nagrada. Za ovu priliku valja naglasiti da je profesor Brdal uspio pronaći jednog jakog sponzora. Glavni sponzor ovog natjecanja bila je Školska knjiga koja je za svakog šahista i šahisticu osigurala vrećicu sa različitim promidžbenim materijalom. Svaka je ekipa za svoju školu osvojila po tri knjige za školske knjižnice. O hvala ti Školka knjigo! Prve tri ekipe dobile su prelazne pehare za osvojena mjesta, a sve su ekipe dobile i diplome – sve to je osigurala I. OŠ Dugave.

Nadalje treba istaknuti firmu ADU – arhitektura, dizajn i umjetnost koja je osigurala majice koje su imale obje dugavske ekipe. Majica na leđima ima grb Šahovske škole Dugave. Natjecanje je bilo popraćeno i posterima koje je za ovu priliku napravila tvrtka Papirus. Šahovska škola Dugave se posebno zahvaljuje tati Dujmoviću koji je izradio diplome za ekipe I zahvalnicu za suca koji je cijeli turnir odradio kao volonter.
O hvala ti suče Tomislave!

POREDAK:
1. mjesto: OŠ Gustav Krklec (Travno) – 21.5 bod
2. mjesto: OŠ Braće Radić (Botinec) – 18.5 bodova
3. mjesto: I. OŠ Dugave (Dugave 1) – 18    bodova
4. mjesto: OŠ Zapruđe (Zapruđe) – 13.5 bodova
5. mjesto: I. OŠ Dugave (Dugave 2) – 12.5 bodova
6. mjesto: OŠ Otok (Sloboština) – 5 bodova

Mediji i prvenstvo:
- Radio Sljeme,
- Večernjak,
- Športerica.

Htjeli bi Vas upoznati sa jednim povijsnim događajem u Šahovskoj školi Dugave. O čemu se zapravo radi najbolje će Vam ispričati predsjednica ŠŠK Dugave Irma Telarović (7b).  U četvrtak 4. prosinca trener ŠŠK Dugave profesor Željko Brdal, podpredsjednica ŠŠK Dugave Dora Počivavšek (7a) i ja bili smo gosti na Radio sljemenu. Točnije bili smo gosti u njihovim reportažnim kolima. Naša domačica bila je novinarka Ivana Radaljac Krušlin vodila je novinarsko javljanje u kojem smo nas troje ukratko ispričai najvažnije pojedinosti o II. Prvenstvu i dali kratke informacije o ŠŠK Dugave. Moram priznati da sam se pomalo I zbunila, a i Dora se također malo spetljala pa nismo previše pričale. Čim smo ušli u kombi odmah smo bili u eteru i cijeli nas je Zagreb (a i šire) mogao čuti. Uglavnom je pričao profesor, a nas smo dvije uglavnom odgovarale na novinarska pitanja. Što se tiče novina naša Šahovska škola ima iskustva sa novinarskim izvještajima i člancima. Za razliku od proteklih natjecanja ovaj put je prvenstvu prisustvovao novinar Vanja iz Večernjeg lista. On je napravio kratak interwieu sa našim profesorom Brdalom i napravio par fotki. Članak sa fotografijom je objavljen u subotnjem Večernjem listu od 6. prosinca 2003. godine. Još jedna medijska vijest vezana je za ovo natjecanje. U TV emisiji Športerica koja je emitirana 11. prosinca objavljena je vijest o ovom natjecanju.

Jedino je bad to što ekipa Športerice nije nazočila samom natjecanju premda je bilo dogovoreno snimanje samog natjecanja. Uz tekst o samom natjecanju iskoristili su materijal sa nekog drugog šahovskog natjecanja. I za kraj ovog članka jedna lijepa priča. Glavni lik ove kratke priče je gospođa Gordana Grubić koja je nakon što je čula naš “nastup” na Radio Sljemenu odlučila pomoći našoj Šahovskoj školi. Nije joj bilo teško doći iz Gornjeg grada do nas u Dugave i donijeti na šahovsku garnituru, šahovski sat i knjige koje su pripadale njenom pokojnom suprugu.
Gospodđo Grubić Veliko Hvala!

Evo ovo je naše izvješće sa 2. ekipnog šahovskog prvenstva učenika I učenica osnovnih škola Novoga Zagreba.

DUGAVE OPEN 2003. REJTING
1. OŠ Gustav Krklec – 6 bodova
2. OŠ Braće radić – 5 bodova
3. I. OŠ Dugave (m) – 4 boda
4. OŠ Zapruđe – 3 boda
5. I.OŠ Dugave (ž) – 2 boda
6. OŠ Otok – 1 bod

REJTING 2002./2003.:
1. I. OŠ Dugave – 8 bodova
2. OŠ Gustav Krklec – 7 bodova
3. OŠ Zapruđe – 6 bodova
4. OŠ Braća Radić – 5 bodova
5. OŠ Otok – 3 boda
6. I. OŠ Dugave (ž) – 2 boda

Autorice članka:
Anja Ribičić Omerza i Martina Došen – učenice 8.a razreda.

DUGAVE OPEN 2002.
I. EKIPNO ŠAHOVSKO PRVENSTVO
OSNOVNIH ŠKOLA NOVOG ZAGREBA

U utorak 3. prosinca 2002. godine odigran je Međuškolski šahovski turnir Dugave 2002. Na turniru su sudjelovale slijedeće ekipe: OŠ Otok (Sloboština), OŠ Gustav Krklec (Travno), OŠ Zapruđe (Zapruđe) i I. OŠ Dugave (Dugave). Šahovski spektakl održan je na Međunarodni dan invalida, o mogućnostima i sposobnostima osoba s invaliditetom svojim je igranjem za ekipu OŠ Otok posvjedočio i Nikola Štulić (Centar Goljak).

Nakon odigrana tri kola poredak je bio slijedeći:
1. I. OŠ Dugave – 19 bodova
2. OŠ Zapruđe – 11 bodova
3. OŠ Otok – 10.5 bodova
4. OŠ Gustav Krklec – 7.5 bodova

Glavni organizator šahovskog turnira, prof. Željko Brdal predao je diplomu kapetanu pobjedničke ekipe Dugave, Danielu Gazdeku iz 7.c Nakon turnira odigrana je simultanka hrvatske olimpijke i šahovske velemajstorice Mirjane Medić na 26 ploča protiv sudionika turnira. Od dugavskih šahista i šahistica najbolje su “prošli” Dean Sarapa i Dora Počivašek koji su osvojili pola boda tj. sklopili su sa velemajstoricom Medić remi.

REJTING 2002.
1. I. OŠ Dugave (m) – 4 boda
2. OŠ Zapruđe – 3 boda
3. OŠ Otok – 2 boda
4. OŠ Gustav Krklec – 1 bod

Voditelj Šahovske škole:
Željko Brdal, prof.

I. OŠ Dugave, 17.05.2008.
Utrine, Dugave, Travno… davno jednom zavukla su mi se ta imena u lelujavi svijet perifernog pamćenja iz pjesme Johnya Štulića. Tko ne dođe onamo i ne vidi izbliza, teško će pojmiti o čemu je pjevao. Novi Zagreb, najveći «novi grad» u Hrvata, grad preko rijeke što je duhom i vizurom izmaknuo mašti svojih graditelja. Zahvaljujući jednom šahovskom entuzijastu, što ga je zlosretna ljudska sudbina učinila Homerom u tijelu Cezara, Novi je Zagreb postao mjesto gdje se uči, slavi, igra i voli šah. Profesor Željko Brdal, mnogima poznatiji kao autor povijesnih udžbenika, pokrenuo je i nadahnuo rijedak i neobičan fenomen rada s mladima u nas, koji bi se s pravom mogao nazvati «Dugavska šahovska bajka». Upoznao sam ga slučajno, iako će zakleti sljedbenici teorije svrhovitih slučaja reći da čiste slučajnosti u našem svijetu nema, kad se sa ženskom šahovskom ekipom plasirao u finale državnog školskog natjecanja u Poreču 2005. «Ja sam najsretniji čovjek na svijetu», uskliknuo je tada. Kakav velebni optimizam, čovjeka koji je praktički slijep. Sve moje predodžbe o slijepim ljudima što samuju na okrajcima događaja, blagujući obilja nezamjetna nama što koračamo u žurbama, obilja mirisa, zvukova i unutrašnjih boja, promijenile su se u hipu. Ovaj čovjek se nije mirio s novim poretkom stvari, u kome bi trebao uzmaknuti ili žalovati nad nesrećom što ga je snašla.

Kao samouki trener iz provincije, srećući na natjecanjima nadarenu djecu iz Zagreba, uvijek sam se pitao kako to da ih sve do jednoga znam po imenu. Igrajući poneki meč u Domu športova, lako je bilo zamijetiti taj nesrazmjer između broja malih šahovskih šegrta i ogromne populacije osnovaca što je obitavala u metropoli. Šahovska masovnost, sa svime što ona donosi, bijaše i onda i sada našem glavnom gradu nepoznata pojava. Ima Zagreb Ivekoviće, malog Vučića, Greba, Blažeke i Petru Kruljac, ima Zagreb Vršeka, Starčevića i Rukavinu, Čupića, Majera i malog Meglića, (neka mi oproste oni koje sam slučajno izostavio) ima i osvojenih titula i prvenstava i pehara, ali masovnosti nema. Nema je jer mu nedostaje ljudi kakav je profesor Brdal. Reći ćete, pa Zagreb ima ove godine prva dva mjesta u juniorskoj ligi! Da, ima ih, zahvaljujući obiteljskom fenomenu Ivekovića i udruživanju energije djece koju je svojedobno stvorila «Caissa», Ericsson i HAŠK. Uvijek će se naći 4 genijalca koja će popuniti 4 ploče najboljeg zagrebačkog kluba i ta će zg-repka lako osvojiti jedan od pehara. Ono o čemu govorim je da Zagrebu nedostaje šahovska piramida. Dvije tisuće solidnih početnika dalo bi 500 četvrtokategornika, 200 trećekategornika, 100 drugokategornika, 20 prvokategornika i 10 majstorskih kandidata i barem dvojicu extra-talenata kalibra Jurice Srbiša. Znate li kako bi tada izgledala juniorska prvenstva Zagreba?

Ako se pitate kojim pravom ja govorim o stvarima koje nadilaze moju maštu, znanje i utjecaj, reći ću ovako. U selu gdje nikad nije bilo šahovskog kluba osnovao sam klub za rad s mladima 2003. godine. 2007. smo ušli u 1. Juniorsku ligu. 2008. smo se popeli na pobjedničko postolje, kao 3. ekipa 1. lige. Škola u kojoj radim ima nešto više od 800 učenika, od čega ih je 30% doselilo sa Kosova. Djeca s kojom radim žive u selima i zaseocima kojih nema na kartama, pa ipak smo na školskim natjecanjima od 2005. do danas osvojili dva srebrna i jedan brončani pehar. Uspjeli smo u tome jer nas je na početku krenula stotina, jer smo voljeli i vjerovali u šah. Uspjeli smo jer smo imali malu piramidu masovnosti i vrašku upornost nadmetati se s najboljima. Nije mi namjera ovdje veličati ili do neba uznositi svoj rad, već reći Zagreb u školskom šahu sve manje postaje ozbiljna konkurencija. «Vratimo šah u škole», vapaj je koji sam čuo već nekoliko puta u raznim varijacijama. Profesor Brdal je u svoju školu vratio šah, potaknuvši i svoje susjede da učine isto. Ne tako davno zarekao sam se da neću pričati i polemizirati o šahu. Najbolji argumenti u carstvu tih vječitih prijepora su ljubav i rad. Odlučio sam šutjeti i raditi, održavati mali šahovski svjetionik na Bilogori gdje je već godinama bio samo mrak. Odlučio sam urediti mali šahovski hram i u njemu sačekivati nova i nova dječja lica. Odlučio sam u svemu biti na pomoći svim entuzijastima i prijateljima. One velike, reprezentativne domete treba prepustiti velemajstorima i čarobnjacima igre. U jednom velikom i uređenom svijetu svatko treba nastavati svoj dio piramide i činiti najbolje što može. Tako ja vidim sebe u svijetu čudesne igre. Ove godine me je profesor Brdal pozvao da sudim «Mikronis kup», otvoreno prvenstvo osnovnoškolaca grada Zagreba. Prihvatio sam taj poziv kao čast i izazov. Iskreno, bio sam znatiželjan vidjeti izbliza to malo šahovsko čudo. Isto tako, osjetio sam da se od mene očekuje da budem i nešto više od jednog državnog suca sa A-licencom.

Čim sam dobio Pravilnik turnira, vidio sam da je dobro osmišljen i lijepo isplaniran u svim segmentima. Odabir Mikronisa kao pokrovitelja turnira bio je pun pogodak. Organizator je osigurao stotinjak predmetnih nagrada, 12 medalja i poklon za svakog sudionika. Svaki osvojeni bod jamčio je 1% popusta pri kupnji nekog iz bogate ponude mikronisovih proizvoda. U doba kada nam stalno trebaju informatičke komponente i oprema, to je bio pun pogodak. Sala za igru bila je više nego lijepa i prostrana, a ambijent je zračio nečim iz antičkog doba. Kad netko noć prije postavi i uredi dvoranu za 100 sudionika, u prostoru gdje se inače ne igra šah, onda tome svakako treba skinuti kapu. Nehotice sam u sebi usporedio Mikronis kup sa svojim Gospodarima mjeseca i vidio niz stvari koje zaslužuju pohvalu. U samoj organizaciji uz sveprisutnog profesora Brdala sudjelovale su profesorice Tubikanec i Čurić, školski domar Dalibor , spremačice teta Anđa i teta Marica i dvadesetak učenika. Sve je funkcioniralo kao dobro organizirani šahovski mravinjak. Osiguran je razglas, projektor, platno i sva potrebna informatička oprema. Prostor za okrjepu, sa nekoliko vrsta čokoladica i slastica, sokovima bio je blizu i dostupan svima. Noć prije događaja svi su podaci o sudionicima, uključujući i školu, razred i nadnevke rođenja bili dostupni već dan ranije, tako da nije bilo uobičajene gužve i nervoze kod unosa. Djeca iz Novog Zagreba, pristizala su puna vedrine, energije i temperamenta. Opazio sam neprocjenjivo bogatstvo različitosti među njima. Njihovi roditelji i djedovi došli su ovdje iz raznih zavičajnih sredina naše domovine i sve to uklopili u jedan novi identitet, sačuvavši neki svoj osobni pečat. U tome je tajna Novog Zagreba. Promatrajući velike crno-bijele slike njihovih branitelja i brigada iz Domovinskog rata, sa svih hrvatskih bojišnica – prošli su me trnci. Koliko je ovdje domoljublja, prkosa i ponosa. To doista treba vidjeti izbliza. Na kraju se okupilo 72 igrača, među kojima je bilo šesnaest djevojčica, a najmlađa Stojanović Tea učenica je 1. razreda. Očekivao sam podosta nevolja s velikom grupom početnika, uporabom sata, poznavanjem pravila. Djeca su međutim, vrlo brzo pohvatala konce turnira, sjedanje na mjesto prema parovima s projekcijskog platna, namještanje sata i reklamaciju nepravilnosti. Začudo, bilo je veoma malo intervencija. Na svakom stolu bio je formular za prijavu rezultata sucima, što mi se u prvi mah učinilo nepotrebnim, ali su moja 2 mlada pomoćnika za računalom (pokazalo se da su odlični znalci swiss perfecta) lakoćom izlazila na kraj s njima. Kad sam već imao na raspolaganju razglas, iskoristio sam tu pogodnost da ih ohrabrim u njihovoj velikoj želji za uspjehom, za pobjedama i prvim medaljama. Osim nekolicine iskusnijih, većini je ovo bio prvi susret sa svijetom šahovskih turnira i želio sam da osjete svu njegovu magiju i da im ostane upamćen u što ljepšem svjetlu. Na kraju se dogodilo obostrano: taj šahovski događaj će i meni i njima ostati u najljepšem sjećanju.

Do proglašenja pobjednika došli smo kao u nekom snu. Umjesto da se nagrade trojica ili petorica, kako to obično biva na ovakvim turnirima, oko sudačkog stola stali su svi. Svaki sudionik je dobio diplomu, veliki plakat za uspomenu i privjesak sa šahovskom figuricom kao nagradicu. Mene je osobno dopala crna kraljica. Uz onih 12 medalja, pobjednici su dobili i torbe, zvučnike, miševe za računalo, usb-stickove i razne lijepo upakirane informatičke sitnice. Posljednji i pretposljednji igrač također su dobili predmetne nagrade, ali i pljesak, lijep veliki pljesak. Mikronis kup osvojio je Tomislav Ovčarić, učenik 6. razreda I. OŠ Dugave. Profesor Brdal opisao ga je kao «talent koji želi raditi». Sretnog li trenera koji u zlatnom rudniku sretne mladosti pronađe takav nebrušeni dijamant. Kad je turnir završio, ekipa domaćina je zajedno s profesorom, domarom i dvjema profesoricama u ciglih pola sata spakovala garniture i satove, pospremila stolove i uklonila sve tragove da je ondje čitavo subotnje prijepodne boravilo stotinjak osoba. Polet koji su pri tom iskazali govorio je da im to nije bila osobita teškoća. Otišao sam tog dana iz Novog Zagreba pun dojmova i dugo ću pamtiti taj Mikronis kup, profesora Željka Brdala koji je zadnji napustio školu i polako prelazio cestu pridržavajući se za ruku jedne strpljive kolegice. To je primjer hrabrosti i energije, ovako koračati kroz život. Pitao sam se koliko bih ja učinio na njegovom mjestu, a on na mome i zastidio se čuvši u sebi odgovor.

ZANIMLJIVOSTI:
• Iako smo odlučili blaže kazniti prvu zvonjavu mobitela, za vrijeme cijelog turnira djeci se nije oglasio ni jedan. Jedan dječak me pozvao upitavši smije li na tren zaustaviti sat jer je zaboravio javiti mami da je otišao na šah.
• Mario Stanić iz Ericssona bio je jedini igrač 1. A Kadetske lige centar. U početku turnira bio je pravi hit, jer se kao učenik 2. razreda probio na prve stolove među osmaše i sedmaše. Na turnir ga je doveo tata rekavši da ih je poslala učiteljica. Kad sam malca upitao je li čuo za poznatog nogometaša Maria Stanića, rekao je da nije.
• Na mnogima šahovskim satovima koje sam vidio ondje bila su nalijepljena raznobojna srca.
• Braća Marko i Milan Savić iz Trnskog osvojili su medalje u konkurenciji učenika od 1.-4. razreda. Dečki su blizanci, a u razgovoru s njihovom majkom saznao sam da treniraju u Domu športova. Nešto mi je reklo da zapamtim tu dvojicu dječaka. U njima bi mogli imati nasljednike šahovske braće Havaš.
• Domaćini iz I. OŠ Dugave osvojili su svih 6 medalja u konkurenciji starijih dječaka i djevojčica. Zato su gosti iz Trnskog osvojili 3 medalje u konkurenciji mlađih dječaka i djevojčica, a jedna je otišla u OŠ Brezovica.
• Čak 50 igrača osvojilo je 3 ili više % popusta za kupnju mikronisovih proizvoda.
• Nešto mi govori da će Mikronis kup 2009. godine okupiti preko stotinu sudionika i oboriti sve rekorde masovnosti osnovnoškolskih natjecanja koje naš glavni grad ima u novije doba.

Sve o Mikronis Kup 2008 > Download